Gorki plač

Stala Majka pod Raspelom,
pod raspetim Sinka tijelom,
zaplakala gorki plač.

Možda se uopće i ne pitamo zašto ova pjesma ne gubi na uvriježenosti u puku već sedam stotina godina. Nije uzmakla ni kad ju je Tridentinski sabor zabranio u crkvama, kao i neke druge pjesme, da kićen stil ne bi zasjenio sadržaj. Međutim, kasnije Benedikt XIII. uveo ju je čak u misno bogoslužje kao posljedicu – pjesma između poslanice i evanđelja – na spomendan Gospe žalosne. Pobožnost križnoga puta gotovo da i ne možemo zamisliti bez isprepletenosti ovom pjesmom.

Pročitaj više

DRUGA KORIZMENA NEDJELJA KROZ GODINU B

ČITANJA:
Post 22,1-2.9a.10-13.15-18; Ps 116,10.15-19; Rim 8,31b-34; Mk 9,2-10

Teško shvatljiv govor

Poruka današnjih liturgijskih čitanja trebala bi biti smisao i potreba žrtve, one koju Bog traži od čovjeka i one koju Bog čini za čovjeka. Od Abrahama Bog ne traži ništa manje nego da mu žrtvuje sina jedinca kojega mu je prethodno čudesno darovao. Sina Izaka, kojeg su on i njegova neplodna žena Sara dobili u dubokoj starosti, na neshvatljiv način sad treba prinijeti kao žrtvu Bogu. Nasuprot tome sv. Pavao govori o veličini Božje žrtve za čovjeka, koja se očitovala u predanju u smrt vlastitog Sina jedinca, a evanđelje donosi primjer Isusa koji ne nastoji, kao njegovi učenici, zaustaviti vrijeme i dalje uživati u slavi preobraženja već ide spremno u susret svojoj muci i smrti. Sve to međutim u nama rađa pitanje: Zašto žrtva? U čemu je smisao žrtve? Ima li ona uopće smisla? Je li to današnjem običnom vjerniku uopće jasno, o nevjernicima da i ne govorimo?

Pročitaj više

Križni put

Križni put u Župi Gospe Sinjske
www.ferata.hr Izvor: www.gospa-sinjska.hr

U korizmenome vremenu kršćanski je puk osobito privučen pobožnošću križnoga puta.

Naime, već od svojih ranih stoljeća kršćani su privrženi i mjestima Isusova zemaljskoga života, poglavito mjestu Kristove muke i ukopa. Uz čuvanje tih mjesta povezuje se apostol Jakov, kojemu je bila povjerena jeruzalemska zajednica. Caricu Jelenu, majku cara Konstantina, predaja povezuje s podizanjem bazilike Svetoga groba i našašća Isusova križa: odatle joj i naziv Jelena križarica. U skrbi za čuvanjem svetih mjesta, poglavito uz mjesto Svetoga groba, organizirale su se kršćanske bratovštine muškaraca i žena; nastao je tako i red templara te nekih ženskih redovničkih zajednica, postojećih još i danas. Tu se razvijao liturgijski, dotično molitveni život, kojemu su se pridruživali hodočasnici kao i križari koji bi se tu povlačili i provodili život molitve. Bila je i praksa da se europsko plemstvo oviteživalo pokraj Svetoga groba.

Pročitaj više

PRVA KORIZMENA NEDJELJA KROZ GODINU B

ČITANJA:
Post 9,8-15; Ps 25,4bc-5ab.6-7bc.8-9; 1Pt 3,18-22; Mk 1,12-15

Kušnja u pustinji

Na prvu nedjelju Korizme slušamo evanđelje o Isusovoj kušnji. Nakon Pepelnice koja nas podsjeća na prolaznost ljudskog života, ovo je novo važno upozorenje: u tom kratkom životu čovjek mora još i kroz vatru kušnje, od koje nije bio pošteđen ni Isus na početku svoga javnog djelovanja. Nadvladavši kušnju, on se obraća ljudima učeći ih kako i sami mogu nadvladati svoje vlastite kušnje, oduprijeti se zavodljivostima Zloga i ostvariti zajedništvo s Bogom: «Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!» (Mk 1,15).

Pročitaj više

4. veljače – JOSIP LEONIŠKI, prezbiter I. reda

Josip Desideri, prije Eufranije, rodio se g. 1556. U Leonessi (Rieti), a g. 1572. ušao u Red braće kapucina. Odlikovao se čistoćom i strogošću te, plamteći revnošću vjere, pošao k Turcima u carigrad, bio uhvaćen i mučen, ali je čudesno izbjegao smrti. Vrativši se u domovinu, ukrašen od Boga nebeskim darovima, vrlo je plodonosno djelovao u apostolatu. Umro je u Amatrici 4. veljače 1612. god. Papa Benedikt XIV. proglasio ga je svetim.

Pročitaj više

Peta nedjelja kroz godinu B

Patnja i bolest u svjetlu vjere

Čitanja: 1Kr 3,4-13; Ps 119,9-14; Mk 6,30-34

Starozavjetni patnik Job i Petrova punica imaju nešto zajedničko, ali među njima je i puno razlike. Job, čovjek koji je po svom vlastitom uvjerenju u svemu bio vjeran Bogu, iznenada je udaren teškom bolešću za koju ne nalazi nikakvo opravdanje. Ona je potpuno pomutila njegovu sliku o Bogu kojemu je Job vjerno služio i on ne vidi čime je zaslužio da ga Bog tako teško kazni. Zato on zadnjim silama zdvojno govori: «život moj samo je lahor, i oko mi neće više vidjeti sreće» (Job 7,7). On zapravo i ne očekuje ozdravljenje, čime je Job dodirnuo samo dno ljudske nemoći u patnji.

Pročitaj više

Svjedočanstvo založenoga života Fra Vjeko Ćurić

franjevac, misionar, svećenik i mučenik

Rođen: Lupoglav, BiH, 26. IV. 1957.
Preminuo: Kigali, Ruanda 31. I. 1998.
Značenje imena: Vjeko od Vjekoslav hrv. vijek i slava
Zaštitnik: učenici i učenice škola u Kivumu koje nose fra Vjekino ime

…’Gospodine, kada te to vidjesmo gladna i nahranismo te; ili žedna i napojismo te? Kada te vidjesmo kao stranca i primismo; ili gola i zaogrnusmo te? Kada te vidjesmo bolesna ili u tamnici i dođosmo k tebi?’ A kralj će im odgovoriti: ‘Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste! (Mt 25, 37-40)

Fra Vjeko je još jedna žrtva dodana dugom nizu misionara koji su svoju ljubav prema Kristu i afričkim narodima potvrdili žrtvujući vlastiti život.

Ivan Pavao II.

 Nitko mi ne oduzima život, nego ja ga sam od sebe polažem. (Iv 10,18). Te Kristove riječi primijenjene su na život i smrt fra Vjeke Ćurića, našega misionara ubijenoga u Ruandi 31. siječnja 1998. godine.

Pročitaj više

4. nedjelja kroz godinu B

MOĆAN NA RIJEČI I DJELU

Čitanja: Pnz 18,15-20;1Kor 7,32-35;Mk 1,21-28

Isus je jasno proglasio svoju misiju, poslanje, dao svoj uvodni manifest kojim se legitimira i ovjerovljuje pred svijetom. Uloga mu je jasno definirana. Kraljevstvo je Božje nastupilo, vrijeme  kritičnih odluka je došlo, oklijevanja nema. Bog toga kraljevstva je milosrdni i samilosni Bog, koji želi privući k sebi ljudsku djecu, na način kakav bijaše neviđen u dotadanjoj povijesti svijeta. Isus je posvema uronjen u zbiljnost svog Oca koga oslovljava djetinjim “Abba” – “Tatice”, a svoje riječi i nauk prožima ljubavlju i praštanjem grijeha. Stoga, nakon kritika upućenih mu sa strane moćnika i tobože odgovornih za sudbinu naroda, traži bolesne, siromašne, nemoćne, rubne, otuđene, mučene zlim silama da bi ih učinio dionicima svoje poruke i kraljevstva Božjeg.

Pročitaj više

3. nedjelja kroz godinu B

OBRAĆENJE KAO PREDUVJET

Čitanja: Jona 3,1-5.10; Kor 7,29-31; Mk 1,14-20

Obratite se! Vrijeme je kratko! – Prva riječ jest iz Isusovih usta, s njome je nastupio u Galileji. Druga je njegova učenika Pavla, naime, današnje drugo čitanje. U biti pogađaju isti cilj. Prolazi obličje svijeta. A tko danas nije šokiran prolaznošću, smrtnošću? “Zemlja je smrtnim posijana sjemenom” izrazio se naš pjesnik. Što nam je zornije i prisutnije od toga u našem svagdanu? Smrt na svakom koraku, smrt kao nešto naravno i najobičnije, u ratovima, na cestama, u terorističkim napadima. I nije li nad cijelim svijetom omča beznađa, propasti, apokaliptičke kataklizme? Cijeli je svijet postao veliko smetlište. Koliki su samo problemi ako nekoliko dana štrajkaju vozači smeća ili čistači ulica? Kadli-tadli, sve svršava na otpadu ili reciklaži. Za mnoge i čovjek. To je ishod potrošačkog mentaliteta koji je neprestano u čovjeku budio njegove potrošačke i uživačke mogućnosti. Iskoristi sve, uživaj sve, bez razlike i zadrške. Mijenjaj sve. I stanove, i kuće, i poslove, i bračnog druga. Troši koliko možeš i sve što možeš. Nije li to konačni cilj beskrajnih reklamnih ponuda u gotovo svim medijima?

Pročitaj više

DRUGA NEDJELJA U GODINI B

SUSRET S ISUSOM: NAŠLI SMO SMISAO

1Sam 3,3-10.19;1 Kor 6,13-15; Iv 1,35-42

Prva riječ iz Isusovih usta u Ivanovu evanđelju glasi: “Što tražite”? Što želite vas dvojica, koja vas sila tjera da ostavite Krstitelja i zaputite se za mnom? I tako bismo mogli u nedogled kušati uprisutniti sebi taj prvi, pomislili bismo slučajni, susret Ivanovih učenika s budućim Učiteljem. Istu ćemo riječ čuti iz Isusovih usta u Getsemaniju onima koji su ga došli uhititi: „Koga tražite?“ (Iv 18,5), ali i upit Mariji Magdaleni na uskrsno jutro: „Ženo, koga tražiš?“ (Iv 20,15).  Odgovor one dvojice je glasio: “Učitelju, (rabbi), gdje stanuješ?” Gdje boraviš, gdje je tvoj dom. Vidimo da nam mnogo toga imaš reći. Kao da im je Ivanova ‘kuća’ postala pretijesna, kao da se nisu mogli s njime ili kod njega do kraja obiknuti. Kao da nisu posve bili zadovoljni s onim što Ivan nudi. Traže više i šire, traže nova prostranstva za svoje duše. Jer čovjek se negdje mora nastaniti, smjestiti i udomiti. Oduvijek je postojala tzv. ‘stambena kriza’ u svijetu. Pogotovo jer je čovjekov duh nemiran. Traži gdje bi se smjestio, udomio, traži svoj zavičaj. Imati kuću ne znači imati i dom. Mnogi imaju velike kuće, silna zdanja, ali nisu u njima doma. Ne osjećaju se ‘udomljeni’. Jer koja korist od velikih stanova, vila ili palača, bogatstva, standarda, ako je čovjek u duši nesretan, ako se brak raspao, djeca odlutala? Sav mogući ugođaj koji čovjek sebi može priuštiti ne može mu podariti osjećaj toplog doma, pravog prebivališta, ako je duh nesretan, ako čovjek nije pronašao svoje prave temelje, svoje stožište, oko koga se cijeli njegov život mora okretati i odvijati.

Pročitaj više