Kćeri milosrđa Trećeg samostanskog reda sv. Franje proslavile su 100. obljetnicu začetka Družbe središnjom proslavom 24. i 25. ožujka u Blatu na Korčuli, rodnom mjestu utemeljiteljice bl. Marije Propetog Petković u kojem se sada nalazi i njezino svetište.
U Međugorju je od 11. do 13. ožujka održan XIII. nacionalni tečaj za duhovne asistente Franjevačkoga svjetovnog reda (OFS) i Franjevačke mladeži (FRAMA) iz Hrvatske o temi „Aktualna pitanja u praksi asistencije OFS-u i FRAMA-i“.
Na početku je sudionike tečaja pozdravio nadbiskup Henryk Hoser, apostolski vizitator s posebnom ulogom za župu Međugorje. Naglasio je važnost i hitnost pastoralnog i duhovnog rada s mladima u današnje vrijeme. Potrebno je mladima dati orijentaciju u mnoštvu današnjih ponuda i informacija te biti blizu onima koji su ranjeni zbog neredovitih obiteljskih prilika, posebno onim mladima čiji su se roditelji rastavili. Nakon njega sudionike su uime organizatora pozdravili fra Vladimir Vidović, predsjednik Konferencije nacionalnih duhovnih asistenata OFS-a, i fra Filip Đurđević, predsjednik Konferencije nacionalnih duhovnih asistenata FRAMA-e.
Uvodno izlaganje „Franjevački svjetovni red kao javno vjerničko društvo i red u Crkvi“ uvečer prvog dana održao je crkveni pravnik dr. Ratko Radišić, OFM, iz Zagreba. Drugi je dan počeo izlaganjem „Upravljanje OFS-om ili asistencija OFS-u – o naravi asistencije prema Generalnim konstitucijama OFS-a iz 2000. g.“, koje je održao nacionalni duhovni asistent fra Mate Bašić, OFM.
U nastavku tečaja asistenti su, podijeljeni u dvije skupine, sudjelovali u dvije radionice. U prvoj su na temelju uvodnih izlaganja nacionalnog asistenta fra Zvonimira Brusača, TOR, i uz sudjelovanje nacionalnih asistenata OFS-a fra Vladimira Vidovića, OFMConv, i fra Ante Pervana, OFMCap, obrađene teme „Bitna obilježja identiteta OFS-a“ i „Razlučivanje poziva u OFS“. U drugoj su, uz koordinaciju nacionalnog asistenta OFS-a fra Mate Bašića, OFM, a na temelju dokumenata OFS-a i uvodnih izlaganja Danijele Rebac iz Nacionalnog vijeća OFS-a, voditeljice nacionalnog povjerenstva za formaciju, i dr. Ratka Radišića, obrađena praktična pitanja povezana s temom „Osjećaj pripadnosti OFS-u i (ne) sudjelovanje u životu i djelovanju bratstva“. U radionicama su sudionici imali priliku tražiti dodatna razjašnjenja i iznijeti iskustva iz svoje prakse. Uvečer su asistenti sudjelovali na euharistiji s hodočasnicima, koji su toga dana ispunili međugorsku župnu crkvu.
Fra Marinko Šakota, OFM, međugorski župnik, prikazao je asistentima rad s hodočasnicima, brojne organizirane aktivnosti pastoralno-duhovnog i evangelizacijskog karaktera koje se ostvaruju već dugi niz godina te promišljanja o radu s hodočasnicima u budućnosti. Mario Knezović, OFM, upoznao je sudionike s djelovanjem Radiopostaje Mir Međugorje, pokazavši im radne prostore postaje. Tečaj je završen trećeg dana izvještajem iz radionica i završnim razgovorom. Nakon toga su sudionici slavili euharistiju u župnoj crkvi, kojoj je predsjedao fra Vladimir Vidović, predsjednik Konferencije nacionalnih asistenata OFS-a.
prenijeto s: https://ika.hkm.hr/
U nedjelju 3. ožujka 2019. godine svečanim euharistijskim slavljem u crkvi sarajevskog svetišta sv. Nikole Tavelića te prigodnim koncertom združenog pjevačkog zbora sestara iz Mariborske, Splitske, Mostarske i Bosansko-hrvatske provincije u prostorijama Franjevačkog međunarodnog studentskog centra u Sarajevu Školske su sestre franjevke Bosansko-hrvatske provincije obilježile 150. obljetnicu svoje Družbe. „Za ovaj korak daje mi snagu ljubav i samilost prema siromašnoj i zapuštenoj djeci“, izjavila je M. Margarita Pucher davne 1869. pojašnjavajući namjeru utemeljenja današnje Družbe Školskih sestara franjevki Krista Kralja. Continue reading
U prigodi 35. obljetnice osnutka Zlatne harfe u Međugorju će se u subotu, 11. svibnja 2019. u 13 sati održati svečano misno slavlje koje predvodi mons. Henryk Hoser.
Blagoslov i prokletstvo
Jr 17,5-8; Ps 1,1-4.6; 1Kor 15,12.16-20; Lk 6,17.20-26
Današnja čitanja uče nas mudrosti življenja. Život koji donosi blagoslov je život oslonjen na Boga, a život koji donosi prokletstvo je život koji se oslanja samo na sebe ili na ljude.
«Prosjak je potegao za rukav prolaznika i molio ga novac da kupi šalicu kave. Ovo je bila njegova priča: ‘Bilo je vrijeme, gospodine, kad sam ja bio bogat poslovni čovjek kao što ste Vi sada. Cijeli sam dan ozbiljno radio. Na mojem je stolu bio moto: Misli kreativno, djeluj odlučno, živi riskantno. To je bio moto prema kojem sam živio, i novac se jednostavno slijevao. A onda… a onda (prosjakovo se tijelovo treslo od jecaja)… čistačica je s ostalim smećem bacila moj moto.’»
Ovaj čovjek je vjerovao u moto. Na to se oslanjao. Cijelim bićem je slijedio tih nekoliko riječi. No, kad je moto nestao sa stola i njegov život i sve što je stvorio srušilo se. Continue reading
Iz 6,1-2a.3-8; Ps 138,1-5.7c-8; 1Kor 15,1-11; Lk 5,1-11
Gospodine, nemoj ići od mene!
Isus, nakon što je umalo doživio smaknuće u vlastitom gradu, ne bježi od novih susreta. Čini baš suprotno. Još više svojim milosnim pogledom traži one koji su u potrebi. Naime, on je došao navijestiti mir, slobodu, radost. Ukratko, jedno novo vrijeme. Naroda je toliko da se guraju oko njega, a on uzima Petrovu lađu, odmičući se od kraja i počinje propovijedati dok narod sluša okupljen kao u nekom amfiteatru. Continue reading
Jr 1,4-5.17-19; Ps 71,1-4a.5-6b.15ab.17; 1Kor 12,31 – 13,13; Lk 4,21-30
Isusova prva propovijed u Nazaretu. Ispred njega, u sinagogi, sjede ljudi s kojima je proveo 30 godina. Poznaje ih u dušu i zato zna koju će im ljekovitu riječ uputiti pa makar ta riječ i zaboljela. Čini se da ljudi u klupama nisu prepoznali tu njegovu ljubav. Ti Nazarećani imali su taj privilegij ili, bolje rečeno, milost da je Isus u njihovoj sredini živio 30 godina. Međutim, taj privilegij pretvorio se, na žalost, u njihov hendikep. Continue reading
Iz 62,1-5
1 Kor 12,4-11
Iv 2,1-12
Današnja su čitanja bliza (ili već daleka?) jeka božićnih prizora. Zapravo je cijeli božićni ciklus tako zacrtan da su slike koje nam nudi zbunjujuće i prividno neporedane. Očekivali bismo u svojoj podsvijesti Gospodinov rast i razvoj, slijed njegova života od Betlehema do javnog nastupa. Pred nama su Hram i zbivanja ondje, ‘magoi’ s Istoka s darovima, Herod, krštenje na Jordanu, Kana Galilejska. Međutim, moramo imati u zreniku da Crkvi nije stalo do Isusove biografije, do redanja pojedinih scena iz njegova života u kronološkom smislu, nego joj je stalo u što snažnijem koloritu prikazati dolazak, utjelovljenje Boga među ljudima. Potrebno je tu Tajnu produbljivati, zahvaćati dublje i dublje, tražiti Boga u velikim kao i u malim stvarima života i svemira, Boga koji se očituje u naravnim životnim datostima, u jelu i piću (u Kani imamo čak i pretkazivanje euharistijske zbiljnosti). Bog je nazočan u životnim darovima. Život je u svim svojim protegama svet, i bračni i nebračni, a svadba u Kani samo je znakovitost ponovnog ženidbenog saveza između Jahve i Izraela, njegova naroda. Ponovno se odvija hieros gamos, svete zaruke Neba i Zemlje, gdje nas obasjava svjetlo s Visine. Continue reading
U Blatu na otoku Korčuli od 9. do 12. siječnja održan je VII. redoviti kapitul hrvatske Provincije Krista Kralja Družbe kćeri milosrđa TSR sv. Franje pod predsjedanjem vrhovne predstojnice M. Cristine Orsillo.
Sestre kapitularke 11. siječnja izabrale su novu Provincijalnu upravu. Na službu provincijalne predstojnice ponovno je izabrana s. M. Emila Barbarić.
Prva savjetnica i provincijalna zamjenica je s. M. Veronika Dunatov, druga savjetnica je s. M. Jelena Krilić, treća savjetnica je s. M . Vlatka Bratinšćak i četvrta savjetnica je s. M. Juliana Beretić.
prenijeto s: https://ika.hkm.hr/
Iz 43,1-4.6-7
Dj 10,34-38
Lk 3,15-16.21-22
Krštenje Gospodinovo je jedan vidik bogojavljenja, teofanije. U Isusovu liku ponazočuje se među nama Božji miljenik, vidljivom postaje Slava Gospodnja-Kabod Jahve. Duh se na nj spušta, ne da bi ga uveo u službu, poput starozavjetnih proroka, nego da bi ga pred svim ljudima potvrdio, podario mu ‘vlast i moć’ nad svim silama. Ovdje se može navesti usporedba sa starozavjetnim prorocima. Na početku Isusova djelovanja nemamo nikakvu posebnu viziju, nikakav specifični događaj ili doživljaj koji bi upućivao na neki posebni Božji zahvat u Isusovu životu, kao u životu starozavjetnih proroka, koji su — milom ili silom — bili istrgnuti iz uhodanosti života. Prisjetimo se samo mnogih opiranja, rezervi, zatezanja, prigovora, odbijanja te teške službe koja je mnogima postala ‘kobna sudbina’, svršavajući redovito nasilno. Riječi koje se nad Isusom izgovaraju u trenutku kad se on svrstava u povorku grješnih ljudi, koji žele primiti Ivanovo krštenje obraćenja, riječi su samo potvrde na eventualni Isusov upit za sebe, nakon što je trideset godina proveo u skrovitosti Nazareta, tko je i što te koja mu je misija u svijetu. Dolazi nebeski autentični odgovor. Makar je ona scena s dvanaestogodišnjim dječakom u Hramu bila dovoljna da i njemu i nama dadne jasni odgovor, da Isus od svog početka živi pod ‘Božjom zvijezdom’, ipak on prema Poslanici Hebrejima mora slušati, osluškivati, čekati Očev nalog. Odgovor dolazi s Neba, a artikulirat će ga poslije sam Isus, zanosno pozivajući sve pod svoje okrilje, jer ‘sve mu je predao Otac njegov’ (usp. Lk 10,22). Continue reading