Iz 42,1-4.6-7; Dap 10,34-38; Mk 1,7-11
Prvi Isusov javni nastup. Svrstava se on među grješnike koji traže da ih veliki asket, isposnik, čovjek iz pustinje, koji se obračunao sa sobom i sa silama koje su prema vjerovanju starih imale svoje obitavalište u pustinji – demonima; Ivan krsti krštenjem obraćenja.
Da bi se čovjek snašao u vremenu i prostoru, stvorio si je kalendar, podijelio vrijeme, sačinio naprave koje mu pomažu za orijentaciju, satove analogne, danas većma digitalne gdje vidimo kako protječu sekunde, satovi. Jedino on je sposoban razmišljati, sagledati, zauzeti odmak, imati pregled prošloga i sadašnjega i donekle planirati sutrašnjost. Neki je stari filozof rekao da se čovjek po tome razlikuje od životinja što on iz rijeke vremena, koja sa sobom nosi sve, može izroniti, pogledati unaprijed i unatrag. Sve drugo voda nepovratno odnosi, a čovjek je sposoban ovladati vremenom i dati mu smisao. I zato je uvijek na početku Nove godine za nas potrebno zapitati se: Izranjamo li iznad vode vremena, ili nas ta bujica odnosi, a da ne znamo ni odakle smo ni kamo idemo. Čovjek se može lako izgubiti u svakodnevnim poslovima, u suvišnim detaljima, potrebama, nevoljama, žureći s termina na termin, s dužnosti na dužnost, da jednostavno izgubi i glavu i orijentaciju.
Nema Božića bez obitelji
Nije Crkva slučajno stavila na prvu nedjelju po Božiću svetkovinu Svete nazaretske obitelji. Ta svetkovina u neku ruku je nadopuna Božiću. Ako smo na sam dan Božića posve usredotočeni na Dijete u jaslama, danas nam Crkva želi pred oči staviti svu širinu božićnog misterija. Želi nas podsjetiti koliko je Bog imao povjerenja u čovjeka i u ljudsku obitelj kao osnovnu stanicu ljudskog života. Doista Isus se od samog početka posve prepustio zakonu ljudskog života u obitelji. Rodio se, kao i svi ljudi, u obitelji, u njoj rastao, kroz obiteljski odgoj je prihvaćao vjersku baštinu svoga naroda. U krugu svoje obitelji Isus polagano otkriva i svoje mesijansko poslanje, ali i njegovi roditelji, vršeći propise Zakona, polagano spoznaju istinu o svom djetetu. Noseći ga u hram da ga prikažu Bogu, čut će iz usta starca Šimuna da je on «svjetlost na prosvjetljenje naroda» (Lk 2,32).
Kako Bog djeluje?
Kako se pripremamo za Božić?
Zadnja je nedjelja Došašća, Božić je već tu. Svi smo u velikoj žurbi i trci oko spremanja mnogih stvari bez kojih – kako smo uvjereni – ne bismo mogli dostojno proslaviti Božić: treba još štošta kupiti, kuću urediti, nabaviti i okititi božićno drvce i možda još u zadnji čas napisati koju čestitku, ako smo to zaboravili prije učiniti. Mnogi ljudi pravo odahnu tek kad blagdani prođu, možda i uz iskren uzdah: Hvala Bogu da je sve prošlo, da se opet vratila svakodnevica! Je li to stvarno Božić ili je to samo naša vlastita tvorevina Božića?
Gaudete-pregate!
Evo nas u trećoj nedjelji adventa. Ova je nedjelja prožeta temom radosti, zato se u prošlosti zvala Gaudete – nedjelja radosti zbog početnih riječi ulazne pjesme: „Radujte se u Gospodinu uvijek.“ Naveden je i razlog radosti: ”Gospodin je blizu.” Baš to advent i želi reći i tebi i meni i svakome od nas: Gospodin dolazi! On je blizu! Onaj tko ima otvorene uši i otvoreno srce, k njemu će doći i taj će imati razloga da bude sretan i radostan.
Početak evanđelja
(Iz 40,1-5.9-11/ 2 Pet 3,8-14/ Mk 1,1-8)
“Početak” (arché), tako glasi prva riječ u današnjem evanđelju. Ta je riječ isto tako prva kao u cijeloj bibliji – “U početku stvori Bog nebo i zemlju…” (Post 1,1) i kao u Ivanovu proslovu: “U početku bijaše Riječ…” (Iv 1,1).
Ipak s tom istom riječju arché označava Marko nešto drugo, on ne gleda na početak stvaranja, kao sastavljač Ivanova proslova ili kao prvi izvještaj o stvaranju. O kakvom se početku radi kod Marka? O sadašnjem početku evanđeliste i njegovih čitatelja. Pri tome se ne radi o početku Isusova zemaljskoga života ili o početku povijesti Crkve poslije Isusova uskrsnuća u godini 30. poslije Krista. Od toga vremena apostoli su naviještali što ih je Isus učio i prije svega svjedočili o smrti na križu i o uskrsnuću. Ipak sada, možda već prije smrti cara Kaligule u godini 41. poslije Krista (malo nakon toga mogao je Mk 13,14 nagovijestiti zabrinutost zbog toga što će kip cara Kaligule biti postavljen na sveto mjesto, u hramu), dolazi Marko, učenik apostola, prvi put koliko znamo na pomisao napisati knjigu na temelju usmene predaje.
Istinski ponovo početi
Danas počinje nova Crkvena godina. Počinje Advent-Došašće. Drukčije nego Nova godina. Drukčije nego Silvestrovo. Ne sa bučnom pucnjavom, sa sektom i novogodišnjim koncertom. Nova Crkvena godina počinje mirno, šutljivo, blago i ozbiljno. Tipično Crkva! Mnogi će kazati. Uvijek samo ozbiljno, opominjuće! To sigurno nije. Crkva slavi blagdane rado i veselo, osobito Božić i Uskrs. Ali sve treba svoju pripremu. Advent priprema Božić, Korizma Uskrs.
Ako “uspije” Advent, tada je Božić jedna radost. Inače su oboje pod stresom. Što pokazuje Isus danas na pragu Adventa, kao dobar put kroz ovo vrijeme pripreme?
“Što vama kažem, svima kažem: Bdijte!”
Sin Čovječji u slavi
Evanđelje koje Crkva naviješta na Svetkovinu Krista Kralja završetak je Isusova velikoga govora o posljednjim stvarima u kojemu je Matej povezao različite tekstove koji govore o znakovima prolaznosti ovoga svijeta (24,1-25), o iznenadnosti dolaska Sina Čovječjega (25,26-44), iz čega proizlazi potreba budnosti koja je izražena u trima prispodobama: budni upravitelj (24,45-51); deset djevica (25,1-13), talenti (25,14-30). Vrhunac tog govora je današnje evanđelje koje govori o dolasku Sina Čovječjega u slavi da sudi svijetu. To je istaknuto već u prvoj rečenici: „Kad Sin Čovječji dođe u slavi i svi anđeli njegovi s njime, sjest će na prijestolje slave svoje“ (25,31).
Dade im svoj imetak
Vjerujem da mnogi kršćani, slušajući ovu Isusovu prispodobu, imaju poteškoća s onako strogom osudom ovog posljednjeg sluge. Teško nam je shvatiti u čemu bi bila njegova krivnja koja bi zasluživala takvu kaznu. Zar nije vjerno sačuvao ono što mu je bilo povjereno i to vratio gospodaru? Razmišljajući o tome, mogli bismo se i ovako pitati: Što bi bilo s tim čovjekom da je pokušao s povjerenim novcem trgovati pa sve izgubio? Što bi bilo da se tim novcem nepravedno obogatio ili da je taj novac potrošio u lošem društvu? Vjerojatno nam ni u jednom od tih slučajeva ne bi smetalo što je oštro kažnjen, ali ovako se teško mirimo s njegovom kaznom, jer ne vidimo što je loše učinio.
Varljiva sigurnost
Isus uspoređuje kraljevstvo nebesko s ponašanjem ludih i mudrih djevica i završava vrlo jasnim upozorenjem: „Bdijte dakle jer ne znate dana ni časa!“ (Mt 25,13). On ne želi da ljudi žive u trajnom strahu zbog neizvjesnosti glede njegova ponovnog dolaska, već da se ne zavaravaju lažnom sigurnošću svijeta. Zahvaljujući brzini prenošenja vijesti na radiju, televiziji i novinama, svaki dan smo svjedoci različitih nesreća u svijetu. Jednom je to pad zrakoplova sa stotinama mrtvih, drugi put sudar vlakova ili autobusa punih putnika, pa opet potresi, poplave, požari. U svakom od tih slučajeva smrt uzima svoje žrtve i ostavlja mnoge otvorene rane. Najčešće je to popraćeno jadikovanjem nad manjkavošću tehnike koja je opet zakazala ili nad manjkom ljudske budnosti i pažnje. To je i razumljivo. Od onih koji o tome izvješćuju ne možemo očekivati upozorenja slična ovom Isusovu.