Dok se zadržavao u samotištu, koje se po mjestu gdje se nalazi zove Alverna, dvije godine prije nego što mu se duša preselila u nebo, u zanosu je vidio križ propeta čovjeka koji je poput serafa imao šest krila. (…) Dok je blaženi sluga Svevišnjega to gledao, bio je ispunjen najvećim divljenjem, ali nije znao što mu je viđenje htjelo kazati. Silno se radovao i još više uživao u dobrostivu i milu pogledu kojim ga je seraf promatrao; a njegova je ljepota bila neopisiva, ali ga je posve ispunio strahom pogled na razapetoga i gorčina njegove muke. (…) Činilo mu se kao da su mu i noge i ruke u sredini probijene čavlima. (…) Desni mu je bok bio kao kopljem proboden i na njemu rana, a ona je često krvarila. (…) Iako je sluga i prijatelj Svevišnjega gledao sebe ukrašena tolikim i takvim biserjem, koje se blistalo poput najskupocjenijih dragulja, i premda je to bio više nego ijedan čovjek čudesno urešen slavom i čašću, ipak mu se srce nije gubilo niti je išao za tim da bi se nekom poradi isprazne slave svidio.

(Prvi životopis sv. Franje, u: Franjevački izvori, 298-299.)