Gospodin mi je obznanio da za pozdrav govorimo: Gospodin ti dao mir!
Tako je Franjo Asiški zapisao u svojoj Oporuci. Pozdav neobičan, pa su se neki Franjini suvremenici i čudili, a neki se čak pokazivali neraspoloženima prema tom pozdravu. Jednome je Franjinom bratu bilo to i neugodno, pa je zamolio Franju da smije drugačije pozdravljati. Franjo mu je odgovorio da se ne srami toga pozdrava, jer će od sada – rekao je – tebi i ostaloj braći mnogi plemići i knezovi zbog toga pozdrava iskazivati poštovanje. (Asiški zbornik ili Peruđinska legenda, 101). Continue reading
Author Archives: Branka s. Branimira Bedeničić
26. nedjelja kroz godinu A
RELIGIJA VANJŠTINE ILI SRCA
Ez 18,25-28; Fil 2,1-11; Mt 21,28-32
Kome i kada upućuje Isus gornju prispodobu? Prenesimo se u povijesno surječje u kome je izrečena. Isus je u Jeruzalemu, tragični je kraj neminovan, sukob se s vrhovništvima i vlastima zaoštrava, kao da očajnički želi posljednji put pridobiti i osvijestiti za povijesni i životni kairos vođe naroda. Pokušava svima pojasniti kako nije dovoljno u odnosu na Boga imati skup predanih propisa, zakona, kako u kraljevstvo Božje neće unići oni koji izgovaraju na sav glas “Gospodine, Gospodine”, nabrajajući potom sve što su u Božje ime činili ili čine (poput onog carinika u hramu), već oni koji prepoznaju Božju volju u stvarnim povijesnim okolnostima i vrše je (usp. Mt 7,21sl). Nije dovoljno prihvaćati obrede i propise, već se treba otvoriti Božjem zovu i zaputiti se odlučno na posao u Božji vinograd. Vinograd je metafora za kraljevstvo Božje u ovom trenutku. Najavljeno u Ivanovu dolasku, ozbiljeno u Isusovoj osobi, poprima svoje konkretne oblike. Isus upućuje posljednji zov da se vođe naroda predomisle i okrenu novome. Continue reading
Sv. Elzearij Sabranski i bl. Delfina, supruzi, III reda
spomendan 26. rujna
Elzearij se rodio u Francuskoj. Bio je knez grada. Sklopio je brak s blaženom Delfinom i, kako se pripovijeda, s njom je djevičanski živio. Zajedno sa svojom suprugom proslavio je Treći franjevački red izvanrednim krijepostima. Oboje su bili vrlo bogati, pa su sve svoje bogatstvo širokogrudno podijelili siromasima. Posvetili su se potpuno molitvi i dobrim djelima. Elzearij je umro u Parizu 27. rujna 1323. g., a Delfina kao čestita udovica živjela je još gotovo 35 godina i umrla 26. studenog 1358. blizu grada Apta u Francuskoj.
Iz Časoslova Continue reading
Sv. Franjo Marija Kamporosijski, redovnik I. reda (1804. – 1966.)
spomendan 20 rujna
brat kapucin, “otac sirotinje”
Sveti Franjo Marija rođen je 27. prosinca 1804. od Ivana Croese i Marije Antonije Garaso u mjestu uz rijeku Ponente u pokrajini Imperia. Continue reading
Sveti Josip Kupertinski
spomendan 18. rujna
Svetac koji je mogao letjeti pomaže studentima
Zvali su ga “leteći svetac”. Moglo bi se reći da je dobar dio života proveo “u zraku”. Ti su se zanosi i “letovi” događali naročito za vrijeme Euharistije i prigodom različitih blagdana i svečanosti. Među svecima, povrh svetosti obdarenima izvanrednim Božjim darovima, ističe se naš franjevački brat sv. Josip Kupertinski. Rodio se na jugu Italije, 17. lipnja 1603. godine, u gradiću Copertino. Više je puta kucao na vrata različitih samostana, ali su ga odbijali smatrajući ga nedoučenim. U međuvremenu nije bio danguba, prihvaćao se svakoga posla. Napokon su ga, godine 1626., prihvatili franjevci konventualci. Continue reading
Rane sv. Franje
Dok se zadržavao u samotištu, koje se po mjestu gdje se nalazi zove Alverna, dvije godine prije nego što mu se duša preselila u nebo, u zanosu je vidio križ propeta čovjeka koji je poput serafa imao šest krila. (…) Dok je blaženi sluga Svevišnjega to gledao, bio je ispunjen najvećim divljenjem, ali nije znao što mu je viđenje htjelo kazati. Silno se radovao i još više uživao u dobrostivu i milu pogledu kojim ga je seraf promatrao; a njegova je ljepota bila neopisiva, ali ga je posve ispunio strahom pogled na razapetoga i gorčina njegove muke. (…) Činilo mu se kao da su mu i noge i ruke u sredini probijene čavlima. (…) Desni mu je bok bio kao kopljem proboden i na njemu rana, a ona je često krvarila. (…) Iako je sluga i prijatelj Svevišnjega gledao sebe ukrašena tolikim i takvim biserjem, koje se blistalo poput najskupocjenijih dragulja, i premda je to bio više nego ijedan čovjek čudesno urešen slavom i čašću, ipak mu se srce nije gubilo niti je išao za tim da bi se nekom poradi isprazne slave svidio.
(Prvi životopis sv. Franje, u: Franjevački izvori, 298-299.)
Središnje misno slavlje pohoda relikvije tijela sv. Leopolda Herceg Novom
Herceg Novi, (IKA) – Poziv na susret s Božjim milosrđem koje jedino može darovati istinski i potpuni život u dijalogu i ekumenizmu odjeknuo je iz Parka Boke sa središnjeg euharistijskog slavlja kojeg je u prisutnosti relikvija neraspadnutog tijela sv. Leopolda Bogdana Mandića u subotu 16. rujna predslavio mons. Marin Barišić, splitsko-makarski nadbiskup i metropolit. Continue reading
Svečani doček tijela sv. Leopolda Mandića u Zadru
| Puk svih staleža dostojanstveno i u tišini iskazuje štovanje svecu, ulazeći na glavna vrata crkve Gospe od Zdravlja, a izlazeći kroz vrata sakristije u stražnjem dijelu crkve. Sve prolazi iznimno protočno, s poštovanjem i obzirom da svatko iskaže štovanje sv. Leopoldu koji je u Zadru jako štovan |
Zadar, (IKA) – Tijelo sv. Leopolda Bogdana Mandića stiglo je ispred crkve Gospe od Zdravlja u Zadru u četvrtak 14. rujna u 14.20 sati, dočekano zvonima te crkve, crkvenim pjesmama i pljeskom nazočnog puka. Zadar je prva postaja šestodnevnog boravka svečevog tijela u Hrvatskoj gdje je sv. Leopold djelovao od 1897. do 1900. g. U pratnji tijela sv. Leopolda među pristiglima u Zadar bili su i fra Jure Šarćević, provincijal Hrvatske kapucinske provincije, hrvatski, slovenski i talijanski kapucini te svećenici Leopoldove rodne Kotorske biskupije. Continue reading
Sveta Ruža Viterbska (1233.-1252.)
djevica, trećoredica franjevačka, mistika
spomendan 4. rujna
Djevica, trećoredica franjevačka, mistika Sveta Ruža je rođena u Viterbu godine 1233. od oca Ivana i majke Katarine. Već kao dijete imala je mistične doživljaje. U dobi od svega tri godine, uskrisila je majčinu sestru Voljela je ptičice hraniti kruhom. To su joj priječili, jer su bili siromašni. Jednom su je uhvatili kako nosi u rupcu kruh. Bog je učinio čudo, kruh se pretvorio u pregršt ruža. Kad je jednom išla na izvor po vodu razbila je vrč. Čudesno ga je sastavila. Voljela je pohađati crkve. Rado je u crkvi Svetog Franje slušala propovijedi Male braće. U susretu sa prijateljicama prepričavala je propovijedi. Continue reading
22. nedjelja kroz godinu A
NASLJEDOVATI: BITI U ISUSOVOJ ŠKOLI
Jer 20,7-9; Rim 12,1-2; Mt 16,21-27
Kad Gospodin nekoga uzima u svoju službu, u Starom ili Novom zavjetu, onda ga istodobno uzima u svoju školu. Učenik mora naučiti slijediti Gospodina, ići za njim ustopice, ne zaustaviti se na pola puta. Nikad ne bijaše moguće, a pogotovo to nije danas, samom poukom ili preko riječi pridobiti ljude za Boga ili za Isusovu osobu. Isus je išao ususret čovjeku, otvarao mu svoje srce, ćutio njegove patnje i nevolje te time stvarao zajedništvo, prisno i intimno između sebe i onoga komu se priopćavao. Isus traži isto i od svojih. Da bi to bilo moguće, svaki koji se priznaje njegovim treba imati vremena za Isusa, treba mu darovati svoje srce. To srce mora biti preobraženo snagom i ognjem Duha Svetoga, o čemu zbori Pavao u odlomku iz Poslanice Rimljanima. Pavao govori o preobrazbi (izvorno: metamorfoza, o ‘metamorfozama’ je pjevao i poganski rimski pjesnik Ovid) i ta preobrazba mora zahvatiti čovjeka iznutra. Osoba mora zračiti duhovnom zbiljom, biti nešto poput sakramenta koji uprisutnjuje Isusovu blizinu. Nešto što nije moguće posredovati riječima ili bilo kojom drugom moći, već vlastitim bićem i tu-bitkom. Continue reading