U radnom dijelu kapitula analiziralo se stanje Družbe kroz razne izvještaje i anketu provedenu u zajednici. U završnom dijelu donesene su odluke i smjernice za daljnji život i djelovanje Družbe.

U izbornom dijelu za vrhovnu poglavaricu izabrana je s. Terezija Zemljić, za zamjenicu vrhovne poglavarice s. Slavica Bezjak, za vrhovne savjetnice: s. Valentina Mandarić, s. Mandica Starčević, s. Zvonimira Nimac i s. Ana Tadić.

Misu sa zazivom Duha Svetoga sa sestrama kapitularkama na početku kapitula slavio je šibenski biskup Tomislav Rogić. U homiliji istaknuo je kako poslanje redovnice ima ulogu znaka u svijetu. „Poslao nas je da izvršavamo volju njegovu i onda kada toga nismo svjesni. Možda je to i najljepši dio našeg poziva u Crkvi, da Bog djeluje preko nas i onda kad toga nismo svjesni. Kad jednostavno predstavljamo vidljivi znak koji na njega upućuje. Događa se to po onome što činimo i za što živimo. Događa se to i po znaku odjeće koju nosimo i po njoj u javnosti svjedočimo.

Bog je svoje želio drugačije, da budu drugačiji od svega ostalog u svijetu. Tako se njegova svetost i prisutnost pokazuje u svijetu. Poziv je dakle biti i ostati drugačiji, ne dopustiti da nas svjetovno zaokupi i sebi poistovjeti. Biti i ostati znak, puno puta i osporavan, ali uvijek izazovan“.

Duhovnu pripremu za kapitul vodio je fra Ivan Režić, magistar novaka s Visovca. Posljednji dan sestre kapitularke pohodile su grob svoje utemeljiteljice službenice Božje majke Klare Žižić u crkvi Sv. Lovre, gdje su se zadržale u molitvi s preporukom da ih njihova utemeljiteljica zagovara pred licem Božjim u svim potrebama i nastojanjima kako bi u svom poslanju ostale vjerne karizmi svoje utemeljiteljice u služenju Crkvi i naviještanju Kraljevstva Božjega ljudima današnjeg vremena.

Misu zahvalnicu na završetku kapitula sa sestrama je slavio umirovljeni šibenski biskup Ante Ivas u koncelebraciji s fra Matom Topićem, redovitim misnikom sestara. Biskup Ivas je višestoljetnu Družbu sestara franjevki od Bezgrješne, utemeljenu 1679. godine, dakle, prije 340 godina u Šibeniku, prispodobio stablu i nazvao ga Klarinim stablom. „Ima jedno stablo – Klarino stablo sestara franjevki od Bezgrješne. Razmišljao sam ovih dana: Koliko se toga događalo ovih stoljeća u našem gradu Šibeniku, u našoj Crkvi, u Hrvatskoj, u svijetu? Koliko se ljudskih djela i institucija, velikih i malih i moćnih, i dobrih ali i loših, pa i zlih i opakih rađalo, trajalo neko vrijeme, pa onda umiralo i nestajalo, čak i iz spomena ljudi i povijesti.

A Klarino stablo odolijeva, bori se u svim zamkama povijesti, živi i prolazi kroz sve tjesnace i bespuća vremena. Živi, jer živi ne svojim, nego Božjim životom, po primjeru Bezgrješne, po primjeru asiškog siromaha, po primjeru, po tragu, u vjerničkom i Božjem duhu svoje prve majke službenice Božje Klare i mnogih njezinih svetih sestara.”