Kako zahvaliti za blizinu i dobrotu koja proistekne

neposredno iz jednostavnosti srca, iz srca koje je

prepoznalo čas?

Kako zahvaliti?

Samo prihvaćanjem, srdačnim i smjernim prihvaćanjem. Continue reading →

Među najbrojnijim svjetlilima prepoznala si zvijezdu.

Onu koja pokazuje put do Betlehema.

Obasjana radošću, odmah si pohitjela javiti mi.

Ni časa nisi htjela čekati.

Htjela si sa mnom što prije podijeliti blagoslov blizine. Continue reading →

Novi svijet ne započinje kad se steknu sve potrebne

okolnosti,

kad sve bude pripravljeno,

kad više nema razloga za zabrinutost,

kad su poznati odgovori na sva pitanja

i kad nas više ništa ne može iznenaditi. Continue reading →

Bog dolazi u dan u kojemu ljubavi pripada prva riječ.

Prvo mjesto.

U dan u kojemu smjerni obnavljaju nevinost svijeta.

I – prije toga – svoga srca.

Bog dolazi u dan kada vedrina nadjačava zamagljenosti

koje se razlijevaju svijetom. I dušama. Continue reading →

Tko živi otvorene duše, čut će Božji glas.

I Božji će glas biti rijeka kojom će poteći njegov život.

Tko ima oči neka gleda.

I vidjet će novi svijet, jer će ga gledati Božjim očima.

Vidjet će ga po mjeri njegove ljubavi.

I ići će radosno

hitra koraka i hitre duše.

I kroz sreću i kroz patnju

ići će u susret

i Bogu i svojoj duši.

Tko ima srce, neka živi.

Neka bude čovjek.

Stjepan Lice

Susrećem ljude. Neki idu uvijek poletna, neki uvijek umorna koraka. Za neke se čini da ne namjeravaju ikada zastati, za neke da im je prenaporno odlučiti se i samo za slijedeći korak. Neki ostavljaju dojam kao da nose sav teret svijeta, neki kao da će upravo poletjeti.

Neke nema potrebe pitati kako su: dobra volja žari iz njih. Neke je neugodno pitati kako su: u njima nema dovoljno riječi da iskažu sve muke i nevolje koje ih snalaze. Neki se spotiču o prašinu. Neke ni neprohodne šume, ni neprelazne planine ne mogu zaustaviti. Continue reading →

Došašće je vrijeme čežnje. Čežnja je draga težnja za onim što može najdublje duboko ispuniti i zadovoljiti naše srce. Ona je uvijek povezana s ljubavlju, sa srcem koje čežnjom postaje široko. Čovjek je u svojoj biti netko tko čezne za Bogom. U svakoj zemaljskoj čežnji odzvanja ova čežnja za Bogom. Nema priznanja koje bi sasvim zadovoljilo moju čežnju. U konačnici mi čeznemo za Bogom. Sveti Augustin je to izrazio rečenicom: Nemirno je naše srce sve dok se ne smiri u tebi, Bože. Continue reading →

Advent (došašće) znači dolazak. Mi čekamo na dolazak Isusa Krista u naš svijet. Crkva o tome dolasku govori na trojak način; o Isusovom dolasku njegovim rođenjem, o Kristovu dolasku u našu nutrinu danas, i o njegovu dolasku u slavi na kraju vremena. A da li nas Kristov dolazak uopće dira? Ne bi li radije trebao doći prijatelj ili prijateljica? Ne bi li radije trebala doći neka druga vlast, neko drugo društvo? Što će Kristov dolazak prouzročiti u našem životu, u našem svijetu?

Često čujemo kako ljudi uzdišu: Još nisam sasvim u tome. Pusti me da najprije dođem! Najčešće nismo ondje gdje jesmo. Svojom dušom mi još nismo prispjeli, još nismo došli. Continue reading →