Živi lica okrenutog prema Betlehemu.

Neka ti oči postojano bdiju nad njim.

Neka ti srce u njemu otpočine.

Neka se u njemu uvijek iznova rađa. Continue reading →

Za kršćansko poimanje povijesti od samog početka bitno je temeljno iskustvo svijest da s njime, s kršćanstvom, odnosno s Isusom Kristom dolazi do prijeloma i obrata u tijeku ljudskog događanja. Bez povijesnog događaja u osobi Isusa Krista, bez Isusova djela, kršćanstvo bi se rasplinulo u najobičniji mit, a evanđelja bi posjedovala samo simbolično značenje. Povijesnost Isusa Krista je zasvjedočena, a sve drugo vezano uz njegovu osobu prepušta se činu vjere. Povijest nije kružno gibanje, kao u drugim religijama, već ima svoj početak, trajanje i svoj svršetak. Cjelokupna povijest prije Isusova dolaska dade se najsažetije izraziti prvim redcima Poslanice Hebrejima. ‘Mnogo puta i na razne načine…’ Pascal, genijalni matematičar i vatreni kršćanin, veli kako je slijed naraštaja kroz četiri tisućljeća navješćivao isti događaj: Dolazak Mesije. Cijeli jedan narod, a ne samo pojedinci, navješćuju pojavak ovoga Jedinstvenog i Jedincatog u vremenu. Continue reading →

Ima li koga hrabrijeg od tebe,  Betlehemsko Djetešce?

Ti kroz sve što nam se zbiva ideš pred nama ne pitajući

za sebe.

Kako bi nam bilo moguće prestrašena srca slijediti tebe,

kad tolikim strahovima tek prekrivamo oskudicu svoje

ljubavi?

O ti maleno dijete, obdari nas hrabrošću koja se ispunja

u ljubavi.

U ljubavi do kraja. Continue reading →

Pred otajstvom Kristova utjelovljenja, pred tajnom svem svijetu otkrivenom, u čudesnom divljenju uvijek iznova okupljamo se pred jaslicama, prizorom koji pripremamo s tolikom ljubavlju i s jednim velikim ciljem, shvatiti i dohvatiti ljepotu dara u Božjem dolasku k čovjeku, pridružujemo se svake godine klicanju anđela i cijele Crkve u božićnoj svetoj noći.

Sveti naš otac Franjo je često razmišljao o poniznosti koja se objavila Utjelovljenjem Sina Božjega te je 25. prosinca 1223. želio Božić proslaviti u Grecciu. Continue reading →

Kad si sišao u Betlehem,

u naša srca,

ulio si ulje u naše svjetiljke.

Sve otada ne prestaješ umnažati svjetiljke,

dolijevati u njih ulja.

Sve otada Betlehem nam zbori

da je samo jedna svjetiljka,

samo jedan plamen. Continue reading →

Budeš li živio otvorena srca, nećeš moći mimoići stradanja.

Iskusit ćeš tko zna kakve patnje i muke.

Ali uz njih i blagoslovi, blagoslovi koji preobražavaju i dušu i

zbilju, bit će ti svakodnevica.

Životni prostori kojima ćeš prolaziti bit će nastanjeni

dobrotom života:

dobrotom kojom će te život darivati i kojom ćeš ti darivati život. Continue reading →

U došašću rado sjedimo pred upaljenom svijećom da počinemo u njezinu svjetlu. Svijeće su oduvijek imale osobitu privlačnu snagu na čovjeka. Svjetlo svijeće blago je svjetlo. Nasuprot vrlo jakoj neonskoj rasvjeti svijeća rasvjetljuje naš prostor samo djelomično. Ona ostavlja neke stvari u mraku. A svjetlo je toplo i ugodno. Svijeća nije neki funkcionalni izvor svjetla koji mora sve ravnomjerno obasjati. Continue reading →

Budi postojano raspoloživ svjetlosti.

Poput stijenja. Poput zrcala.

Neka ti oko bude poput svjetiljke.

Njezin dom. Njezino izvorište. Continue reading →