Učitelju, što nam je činiti?

Sef 3,14-18a; Iz 12,2-4bcd.5-6; Fil 4,4-7; Lk 3,10-18

Tri puta postavljeno pitanje „Što nam je činiti?“ i Ivanovi odgovori na to pitanje posebnost je Lukina opisa djelovanja Ivana Krstitelja.

Prvi put to pitanje Ivanu postavlja mnoštvo. Pojam mnoštvo u ovom slučaju odnosi se na obični narod koji se, za razliku od svojih civilnih i religijskih vođa pokazao otvorenim prema Ivanovu, a kasnije i Isusovu propovijedanju. Tako u Lk 7,29-30 čitamo “Sav narod koji ga je slušao, pa i carinici, uvidješe pravednost Božju: pokrstiše se Ivanovim krstom. Naprotiv, farizeji i zakonoznanci ometoše što je Bog s njima naumio jer ne htjedoše da ih Ivan krsti.“ Continue reading →

Poziv na aktivnu promjenu života

Bar 5,1-9; Ps 126,1-6; Fil 1,4-6.8-11; Lk 3,1-6

Knjiga proroka Baruha djelo je nepoznata autora, a pripisana je poznatoj osobi, suradniku proroka Jeremije koji je živio i djelovao u vrijeme razorenja Jeruzalema i početka babilonskog sužanjstva. Raspon mogućeg nastanka Baruhove knjige jest od 300. god. pr. Kr. pa čak sve do 70. god. poslije Krista. No događaji o kojima se govori smještaju se u kontekst babilonskog sužanjstva, najsnažnijeg iskustva koje je poslije izlaska iz Egipta obilježilo povijest Izraela i odrazilo se na njegovu budućnost. Tako su događaji vezani uz babilonsko sužanjstvo i oslobođenje iz sužanjstva postali paradigma za mnoge događaje u kasnijoj povijesti Izraela. U tome smislu i pisac Knjige proroka Baruha događaje o kojima piše smješta u prošlost, ali za to da bi iz toga izvukao pouku za vrijeme u kojemu živi. Continue reading →

Post 3,9-15.20; Ps 98,1-4; Ef 1,3-6.11-12; Lk 1,26-38

Dok se pripremamo za slavlje Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije, u nama se javljaju pitanja: Kako je moguće da jedan čovjek može biti začet bez grijeha od grješnih roditelja? Kako je moguće da je Marija ostala sačuvana od grijeha susrećući se s grešnim ljudima? Nadalje, što nama, koji nismo začeti bez grijeha, ta svetkovina poručuje? U čemu nam može pomoći?

Takva pitanja su opravdana, ali je važno da ih postavljamo osluškujući vjeru da Bogu ništa nije nemoguće, jer bismo inače samo tapkali u mjestu. Tom otajstvu, u čije dubine naš razum može prodrijeti tek donekle, približimo se s druge strane – meditirajući nad riječima «milosti puna» koje je anđeo uputio Mariji. Jer u Mariji nije bio samo nedostatak (bez grijeha) nego ispunjenost – Bogom. Stanje bez grijeha omogućavalo joj je da dopusti Bogu kako bi je potpuno ispunio svojom milošću. Continue reading →

Bdijte i molite

Jr 33,14-16; Ps 25,4bc-5.8-10.14; 1Sol 3,12 – 4,2; Lk 21,25-28.34-36

Na prvu nedjelju došašća nastavljamo u crkvi slušati biblijske odlomke koji govore o drugom Kristovu dolasku. U prvom čitanju iz proroka Jeremije govori se o Davidovu izdanku koji će uspostaviti konačnu pravdu. Kao kršćani možemo taj tekst čitati već i u odnosu na Kristov prvi dolazak, to jest njegovo utjelovljenje i čitav njegov zemaljski život u kojem je propovijedao blizinu Kraljevstva Božjega. No konačna pravda nastupa s njegovim drugim dolaskom kada će kako to kaže evanđelist Luka doći na oblacima nebeskim, a mi se trebamo truditi da mognemo uzdignute glave stati pred njega. Continue reading →

Dn 12,1-3; Ps 16,5.8-11; Heb 10,11-14.18; Mk 13,24-32

Sadašnjost i budućnost

Pred kraj svake crkvene godine u liturgiji crkve čitamo one Isusove riječi koje se odnose na budućnost svijeta, a one nisu nimalo ugodne: «U one dane, nakon one nevolje, sunce će pomrčati, i mjesec neće više svijetliti a zvijezde će s neba padati i sile će se nebeske poljuljati…» (Mk 13,24s). Unatoč upozoravajućem karakteru ovih riječi s obzirom na budućnost svijeta, Crkva se ne želi pridružiti onima koji trajno nagađaju o tome što će se točno dogoditi s ovim svijetom, a pogotovo ne onima koji mu prijete propašću ili je štoviše priželjkuju, već svojim vjernicima želi skrenuti pozornost da je budućnost svijeta samo u Božjim rukama i da pravi vjernik nikad ne treba imati straha pred budućnošću. Continue reading →

1Kr 17,10-16; Ps 146,6c-10; Heb 9,24-28; Mk 12,38-44

Raskrinkani pismoznanci

«Čuvajte se pismoznanaca!» Te Isusove riječi uvod su u važnu pouku kojom želi upozoriti svoje učenike na opasnost dvoličnosti u životu. A židovski pismoznanci su očito bili dvolični. Kao dobri poznavaoci i tumači riječi Božje, umjesto da joj ponizno služe, oni traže prva mjesta i povlastice u životu. Isus ne dovodi u pitanje njihovo poznavanje, pa čak i tumačenje riječi Božje, već njihov život koji odudara od toga. Zato će u drugoj zgodi biti još izravniji: «Činite i održavajte sve što vam kažu, ali se nemojte ravnati po njihovim djelima jer govore, a ne čine. Vežu i ljudima na pleća tovare teška bremena, a sami ni da bi ih prstom makli» (Mt 23,3-4). Je li uopće moguće zamisliti težu osudu onih koji su sebe smatrali primjerom neporočna života? Continue reading →

Job 19, 1.23-27a; Ps 27, 1.4-5.7.8b-9a.13-14; Rim 5, 5-11; Iv 6, 37-40

Pitanje svih pitanja

Kroz crkvenu godinu razmišljamo o pojedinim tajnama i istinama naše vjere, dotičemo konkretna pitanja našega svakidašnjeg kršćanskog života, govorimo o krepostima i manama, dužnostima i zadacima, upoznajemo svoje mjesto i ulogu u Crkvi i svijetu. Potkraj crkvene godine suočavamo se s onim konačnim pitanjima o sudbini svijeta i čovječanstva. Današnjom svetkovinom, kad oživljavamo uspomene na svoje drage pokojnike, ta vječna pitanja konačnog smisla ljudskoga života postaju nam sasvim osobna, ona postaju pitanja našeg vlastitog života. Continue reading →