Među najbrojnijim svjetlilima prepoznala si zvijezdu.
Onu koja pokazuje put do Betlehema.
Obasjana radošću, odmah si pohitjela javiti mi.
Ni časa nisi htjela čekati.
Htjela si sa mnom što prije podijeliti blagoslov blizine.
Novi svijet
Novi svijet ne započinje kad se steknu sve potrebne
okolnosti,
kad sve bude pripravljeno,
kad više nema razloga za zabrinutost,
kad su poznati odgovori na sva pitanja
i kad nas više ništa ne može iznenaditi.
Bog dolazi
Bog dolazi u dan u kojemu ljubavi pripada prva riječ.
Prvo mjesto.
U dan u kojemu smjerni obnavljaju nevinost svijeta.
I – prije toga – svoga srca.
Bog dolazi u dan kada vedrina nadjačava zamagljenosti
koje se razlijevaju svijetom. I dušama.
Pokrenuo si moje srce
Na prvi tvoj pokret u mojoj duši
-ili je to bio tek blagi proplamsaj njegova nagovještaja –
moje je srce zaigralo.
Ti dolaziš i tvoj dolazak svemu – i mome srcu – daje
smisao.
Tko ima srce neka živi
Tko živi otvorene duše, čut će Božji glas.
I Božji će glas biti rijeka kojom će poteći njegov život.
Tko ima oči neka gleda.
I vidjet će novi svijet, jer će ga gledati Božjim očima.
Vidjet će ga po mjeri njegove ljubavi.
I ići će radosno
hitra koraka i hitre duše.
I kroz sreću i kroz patnju
ići će u susret
i Bogu i svojoj duši.
Tko ima srce, neka živi.
Neka bude čovjek.
Stjepan Lice
Susrećem ljude
Susrećem ljude. Neki idu uvijek poletna, neki uvijek umorna koraka. Za neke se čini da ne namjeravaju ikada zastati, za neke da im je prenaporno odlučiti se i samo za slijedeći korak. Neki ostavljaju dojam kao da nose sav teret svijeta, neki kao da će upravo poletjeti.
Neke nema potrebe pitati kako su: dobra volja žari iz njih. Neke je neugodno pitati kako su: u njima nema dovoljno riječi da iskažu sve muke i nevolje koje ih snalaze. Neki se spotiču o prašinu. Neke ni neprohodne šume, ni neprelazne planine ne mogu zaustaviti.
Čežnja
Došašće je vrijeme čežnje. Čežnja je draga težnja za onim što može najdublje duboko ispuniti i zadovoljiti naše srce. Ona je uvijek povezana s ljubavlju, sa srcem koje čežnjom postaje široko. Čovjek je u svojoj biti netko tko čezne za Bogom. U svakoj zemaljskoj čežnji odzvanja ova čežnja za Bogom. Nema priznanja koje bi sasvim zadovoljilo moju čežnju. U konačnici mi čeznemo za Bogom. Sveti Augustin je to izrazio rečenicom: Nemirno je naše srce sve dok se ne smiri u tebi, Bože.
Čekanje
Čekanje je stav na koji nas vrijem došašća uvijek iznova poziva. Čekati zapravo znači stanovati na nekom vidikovcu i gledati dolazi li netko, izviđati uokolo približava li nam se nešto. Čekanje može također značiti: biti pozoran, pažljiv. Čekanje uzrokuje u nama dvoje: širinu pogleda i pozornost na trenutak, na ono što upravo doživljavamo, na ljude s kojima upravo razgovaramo. Čekanje širi srce. Kad čekam osjećam da nisam dostatan samomu sebi.
Dolazak
Advent (došašće) znači dolazak. Mi čekamo na dolazak Isusa Krista u naš svijet. Crkva o tome dolasku govori na trojak način; o Isusovom dolasku njegovim rođenjem, o Kristovu dolasku u našu nutrinu danas, i o njegovu dolasku u slavi na kraju vremena. A da li nas Kristov dolazak uopće dira? Ne bi li radije trebao doći prijatelj ili prijateljica? Ne bi li radije trebala doći neka druga vlast, neko drugo društvo? Što će Kristov dolazak prouzročiti u našem životu, u našem svijetu?
Često čujemo kako ljudi uzdišu: Još nisam sasvim u tome. Pusti me da najprije dođem! Najčešće nismo ondje gdje jesmo. Svojom dušom mi još nismo prispjeli, još nismo došli.
Sveti Nikola Tavelić
Sv. Nikola Tavelić rodio se vjerojatno između 1340. i 1350. godine u Šibeniku. O njegovu djetinjstvu i odrastanju ne zna se mnogo, kao ni o tome što je djelovalo na mladu dušu, te potaklo Nikolu da stupi u franjevački red.