Jer 23,1-6; Ef 2,13-18; Mk 6,30-34
Suvremeno je društvo obilježeno odrednicama proizvodnje i potrošnje, aktivizma i neumornog zalaganja u izgradnji tehničke civilizacije. U toj pomami za napretkom čovječanstvo nije ni svjesno da ga je industrija i tehnika sa svojim učincima dovela na sami rub propasti. Zemlja su i atmosfera ugroženi, gotovo uništeni, prijeti nam ozbiljno i kozmička katastrofa. A s kakvom samo mržnjom navaljuju narodi jedni na druge! Tražeći sreću, naša je civilizacija naišla na tome putu na rasulo, nesreću i smrt. Kao da je negdje u genima čovječanstva nezatomljivi nagon za samouništenjem. Continue reading




