„Danas se na poseban način sjećamo sestara koje su nam prethodile i svojim nam životom pokazale put, kako bismo s vjerom u Božju providnost radile na izgradnji Kraljevstva nebeskoga. Devet sestara naše provincije danas slavi svoj dijamantni i zlatni jubilej redovničkog života te im od srca čestitam. Hvala i vama, Oče nadbiskupe što svojom prisutnošću uveličavate naše slavlje. U franjevačkom duhu poniznosti nastavimo svoj redovnički hod hvaleći Gospodina za sva divna djela“, rekla je provincijalna predstojnica s. M. Andrea Nazlić, pozdravljajući nadbiskupa, sve prisutne svećenike, redovnice i redovnike.
„Vaš jubilej je milosni događaj za našu Crkvu, za grad Split i za sve ljude koje ste svojim djelovanjem približile jedinom Gospodinu. Zahvalni smo za vašu nazočnost i za sve što ste kroz svoj rad darovale našoj Crkvi i društvu. Mnoge od vas su djelovale kao katehistice, odgojiteljice, pastoralne djelatnice, medicinske sestre i misionarke. Na današnju svetkovinu Presvetog Srca Isusova želim vam da i dalje crpite snagu iz izvora Njegove ljubavi“, rekao je nadbiskup Barišić u uvodnom dijelu homilije.
Istaknuo je kako nas Gospodin ljubi cjelovitom ljubavlju, ljubavlju koja nije ničim uvjetovana i koja uvijek želi dotaknuti naša srca. Osvrćući se na evanđeoski tekst, naglasio je kako izgubljena ovca simbolizira cijeli ljudski rod. „U Lukinu evanđelju, Gospodin je predstavljen kao Pastir. Potraga za jednom izgubljenom ovcom nam pokazuje koliko je svaka osoba važna. Sve nas Gospodin poznaje po imenu i svi smo potrebni Njegove ljubavi i milosrđa, jer je svatko na svoj način izgubljen“.
U nastavku je pojasnio kako u potpunosti možemo ljubiti Boga i bližnjega, tek ako se susretnemo s Njegovom ljubavlju. „Kada dozvolimo Bogu da nas ljubi i dopustimo mu oblikovanje našega života, postajemo produžetak Njegove ljubavi. U tom trenutku smo sposobni promijeniti svoje društvo u skladu s porukom Kraljevstva nebeskoga“. Upozorio je kako uvijek postoji opasnost da Boga, Njegov poziv i poslanje svedemo na izvršavanje zakona i zapovijedi. „Izvršavanje zemaljskih dužnosti bez suradnje s Njegovom ljubavi postaje iscrpljujuće za svakoga čovjeka. Čovjek na taj način postaje frustriran i opasan za svoje društvo i okolinu“.
Zaključujući, poželio je da po uzoru na Djevicu Mariju otvorimo svoja srca izvoru božanske ljubavi, kako bismo „u poniznosti bili produžena ruka našega Spasitelja“.
Sestre su se za proslavu obljetnice pripremale trodnevnicom za vrijeme koje je organizirano cjelodnevno klanjanje, Dan otvorenih vrata samostana te svečana večernja uz prigodnu akademiju.