22. nedjelja kroz godinu A

NASLJEDOVATI: BITI U ISUSOVOJ ŠKOLI
Jer 20,7-9; Rim 12,1-2; Mt 16,21-27

Kad Gospodin nekoga uzima u svoju službu, u Starom ili Novom zavjetu, onda ga istodobno uzima u svoju školu. Učenik mora naučiti slijediti Gospodina, ići za njim ustopice, ne zaustaviti se na pola puta. Nikad ne bijaše moguće, a pogotovo to nije danas, samom poukom ili preko riječi pridobiti ljude za Boga ili za Isusovu osobu. Isus je išao ususret čovjeku, otvarao mu svoje srce, ćutio njegove patnje i nevolje te time stvarao zajedništvo, prisno i intimno između sebe i onoga komu se priopćavao. Isus traži isto i od svojih. Da bi to bilo moguće, svaki koji se priznaje njegovim treba imati vremena za Isusa, treba mu darovati svoje srce. To srce mora biti preobraženo snagom i ognjem Duha Svetoga, o čemu zbori Pavao u odlomku iz Poslanice Rimljanima. Pavao govori o preobrazbi (izvorno: metamorfoza, o ‘metamorfozama’ je pjevao i poganski rimski pjesnik Ovid) i ta preobrazba mora zahvatiti čovjeka iznutra. Osoba mora zračiti duhovnom zbiljom, biti nešto poput sakramenta koji uprisutnjuje Isusovu blizinu. Nešto što nije moguće posredovati riječima ili bilo kojom drugom moći, već vlastitim bićem i tu-bitkom.

Pročitaj više

21. nedjelja kroz godinu A

TKO JE I ŠTO JE ZA MENE ISUS KRIST?
Iz 22,15.19-23; Rim 11,33-36; Mt 16,13-20

“A vi, što vi velite, tko sam ja?” Kroz stoljeća i tisućljeća ove naše povijesti upućuje se taj upit na koji je odgovoriti cijelim svojim bićem. Jer u odgovoru danu na taj upit izriče se sve ono što pojedinac misli, u što vjeruje, što mu je u životu vrijedno, čemu se nada i na kraju, zbog čega je na ovome svijetu. Odgovor je uvijek krajnje subjektivan, osoban i u njemu treba da bude sadržana cjelokupna dinamika vlastite osobe, osobnoga životnog iskustva, mjera vlastite vjere i nadanja. Zato je moguće i mora na Isusov upit svatko za sebe dati odgovor koji obvezuje u savjesti, u stavovima, u cijelom životu. Odgovor koji mi pokazuje put do sretna, osmišljena i uspjela života. Odgovor koji na koncu pruža u ruke ključ koji je to smisao ljudske egzistencije ovdje. To su zapravo i glavni te ujedno temeljni upitnici koji se postavljaju u svakom pojedinačnom životu.

Pročitaj više

20. nedjelja kroz godinu A

ISUSU NIJE NITKO NEBITAN
Iz 56,1-7; Rim 11,13-15.29-32; Mt 15,21-28

Čovjek se s vlastitom patnjom zna nekako i pomiriti. Često nam daleko teže pada patnja dragih nam i nama povjerenih osoba. Ne samo njihova fizička bol pada nam teško. Daleko je teža duhovna bol koju te osobe u sebi nose i proživljavaju. Majka se npr. nekako pomiri s bolešću svoje djece, ali je teža i nesnošljivija bol u srcu majke kad vidi fizičku i duhovnu propast svoje djece, njihovo gubljenje i zastranjenje, njihovo urušavanje, hod u egzistencijalnu propast i pustoš. Kolika je npr. bol roditelja zbog drogiranja ili lutanja vlastite djece?!

Pročitaj više

19. nedjelja kroz godinu A

SUSRET SA SAMIM SOBOM NAD BEZDANOM

1Kr 19,9a.11-13a; Rim 9,1-5; Mt 14,22-33

Od čega se živi i što naš život nosi? To su upitnici koji se pred nas stavljaju kad čitamo evanđeoske ulomke o umnažanju kruha te o hodanju po vodi. Isus sluti opasnost koja mu prijeti. Svijet je oduševljen umnažanjem kruha i snuje nešto čime bi se svi mogli okoristiti: Učiniti Isusa vođom, kraljem. Zakraljiti ga. Da se napokon ispune židovski politički i mesijanski snovi, da zbace omraženi rimski jaram sa sebe. Još im je u podsvijesti povijest Makabejaca. Zato Isus primorava učenike da čim prije prijeđu na drugu stranu, dok on sam provodi noć u molitvi, zahvaljivanju, u Duhu. Ne želi ‘kapitalizirati’ kod ljudi čudo umnažanja kruha u pustinji. Zna za varljivost sreće, oduševljenja, ne nose ga valovi ushita ni uspjeha.

Pročitaj više

PREOBRAŽENJE GOSPODINOVO

Preobrazenje-Gospodinovo

Ljudima koji žeđaju za nebeskom stvarnošću, napose onima koji žele otkriti otajstva neba, doista je izazovno razmatrati o Bogu i dolaziti do sve jasnijih zaključaka o njemu. No samo razmatranje o Bogu na ljudski način ne iscrpljuje onu iskonsku potrebu da Boga promatramo licem u lice držeći to izuzetnom povlasticom i srećom koja se ima ostvariti isključivo kao konačno blaženstvo u nebeskoj slavi. No promatrati Boga licem u lice, osim što može biti duhovna ili intelektualna želja, ne može biti ljudsko pravo niti u dometu njegovih moći. Ljudima je moglo biti dano da dođu do nekih razumskih zaključaka o Bogu, ali je to daleko od izravnoga gledanja Božjega lica. Pa i onima kojima je Bog u svome milosrđu otkrivao ljepote svoga lica kako bi to prenijeli njegovu narodu, uvijek je bila povjeravano samo duhovno viđenje u mističnom zanosu nakon kojeg su prenosili određene istine u slikama svojih vizija. O tome nam svjedoči prvo čitanje iz proroka Daniela koji je već nekada u viđenju vidio očitovanje Sina Čovječjega za nas smrtne ljude.

Pročitaj više

SEDAMNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU A

Zakopano blago

Svoj veliki govor o kraljevstvu nebeskom u prispodobama Matej nastavlja trima manjim Isusovim prispodobama koje tu temu osvjetljuju s različitih vidika. Prve dvije žele naglasiti kako je kraljevstvo nebesko iznenadan i nezaslužen Božji dar čovjeku, koji bi logično trebao uroditi velikom zahvalnošću, a treća govori o njegovu konačnom dovršetku, o sudu. Može se slobodo reći da dvije ponajmanje prispodobe koje govore o zakopanom blagu i dragocjenom biseru predstavljaju najveće blago i najljepši biser evanđeoskog govora. Malo je Isusovih riječi koje u isto vrijeme tako jednostavno, a opet tako zorno i snažno izražavaju narav njegove Radosne vijesti kao upravo ta priča o iznenada nađenom zakopanom blagu i dragocjenom biseru koji rađaju oduševljenjem u čovjeku i čine ga spremnim odreći se svega drugoga samo da bi njih posjedovao.

Pročitaj više

ŠESNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU A

Odakle kukolj?

Dok je u prispodobi o sijaču prevladavalo čuđenje, kako to da tek mali dio posijanoga sjemena uopće padne na plodno tlo, iznikne i donese rod, ovdje se susrećemo s pravom uzbunom zbog onoga što se dogodilo na njivi gdje je sjeme normalno izraslo, a što je gospodaru dalo nadu da će donijeti obilat rod. No odjednom eto slugu s alarmantnom viješću i ujedno tjeskobnim pitanjem: „Gospodaru, zar nisi posijao dobro sjeme na svojoj njivi? Odakle onda kukolj? (13,27). U toj Isusovoj slikovitoj rečenici o pšenici i kukolju sažeto je sve čovjekovo iskustvo s ovim svijetom koji je u isto vrijeme pozornica i dobra i zla. Sa svijetom u kojemu dobro i zlo egzistiraju jedno pored drugoga ili smjenjuju jedno drugo.

Pročitaj više

PETNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU A

Isus govori u prispodobama

Današnje evanđelje početak je Isusova govora o kraljevstvu nebeskomu u prispodobama. Matej u nizu, jednu za drugom, donosi ništa manje već 7 prispodoba koje osvjetljuju početak, rast, trajanje i svršetak kraljevstva nebeskog. Za potrebe tog govora on je oblikovao i novu scenu. Dok je svoj prvi veliki govor smjestio na brdo, ovdje Isus govori iz lađe mnoštvu koje ga sluša okupljeno na obali, kao u kakvom amfiteatru.

Pročitaj više

ČETRNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU A

Razlog Isusove radosti

Tekst koji govori o Isusovu zanosnom klicanju kojim slavi Boga najsličniji je njegovim Blaženstvima. I tamo i ovdje Isusov govor izlazi iz okvira uobičajenog, ustaljenog načina komuniciranja, jer dolazi iz dubine njegova božanskoga bića. Ipak, razliku je lako uočiti. U Blaženstvima Isus slavi, točnije „blagoslivlja“ ljude koji su se okupili oko njega da čuju njegovu poruku o kraljevstvu Božjemu, a ovdje Isus slavi Oca na nebesima koji je to omogućio.

Pročitaj više

TRINAESTA NEDJELJA KROZ GODINU A

Naći i(li) izgubiti

Kad planiraju bilo kakav pothvat, ljudi se obično pitaju što im to donosi. Hoće li se uloženi trud i novac isplatiti ili će se na kraju pokazati kao promašena investicija, čisti gubitak? No kad su u pitanju ideje do kojih je ljudima jako stalo, pogotovo ako su to drage osobe koje puno znače, nestaje te računice. Nju potiskuje ljubav prema spomenutoj ideji ili osobi, a ljubav nema cijene i mjere. Ona ne kalkulira već se nesebično daje. Te pretpostavke su nam nužno potrebne da bismo razumjeli nevjerojatno zahtjevne Isusove riječi. Tko želi biti njegov učenik, taj ne može više ljubiti ni oca ni majku, ni sina ni kćer nego njega.

Uostalom Isus govori onima koji su već prije čuli njegov poziv: ostavi sve i pođi za mnom! Slijedeći njega, zasigurno su već čuli i njegovu riječ: „Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge“(Mt 20,28). To je cijena Isusove ljubavi prema učenicima i to je opravdanje njegova zahtjeva učenicima. Ako je čovjek vrijedan njegove vlastite smrti, zar onda može biti išta što bi opravdalo čovjekovu veću ljubav prema bilo kome nego prema Isusu. Ljubav se ne može zapovjediti, već može samo doći kao uzdarje za već primljeni dar. Isus je to znao i zato u njega nema „moraš“ ili „trebaš“, već svojim: „Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan“ učenike podsjeća na ono što je učinio za njih, ostavljajući im potpunu slobodu da sami odgovore tko bi im mogao biti važniji od njega.

Pročitaj više