Advent (došašće) znači dolazak. Mi čekamo na dolazak Isusa Krista u naš svijet. Crkva o tome dolasku govori na trojak način; o Isusovom dolasku njegovim rođenjem, o Kristovu dolasku u našu nutrinu danas, i o njegovu dolasku u slavi na kraju vremena. A da li nas Kristov dolazak uopće dira? Ne bi li radije trebao doći prijatelj ili prijateljica? Ne bi li radije trebala doći neka druga vlast, neko drugo društvo? Što će Kristov dolazak prouzročiti u našem životu, u našem svijetu?

Često čujemo kako ljudi uzdišu: Još nisam sasvim u tome. Pusti me da najprije dođem! Najčešće nismo ondje gdje jesmo. Svojom dušom mi još nismo prispjeli, još nismo došli.

U došašću slavimo dolazak Isusa Krista k nama, njegov dolazak u naše srce. A to s jedne strane znači da Isus dolazi k nama, da kuca na vrata našeg srca. Mi naravno znamo da je Isus već došao. On je već dugo tu s nama. U našoj je sredini kad slavimo bogoslužje Ali mi ga doživljavamo kao dolazećega, jer mi sami nismo kod sebe. Često smo negdje drugdje sa svojim mislima i osjećajima. Hoće li Isus uspjeti doći k nama ili ćemo možda prečuti njegov dolazak.

Bog dolazi u svakom trenutku. Tako govore mistici. Pitanje je primjećuješ li njegov dolazak. On dolazi k tebi u tihim poticajima tvoga srca. Kuca na tvoja vrata. Želi svratiti k tebi. Ali ti si možda previše zaokupljen sobom i ne čuješ njegovo kucanje. Ako si kod sebe, doma, u dodiru sa samim sobom, moći ćeš čuti njegovo kucanje i pustiti ga unutra. Kad on uđe u tvoje srce, ti si spašen, ti si tada oslobođen svoje otuđenosti, svoje raskidanosti, ti tada na jedan nov način dolaziš k sebi, tada znaš tko si. Vrijeme došašća želi te pozvati da dođeš k sebi da bi i Krist mogao doći k tebi, u svakom trenutku, ali i na kraju vremena kad tvoje vrijeme bude pri kraju i Krist dođe k tebi u svojoj slavi, da zauvijek budeš s njim i sa sobom, da prispiješ na cilj svoje čežnje.

Prema Anselm Gruen, Božić, Zagreb 2005, 11-12.