spomendan 26. rujna
Elzearij se rodio u Francuskoj. Bio je knez grada. Sklopio je brak s blaženom Delfinom i, kako se pripovijeda, s njom je djevičanski živio. Zajedno sa svojom suprugom proslavio je Treći franjevački red izvanrednim krijepostima. Oboje su bili vrlo bogati, pa su sve svoje bogatstvo širokogrudno podijelili siromasima. Posvetili su se potpuno molitvi i dobrim djelima. Elzearij je umro u Parizu 27. rujna 1323. g., a Delfina kao čestita udovica živjela je još gotovo 35 godina i umrla 26. studenog 1358. blizu grada Apta u Francuskoj.
Iz Časoslova
Sveti Elzear i blažena Delfina
Današanji zaštitnici su i francuski grofovski bračni par, sveti Elzéar i blažena Delfina, franjevci trećoreci iz Provanse. Blažena Delfina (Delphine de Signe), rodila se 1283. u Puimichelu (departman Alpes-de-Haute-Provence) u grofovskoj obitelji, kao kći Guillaumea de Signesa i Delphine de Barras. Nakon očeve smrti odgajala ju je tetka, poglavarica obližnjeg samostana. Po tadašnjem običaju već je s 12 godina bila zaručena. Njezin zaručnik bio je plemeniti i pobožni mladić Elzéar de Sabran, potomak jedne od najuglednijih obitelji u Provansi. Rodio se 1285. u dvorcu Roubians kraj Cabrières-d’Aiguesa (departman Vaucluse), kao sin Ermangauda de Sabrana i Laudune d’Albe, glasovite «dobre grofice iz Roquemartinea». Školovao se u Marseilleu, u benediktinskoj opatiji svetog Viktora, u kojoj je opat bio njegov stric, Guillaume de Sabran. Vjenčanje je uslijedilo 1299, nakon 4 godine zaruka. Bio je to brak u kojem su supružnici živjeli u čistoći jer su se na to zavjetovali radi postizanja kršćanskog ideala savršenstva. Stupili su u treći red svetog Franje, a u njihovom dvorcu živjelo se pokornički i asketski. Njihov se život obogatio žarkom ljubavlju prema bližnjima jer su bili istinski dobrotvori, zaštitnici siromaha i nevoljnika. Živjeli su u dvorcu Puimichel u molitvi, tiho i skromno, kako bi svoja dobra mogli dijeliti bijednim ljudima.
Kad je grof Elzéar 1309. nakon očeve smrti naslijedio titulu grofa od Ariana, uputio se zajedno s Delfinom u sjedište svoje grofovije, Ariano (provincija Avellino, Campania), u Napuljskom kraljevstvu. Supružnici su se i u Italiji iskazali kao dobročinitelji. Tamošnji narod bio je neprijateljski raspoložen prema vladarima Anžuvincima, a Elzéar i Delfina postali su pravi mirotvorci, nositelji mira i sloge. Elzéar je bio pouzdanik napuljskog kralja Roberta, vodio 1312. njegove čete u borbi s carem Henrikom VII, a 1317. postao skrbnik kraljevog sina, vojvode Karla. Elzéar je preminuo na današnji dan, 27. rujna 1323, u Parizu, a pokopan je u franjevačkoj crkvi u Aptu (departman Vaucluse, Provansa). Delfina je živjela dugo i sačuvala uspomenu na voljenog supruga, prije svega dobrotvornim djelima i otvaranjem brojnih ustanova za siromahe, bolesnike i starce. Posljednje godine života provela je kao franjevačka trećoredica u Provansi, u molitvi i samoći. Papa Urban V. bio je Elzéarovo krsno kumče, a njegov nasljednik papa Grgur XI. proglasio je 1371. Elzéara svetim. Delfina je preminula 26. studenog 1358, a pokopana je kraj supruga Elzéara u Aptu (jugoistočna Francuska). Blaženom ju je proglasio 1694. papa Inocent XII. Sveti Elzéar i blažena Delfina zaštitnici su franjevaca trećoredaca, mladenaca i talijanske biskupije Ariano Irpino-Lacedonia (Campania).
Sa internetske stranice župe Sv. Nikole bisk., Jastrebarsko