Ovaj je muž zavrijedio da stigne na najviši vrhunac savršenstva kad je, pun golubinje jednostavnosti, vidio i iskusio da mu se pokoravaju ptice, zvijeri i ribe .
Božji prijatelj Franjo svim je nastojanjem prihvaćao sveto siromaštvo, uskraćujući sebi i ono nužno, da ne bi kadgod bio prisiljen udovoljiti svojoj želji. Nije dopuštao da se u kući nalazi neka posudica, ako bi se bez nje moglo udovoljiti krajnjoj potrebi. Pomno je i brižno ispitivao djela braće, ništa nije ostavljao nekažnjeno, ali ni onima koji su činili ispravno nije utiskivao pečat svoga karanja .
Kad je bio nazočan, blaženi je otac slatko tješio svoje sinove, a i odsutan ih je kadšto ne manje veselio . Kad se naime jedne noći tijelom udaljio od braće, gle, u samu ponoć, dok su neka braća počivala, a neka molila, na vratašca boravišta uđoše vatrena kola, više se puta po boravištu okrenuše amo-tamo , pojavi se okrugao sunčev sjaj i rasvijetli tmine noći. Zaprepašteni i veoma uplašeni počeše pitati što je to. Ali budući da su zahvaljujući tolikome svjetlu znali misao jedan drugome, shvatiše da je to bila duša preslatkoga oca, koja je zbog milosti posebne čistoće i zbog brige svoje velike ljubavi prema sinovima zavrijedila da od Gospodina dobije blagoslov tolikoga dara .
Ovaj je blaženi svetac ustanovio tri reda – kako su to simbolički nagovijestile tri crkve koje je u početku bio napravio, premda on toga nije bio svjestan – i svakom je dao pravilo života i pokazao istinski put spasenja . Bijaše naime vrstan umjetnik , po čijem se propovijedanju, uzoru, pravilu i nauku u oba spola obnavlja Kristova Crkva i trijumfiraju tri vojske onih što se spašavaju ! No ovdje je prvenstveno riječ o redu koji je on prihvatio i držao odijevanjem i zavjetom. Kojem to redu? On je Red manje braće ustanovio i tom mu prigodom nadjenuo ovo ime. Kad je naime u Pravilu pisao „Neka budu manja braća“ , izgovarajući te riječi onoga je časa rekao: „Hoću da se ovo bratstvo zove Red manje braće“ .
U to im se vrijeme pridružio još jedan muž te ih je bilo osmorica. Njih je blaženi otac slao dva po dva u razne krajeve svijeta da naviještaju mir i propovijedaju pokoru. Revno im izlažući i mnoge druge stvari o kraljevstvu Božjemu, osobito im je preporučivao poniznost i pokoru. Oni pak, radosno prihvaćajući zapovijed svete poslušnosti, ponizno su mu se prostirali pred noge. On ih je grlio veoma nježno kao majka i svakome ovako proročki govorio: „Povjeri Gospodinu svoju brigu i on će te pokrijepiti “. On im je govorio ovu riječ kad god ih je slao pod poslušnost, htijući da svaku brigu prepuste Bogu .
Kad je prestao očev progon, on koji se nekoć služio skupocjenom odjećom zaogrnuo se kratkim ogrtačem. Dok je jednoga dana kroza šumu na francuskom pjevao hvale Gospodinu, zapade među razbojnike . Kad su ga grubo pitali tko je, on samouvjereno reče: „Ja sam glasnik velikoga Kralja“ . Oni ga žestoko istukoše i baciše u jamu punu snijega. Rekoše mu: „Lezi tu, seljačino, glasniče Božji!“ Kad su oni otišli, strese sa sebe snijeg i veseo iziđe iz jame. A kad dođe do nekog monaškog samostana, jedva mu dopustiše da poslužuje u kuhinji jer su ga omalovažili. Na koncu, budući da nitko ne pokazivaše smilovanja nad njegovom golotinjom, ode odande nagnan nuždom te u gradu Gubbiju od svoga negdašnjeg prijatelja dobi nekakvu tuniku. Kad je prior spomenutog samostana poslije čuo glas o čovjeku Božjem, sjetivši što se nekoć u samostanu zbilo, veoma zažali, dođe k njemu i ponizno zatraži oproštenje .
Počinje Život blaženoga našeg oca Franje
Čovjek Božji Franjo, rodom iz grada Asiza smještena u spoletanskoj dolini, od rane je svoje mladosti preko svake mjere odgajan u ispraznostima svijeta . Nakon što se u početku potpuno uključio u posao svojih roditelja, gotovo sve do dvadeset pete godine života svoje je vrijeme živeći isprazno tako protratio da je među onima koji su išli za bijednim svjetovnim užitcima u zavičaju smatran neumjerenijim od drugih. Premda ga je dobri Bog svojom milošću sačuvao od onih teških grijeha, kojima ljudi ponajviše nagrđuju svoje porijeklo i udaljuju se od časti vlastite naravi, ipak je u ispraznostima i šalama naopako napredovao i nadmašio sve svoje vršnjake i svim svojim postupcima budio divljenje. Bijaše naime prebogat, ne škrt nego rastrošan, novac nije zgrtao nego ga razdavao . Dok se bavio trgovinom i obilazio razne krajeve noseći hrpe platna da ga proda , mnogi su osjećali blagodati njegove darežljivosti, pa je stoga uživao prijateljstvo i poštovanje u ljudi svakoga roda .
Časnom i poštovanom ocu, bratu Iliji, generalnom ministru Manje braće.
Život preslavnoga našega oca Franje, koji sam, po zapovijedi Pape Grgura a po tvome naputku, prije nekog vremena u opsežnijem djelu napisao, zbog onih koji su se možda s pravom tužili na mnoštvo riječi, sada sam po tvojoj zapovijedi sažeo u kraće djelce; ispustivši mnogo toga, trudio sam se da kratko i sažeto zapišem samo najvažnije i najkorisnije stvari . Premda bi neki možda htjeli da neke stvari kažem drukčije nego što ih kazujem, ipak se u tome kao sigurnijega treba držati tvoga suda, jer je svetac Božji tebi više nego ostalima otvorio svoju dušu i otvorenije ti povjerio što je trebalo činiti. Neka ti je na volju, poštovani oče, prema danoj ti mudrosti , iz ovoga djela izrezati i skratiti što je suvišno. Na volju ti je poštovati i zadržati što je korisno. Primit će, kako se nadam, ponizna poslušnost i u opširnosti i u kratkoći plod svoje odanosti, budući da, slijedeći pouzdanost i glavni naglasak predaje, nigdje ne prekoračuje granicu istine .
Francuski povjesničar J. Dalarun obznanio je 2015. godine otkriće ovoga „novog“ spisa Tome Čelanskog. Kako to da je Život blaženoga našeg oca Franje (Kraći životopis) pronašao put do čitatelja tek osam stoljeća nakon što je napisan? Odgovor bi valjalo potražiti u šezdesetim godinama 13. stoljeća. Broj braće u Redu rastao je ubrzano, a istodobno su se umnažale i različite vizije Franjinoga života i ideala, uz nerijetka nesuglasja i podjele. Svaka strana oslanjala se na vlastite spise tvrdeći da baš oni predstavljaju pravog sv. Franju. Želeći pomiriti suprotstavljene strane, Bonaventura Banjoređijski sastavlja dva službena životopisa, jedan nazvan Veći životopis, te drugi Manji životopis sv. Franje za liturgijsku uporabu. Da bi taj Bonaventurin prikaz sv. Franje uistinu postao obvezujućim za cijeli Red, generalni kapitul 1266. godine određuje da se svi prethodni životopisi unište. Tako je veliki broj rukopisa nepovratno izgubljen, a oni tekstovi koji nisu bili uništeni jednostavno su pali u sjenu Bonaventurinog djela. Jednaka je bila sudbina i ovoga teksta. Iako su od druge polovice 18. stoljeća mnogi rani franjevački spisi ponovo otkrivani, a onda u 20. stoljeću i prevođeni na suvremene jezike, Život blaženoga našeg oca Franje (Kraći životopis) ostao je i dalje nepoznat.
Proučavajući više ranih franjevačkih rukopisa, Dalarun je 2007. godine otkrio ulomke za koje je pretpostavio da pripadaju nekom dosad nepoznatom životopisu svetog Franje . Pripisao ga je Tomi Čelanskom. Sasvim sretnim okolnostima, ta će se pretpostavka uskoro i potvrditi. Na jednoj se aukciji 2014. godine pojavio mali srednjovjekovni kodeks koji je, između ostalih tekstova, sadržavao i jedan životopis sv. Franje. Radilo se o onom istom djelu, ali cjelovitom, čije je ulomke prije sedam godina Dalarun objavio. Otkriven je Život blaženoga našeg oca Franje, prikladno nazvan Kraćim životopisom (Vita brevior) .
Već prvi reci potvrđuju da je Toma Čelanski autor ovog djela i otkrivaju okolnosti njegovog nastanka. Naime, Tomin Prvi životopis, napisan na nalog pape Grgura IX., zbog svoje opširnosti nije bio najbolje prihvaćen od braće. Zbog toga brat Ilija, generalni ministar Reda, nalaže Tomi Čelanskom da ga sažme u jedno kraće djelo, koje će sadržavati samo ono najvažnije. Toma je izvršio zadatak za vrijeme spomenutog generala Reda (1232-1239), pa time postaje jasno da je Kraći životopis zapravo drugi Tomin životopis, a ne onaj koji se dosad nazivao Drugim životopisom.
Kraći životopis upola je kraći od svoga predloška. Neophodno su izostavljeni neki elementi, no sadržaj i redoslijed uglavnom slijede prethodnu verziju. Kraći životopis sastoji se od dva dijela. U prvome je izložen Franjin život od mladosti do preminuća i prijenosa tijela u novu crkvu, a u drugome njegova čudesa.
Činjenica da se radi o sažetku ne znači da ovaj životopis ne donosi nikakve novine. Od 1229. godine kada je potvrđen Prvi životopis do pisanja novoga prošlo je više godina, pa Kraći životopis bilježi i ono što se događalo u međuvremenu: Franjino tijelo preneseno je u novosagrađenu baziliku, Antun Padovanski proglašen je svetim, kardinal Rajnaldo postao je ostijskim biskupom, preminuo je general Reda Ivan Parenti. Osim toga, dodana su i trideset tri nova čuda. Zbog toga Čelanov poduhvat nije tek puko skraćivanje, nego i aktualizacija Prvog životopisa.
Važno je uzeti u obzir da se inicijativa za pisanje ovoga djela rađa unutar Reda. Za razliku od Prvog životopisa koji je trebao predstaviti cijeloj Crkvi svetost upravo kanoniziranog Franje, sada je bio potreban jedan jezgrovitiji prikaz Franje za novopridošlu braću koja nisu imala priliku osobno ga upoznati. To može biti ključ za čitanje epizoda kojih nema u Prvom životopisu, kao što su Franjino razočaranje zbog bogatog stola u samotištu, opis Franjinog odijela, kojeg nije krpio koncem, nego korom drveća ili biljaka i susret sa siromasima u Rimu. Iz njih se redovito nazire Franjino siromaštvo. Ako je Tomi zadaća bila skratiti postojeći životopis, a odlučio je ipak dodati neke nove dijelove, onda ih je vjerojatno pomno birao.
Međutim, ne bi valjalo iščitavati Kraći životopis isključivo u usporedbi s Prvim životopisom. Ovo je originalno djelo koje nastaje iz konkretnih potreba mlade franjevačke zajednice. Dok opisuje život Franje Asiškog, ono progovara i o onima koji njegov ideal pokušavaju nasljedovati i o izazovima s kojima se susreću, o dinamikama u Redu, Crkvi i društvu. Možda će suvremenom čitatelju, naviknutom na drugačije životopise, jezik srednjovjekovnih čudesa koja zauzimaju trećinu teksta biti stran. Zbog toga valja podsjetiti na žanr ovoga djela: hagiografija par excellence, i kao takvu bi je valjalo i čitati. Čudesa nisu dodatak, nego neizostavni dio svečeva života. Tako promatrana, ona i danas vrlo živo progovaraju o bolestima koje su mučile ljude 13. stoljeća, o tuzi roditelja zbog pogibije djeteta, o pouzdanju u zagovor sv. Franje i o njegovom štovanju.
Otkrićem Kraćeg životopisa svjetlo dana ugledao je jedan od najstarijih prikaza sv. Franje i njegovoga svijeta. Zahvaljujući vrsnom prijevodu fra Stjepana Pavića čitatelji u njemu mogu uživati i na hrvatskom jeziku.
I z v o r:
Život blaženoga našeg oca Franje (Kraći životopis) s latinskog izvornika preveo Stjepan Pavić prema: Jacques DALARUN, Thome Celanensis Vita beati patris nostri Francisci (Vita brevior). Présentation et édition critique, u «Analecta Bollandiana» 133/1 (2015) 23-86.
PRIJEDLOG za kraticu:
5Čel = Kraći životopis (Život blaženoga našeg oca Franje) Tome Čelanskog
5Cel = Thomae de Celano Vita beati patris nostri Francisci (Vita brevior)
Kada govorimo o krepostima, nalazimo se na području razlikovanja onoga što je dobro od onoga što je bolje. Dok nam moral govori o razlikovanju dobra od zla i postavlja granicu koju ne smijemo prijeći, kreposti nas već vode na put prema dobru koje nema granica. Želja za savršenstvom je želja za puninom koja je moguća samo ako se naše srce u potpunosti obrati prema Onome koji je najveće Dobro. Continue reading