Dvanaesto stoljeće kršćanske ere ustalo se pod veličanstvenim izgledima. (…) Ali dvanaesto stoljeće nije dovršilo svoju trku kako ju je započelo, i kada se na dolasku večeri, nagnulo prema obzoru da otpočine u vječnosti, čini se da se i Crkva nagnula s njime, čela otežala teškom budućnosti. (…) Križ Isusa Krista nije više svijetlio na jeruzalemskim minaretima; naši vitezovi koje je Saladin pobijedio sačuvali su tek nekoliko stopa zemlje u Siriji; Grčka crkva daleko od toga da se približila Rimskoj crkvi. (…) Unutarnji crkveni izgled nije bio manje tužan. Svi napori svetoga Bernarda da uspostavi zdravu stegu malo su služili protiv preplavljenosti simonijom, raskoši i pohlepom svećenstva. (…) Ukratko, raskol i krivovjerje kojima je pogodovalo loše stanje crkvene discipline i ponovno javljanje poganskih učenja, potresali su na Zapadu Kristovo djelo. (…) Continue reading →

Dragi fra Bonavantura, vijest o Vašem prijelazu – tranzitusu plodi novim susretom s Vama. Prebirem slike Vašega lica, slušam moćnu R(r)iječ koju nam posredujete; Riječ koja ima pretvorbenu moć. Ćutim neizmjernu zahvalnost za susret s Vama. Istina, obuzima me sjeta zbog Vašega odlaska. Spomen na Vas postaje čin zahvalnosti i povjerenja u vrijednost života. Vi ste kršćanin, franjevac, mali brat; čovjek koji zrcali Evanđelje. To ste činili riječju i gestama: kao brat u osobnim susretima, kao subesjednik u razgovorima, kao navjestitelj za ambonom, kao predavač u različitim zgodama, kao profesor na fakultetu. Jednom riječju: Vi ste kršćanin zasijan Riječju i sjetvenik Riječi. U ruhu ljudske riječi kojom je pisano Evanđelje Vi ste prepoznavali utjelovljenu Riječ. Kao što je kršćanska mudrost u ljudskosti Isusa iz Nazareta prepoznati Emanuela – S-nama-Boga, tako je u Evanđelju potrebno otkriti i usvojiti poruku Božju koja nas dostvara. U tome ste jedinstven svjedok. Continue reading →

Živio sam u vrijeme fra Bonaventure Dude – ove riječi ispisujem sigurnom dušom i sigurnom rukom. U njima nema prigodnosti. Njima izričem – točnije: tek kušam izreći ono što je godinama, desetljećima živo u meni (dakako, i u mnogima).

U burnim pa i prijelomnim vremenima u kojima sam živio, susreo sam mnoge uistinu velike ljude, ljude koji su obilježili ovo vrijeme svojom zauzetošću i svojom duhovnošću. Mnogi su za sobom ostavili snažan, neizbrisiv trag – i u mome životu mnogi – pa ipak, sa zahvalnošću svima njima, ispisujem ove riječi: Živio sam u vrijeme fra Bonaventure Dude. Continue reading →

Ne mogu se pohvaliti poput mnogih: naime, moje životne staze nisu se križale po putovima fra Bonaventure Dude. Tek tri neizbrisiva susreta koja ovdje navodim. Continue reading →

Sljedbenici sv. Franje Asiškoga, a i mnogi vjernici katolici, dana 2. kolovoza slave svetkovinu Svete Marije Anđeoske, Gospe od Anđela ili Porcijunkulu.
Naziv Porcijunkula izvorno znači čestica. To je bio i naziv za šumovito-močvarnu zemljišnu česticu podno grada Asiza u Italiji, koja je pripadala jednom benediktinskome samostanu u Subiacu. Na toj čestici nalazila se, u ruševnom stanju, mala crkvica zvana Sveta Marija od Anđela ili sveta Marija od Porcijunkule. Continue reading →