PETNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU
ČITANJA: Am 7,12-15; Ps 85,9ab.10-14; Ef 1,3-14; Mk 6,7-13
Nakon što je doživio neuspjeh u nazaretskoj sinagogi, Isus nije prestao poučavati. Naprotiv, evanđelist izvještava da je obilazio okolo selima i poučavao, a u odlomku koji čitamo u današnjem evanđelju Isus šalje propovijedati čak i svoje učenike te im daje upute koje se tiču načina i mjesta propovijedanja.
Prvi podatak govori nam kako Isus dvanaestoricu šalje dva po dva. To nije samo iz sigurnosnih razloga, nego zato jer tako nastupaju kao svjedoci koji ne nastupaju u svoje ime, nego u ime onoga tko ih je poslao. Učenici ljudima ne propovijedaju ništa svoje, nego ono što su čuli od Isusa.
Isus im daje i vlast nad nečistim dusima. Tu vlast Isus je više puta pokazao i istjerivanje zloduha od početka je bitni dio njegova djelovanja, a u trenutku ustanovljenja dvanaestorice to im je već naviješteno kao budući zadatak. Oslobađanje ljudi od vlasti Zloga sastavni je dio propovijedanja Božjega kraljevstva ili Božje vladavine. Uz neupitnu moć oslobođanja ljudi od demonskih opsjednuća, ne smije se zaboraviti da se ovdje radi i o pozivu ljudima da ne služe zlu nego dobru.
Dok ih naoružava vlašću nad nečistim dusima Isus naređuje svojim učenicima i što ne smiju nositi uza se: ni kruha, ni torbe ni novca o pojasu, nego samo štap, sandale, i jedna haljinu. Drugim riječima ništa ne smije zasjeniti ono bitno što trebaju donijeti ljudima, a to je Isusova riječ i vlast nad nečistim dusima. U djelovanju među ljudima učenici se trebaju osloniti na gostoljubivost onih koji ih primaju, i zadovoljiti se prvim smještajem. U tom smislu treba prvenstveno razumjeti rečenicu „Kad uđete gdje u kuću, u njoj ostanite dok ne odete odande.“. No, to se može razumjeti i u punijem smislu. Ulazeći u kuće onih kojima su poslani apostoli dolaze u izravno dodir sa životom ljudi kojima navješćuju evanđelje, bolje upoznavaju njihovo životno stanje i s njima se solidariziraju.
Isus govori o mogućnosti i da njegovi učenici ne budu primljeni. U tom slučaju učenici ne smiju jednostavno otići nego trebaju učiniti jednu proročku gestu: otresti prah ispod svojih nogu. Tim činom oni jasno poručuju da će oni koji ih odbijaju snositi ozbiljne posljedice svoga stava. Odbiti Isusove apostole znači odbiti samoga Isusa. Stoga je njihov čin otresanja prašine s nogu zapravo njihova posljednja (ne prva!) poruka onima koji ih ne primaju. Tek nakon što su iscrpili sve druge načine, učenici trebaju posegnuti za tom rigoroznom gestom koja bi mogla biti posljednja prilika da se oni kojima su poslani trgnu iz svoje tvrdokornosti.
U nastavku evanđelist Marko ne govori o negativnim rekacijama ljudi kojima su dvanaestorica propovijedali, nego upravo suprotno. Za razliku od Isusa koji je u Nazaretu jedva koga mogao ozdraviti, dvanaestorica su u svom djelovanju imali velikog uspjeha. Istjerali su mnoge zloduhe i ozdravili mnoge nemoćike. Taj uspjeh na neki način predoznačuje kasnije djelovanje učenika koji će poslije Isusova uskrsnuća naviještati evanđelje po čitavom svijetu.
No, upravo zbog toga treba primijetiti da su u ovom trenutku kada ih Isus u Mk 6,7-13 šalje propovijedati i izgoniti zloduhe, učenici takoreći tek na pola puta svoga hoda za Isusom. Otajstvo uskrsnuća za njih je samo ideja koju do samoga događaja i susreta s uskrslim Isusom neće nikada potpuno razumjeti. Međutim, činjenica da Isus šalje učenike propovijedati dok su još na putu i dok još sve ne shvaćaju i ne razumiju, navodi na zaključak da se poslanje propovijedanja evanđelja na koje je pozvan svaki Isusov učenik izvršava istodobno s vlastitim napredovanjem u nasljedovanju evanđelja. Vlast propovijedanja i istjerivanja zloduha koju Isus daje svojim učenicima nije povezana sa završetkom procesa njihova hoda za Isusom nego spada u njegov sastavni dio.
I na koncu, možda će tko postaviti pitanje gdje je Isus bio dok su djelovali njegovi učenici? Kad se oni vraćaju da ga izvijeste o svom djelovanju doznajemo da se Isus za to vrijeme povukao u osamu. To znači da Isus ne djeluje paralelno sa svojim učenicima. On djeluje preko njih. Ta metoda Isusova djelovanja u svijetu vrijedi i danas, a uspjeh njegovih učenika ovisi o njihovu pridržavanju njegovih uputa.
Fra Domagoj Runje
Prenijeto s: https://www.mir.hr/