U Blatu na Korčuli, na svetkovinu sv. Franje 4. listopada vrhovna predstojnica Družbe Kćeri Milosrđa Trećeg samostanskog reda sv. Franje M. Cristina Orsillo otvorila je jubilarnu 100. godinu Družbe. Družba Kćeri Milosrđa je hrvatska družba koju je osnovala bl. Marija Propetog Isusa Petković 4. listopada 1920. godine uz vodstvo dubrovačkog biskupa Josipa Marčelića u malom otočkom mjestu Blatu na Korčuli. Continue reading
Krepost pravednosti usavršava našu volju da Bogu i drugima dajemo ono što je njihovo. Za svetoga Franju, pravednost je Bog sam, kao što kaže u Pohvalama Bogu: „Ti si pravednost!“. Onima koji su boravili u samotištu piše da neka traže najprije Kraljevstvo Božje i pravednost njegovu. Jedino ako priznajemo Boga za Boga i dajemo mu dužnu hvalu, moći ćemo prepoznati da sve dolazi od njega i da nam ništa ne pripada, osim grijeha. „I blago njemu, jer dok daje caru carevo, a Bogu Božje (Mt 22,21), njemu ništa ne ostaje“ (Opom XI, 4).
Onaj koji priznaje Boga i klanja mu se, zadobiva mudrost i jednostavnost koja onda rađa pravednošću (usp. 2 Čel 142). Nemoguće je tražiti pravednost u našem ili tuđem životu, u društvu i u međuljudskim odnosima, ako prije ne prepoznajemo da pravi poredak može biti jedino u Bogu. Koji je to poredak koji je jedini ispravan, pravedan i božanski? To je poredak ljubavi ili „ordo caritatis“ koji vrednuje, sudi, daruje i vlada po ljubavi. Jedino je ljubav punina i savršenstvo i jedino ona može uspostaviti savršeni red. Ako tako budemo gledali na svu stvarnost, onda nam neće biti teško odreći se svega da zadobijemo Boga, njegovo kraljevstvo i njegovu ljubav. Tada će biti jasno ono što evanđelje kaže, ali i sveti Franjo ponavlja: „Blaženi progonjeni zbog pravednosti, jer njihovo je kraljevstvo nebesko“ (NPr, XVI, 10). Onaj tko ima ovu „puninu“ u sebi, ne može stavljati nikakvo stvoreno dobro iznad Boga. Znači li to da se ne treba brinuti zbog nepravdi u svijetu?
Franjin odnos prema novcu, npr. pokazuje da je bio jako osjetljiv na nepravdu, čak do te mjere da je i za milostinju smatrao da je to novac koji pripada siromasima. „A milostinja je baština i pravednost koja se duguje siromasima, a nama ju je stekao Gospodin naš Isus Krist“ (NPr, IX, 8). Činiti drugačije značilo bi potkradati siromahe i biti nepravedan prema samome Bogu. On stvorene stvari promatra prije svega u redu ljubavi koji vlada u Bogu. Budući da se je Krist koji je sam Bog zbog nas ponizio i „svukao“ od svoga božanskog veličanstva (usp. Fil 2, 7), koliko više smo mi to dužni učiniti radi Boga i drugih. Ako je sam Bog sućutan prema siromasima i na poseban način se brine o njima i štiti ih, potvrđujući tako njihovo dostojanstvo, i čovjek mora priznati da su ta dobra prije svega namijenjena onima kojima je najviše potrebno. Sva ta dobra su, dakle, u odnosu i prema Bogu i prema drugima. Ovaj Franjin stav je utjecao na sve one koji su ga htjeli slijediti, redovnike i laike, pa i kraljeve. Papa Pio XI. u svojoj enciklici „Rite expiatis“ iz 1926.g., tj. o sedamstotoj obljetnici smrti svetoga Franje, potvrđuje da je ovaj Franjin duh duboko utjecao na oblikovanje društvenog života.
U duhu Franjevačke karizme, tražiti promjenu društva uvođenjem prava i pravednosti, moguće je jedino ako u temelju stavimo Siromašnog Krista i ako priznajemo da dobra koja nam je Bog dao, prije svega pripadaju onima kojima su najpotrebnija. To nije toliko čin našega milosrđa prema njima, nego više pravednosti, jer im vraćamo ono što je njihovo. Ipak, ako bi netko htio uspostaviti ovakav društveni poredak jedino na ljudskoj razini, kao ljudsku pravednost, tada bi počinio najveću nepravdu prema čovjeku. Bez dubokog odnosa prema Bogu, bez ovog temeljnog duhovnog stava da je blažen onaj koji posjeduje Njega i vrši Njegovu volju, zakon bi se mogao vršiti jedino izvana, a to je onda protiv svake pravednosti. Čovjek će ostaviti sva dobra, ako je stekao ono najviše – Boga samoga, ali ako toga nema, ostaje samo vanjski zakon u kojem nema prostora za ljudski duh i dušu. Franjevci mogu u korijenu promijeniti društvo jedino ako budu tražili Kraljevstvo Božje i Njegovu pravednost, jer sve će se ostalo nadodati.
Mirjana Pinezić
Mala franjevačka obitelj
Franjevačka mladež iz Hrvatske i BiH sudjeluje na proslavi Gospe od Anđela – Porcijunkule u Asizu. Za emisiju „Vjerski kompas“ Hrvatskoga katoličkog radija framašice Tereza Marković i Paula Stier javile su se iz grada sv. Franje gdje se nalazi crkvica Porcijunkula u kojoj Franjevačka mladež iz cijelog svijeta danas 2. kolovoza moli za potpuni oprost.
Framaši iz Hrvatske krajem srpnja tradicionalno kreću na Hod franjevačke mladeži tako da se do 1. kolovoza stigne u Asiz. Cilj je dobivanje Porcijunkulskog oprosta za što se pripremaju tijekom Hoda. Hodočašće se sastoji od dva dijela. Onaj teži je hodanje po Lijepoj Našoj, a lakši posjećivanje mjesta u kojima je boravio sv. Franjo po Italiji. Na hodočašću sudjeluju tri franjevačka bratstva: Osijek, Zagreb i Split-Dubrovnik. Geslo ovogodišnjeg Hoda je „Iziđite mu u susret“. Mladi su ovih nekoliko dana u radu u skupinama obrađivali Franjine susrete s različitim ljudima i tako i sami promišljali o svojim odnosima s drugima i s Bogom. Continue reading
Red Manje braće peti put organizira kapitul na rogožinama za braću „Under Ten“. To su franjevci koji su položili svečane zavjete unazad deset godina. Kapitul je 8. srpnja u malenom mjestu Taizé u Francuskoj svečano otvorio generalni ministar Reda Manje braće fra Michael Anthony Perry. Continue reading
Devedeset godina života i djelovanja školskih sestara franjevki u Bosni te zlatni jubilej redovništva 14 redovnica dvije su obljetnice proslavljene u nedjelju 7. srpnja u samostanskoj crkvi Sv. Bonaventure u Visokom.
SUBOTA – 29. LIPNJA 2019.
Na početcima i izvorima naše vjere ne nalazi se knjiga. Nije to ni Stari ni Novi zavjet, nije ni nejasna objava ni ljudsko traženje, tapkanje za smislom. Na početku imamo pojavu i osobu, djelo i lik Isusa Krista. Od svih utemeljitelja velikih svjetskih religija nitko nije kraće od Isusa djelovao, nitko nije tako nasilno umro kao on, nitko nije mlađi nestao s pozornice kao Isus. Continue reading
„Danas se na poseban način sjećamo sestara koje su nam prethodile i svojim nam životom pokazale put, kako bismo s vjerom u Božju providnost radile na izgradnji Kraljevstva nebeskoga. Devet sestara naše provincije danas slavi svoj dijamantni i zlatni jubilej redovničkog života te im od srca čestitam. Hvala i vama, Oče nadbiskupe što svojom prisutnošću uveličavate naše slavlje. U franjevačkom duhu poniznosti nastavimo svoj redovnički hod hvaleći Gospodina za sva divna djela“, rekla je provincijalna predstojnica s. M. Andrea Nazlić, pozdravljajući nadbiskupa, sve prisutne svećenike, redovnice i redovnike.
„Vaš jubilej je milosni događaj za našu Crkvu, za grad Split i za sve ljude koje ste svojim djelovanjem približile jedinom Gospodinu. Zahvalni smo za vašu nazočnost i za sve što ste kroz svoj rad darovale našoj Crkvi i društvu. Mnoge od vas su djelovale kao katehistice, odgojiteljice, pastoralne djelatnice, medicinske sestre i misionarke. Na današnju svetkovinu Presvetog Srca Isusova želim vam da i dalje crpite snagu iz izvora Njegove ljubavi“, rekao je nadbiskup Barišić u uvodnom dijelu homilije.
Istaknuo je kako nas Gospodin ljubi cjelovitom ljubavlju, ljubavlju koja nije ničim uvjetovana i koja uvijek želi dotaknuti naša srca. Osvrćući se na evanđeoski tekst, naglasio je kako izgubljena ovca simbolizira cijeli ljudski rod. „U Lukinu evanđelju, Gospodin je predstavljen kao Pastir. Potraga za jednom izgubljenom ovcom nam pokazuje koliko je svaka osoba važna. Sve nas Gospodin poznaje po imenu i svi smo potrebni Njegove ljubavi i milosrđa, jer je svatko na svoj način izgubljen“.
U nastavku je pojasnio kako u potpunosti možemo ljubiti Boga i bližnjega, tek ako se susretnemo s Njegovom ljubavlju. „Kada dozvolimo Bogu da nas ljubi i dopustimo mu oblikovanje našega života, postajemo produžetak Njegove ljubavi. U tom trenutku smo sposobni promijeniti svoje društvo u skladu s porukom Kraljevstva nebeskoga“. Upozorio je kako uvijek postoji opasnost da Boga, Njegov poziv i poslanje svedemo na izvršavanje zakona i zapovijedi. „Izvršavanje zemaljskih dužnosti bez suradnje s Njegovom ljubavi postaje iscrpljujuće za svakoga čovjeka. Čovjek na taj način postaje frustriran i opasan za svoje društvo i okolinu“.
Zaključujući, poželio je da po uzoru na Djevicu Mariju otvorimo svoja srca izvoru božanske ljubavi, kako bismo „u poniznosti bili produžena ruka našega Spasitelja“.
Sestre su se za proslavu obljetnice pripremale trodnevnicom za vrijeme koje je organizirano cjelodnevno klanjanje, Dan otvorenih vrata samostana te svečana večernja uz prigodnu akademiju.
PETAK, 28. LIPNJA 2019.
Općenito je danas uvjerenje kako je srce najugroženiji čovjekov organ. Ne samo u fizičkom odn. tjelesnom već i u duhovnom smislu. Sveprisutan je infarkt, kljenut srca, najviše se umire od srčanih i kardiovaskularnih bolesti, ali je prisutna i kljenut ljubavi, infarkt, (s)lom međuljudskih odnosa, gdje se odvija borba sviju protiv svih. Continue reading
U radnom dijelu kapitula analiziralo se stanje Družbe kroz razne izvještaje i anketu provedenu u zajednici. U završnom dijelu donesene su odluke i smjernice za daljnji život i djelovanje Družbe.
U izbornom dijelu za vrhovnu poglavaricu izabrana je s. Terezija Zemljić, za zamjenicu vrhovne poglavarice s. Slavica Bezjak, za vrhovne savjetnice: s. Valentina Mandarić, s. Mandica Starčević, s. Zvonimira Nimac i s. Ana Tadić.
Misu sa zazivom Duha Svetoga sa sestrama kapitularkama na početku kapitula slavio je šibenski biskup Tomislav Rogić. U homiliji istaknuo je kako poslanje redovnice ima ulogu znaka u svijetu. „Poslao nas je da izvršavamo volju njegovu i onda kada toga nismo svjesni. Možda je to i najljepši dio našeg poziva u Crkvi, da Bog djeluje preko nas i onda kad toga nismo svjesni. Kad jednostavno predstavljamo vidljivi znak koji na njega upućuje. Događa se to po onome što činimo i za što živimo. Događa se to i po znaku odjeće koju nosimo i po njoj u javnosti svjedočimo.
Bog je svoje želio drugačije, da budu drugačiji od svega ostalog u svijetu. Tako se njegova svetost i prisutnost pokazuje u svijetu. Poziv je dakle biti i ostati drugačiji, ne dopustiti da nas svjetovno zaokupi i sebi poistovjeti. Biti i ostati znak, puno puta i osporavan, ali uvijek izazovan“.
Duhovnu pripremu za kapitul vodio je fra Ivan Režić, magistar novaka s Visovca. Posljednji dan sestre kapitularke pohodile su grob svoje utemeljiteljice službenice Božje majke Klare Žižić u crkvi Sv. Lovre, gdje su se zadržale u molitvi s preporukom da ih njihova utemeljiteljica zagovara pred licem Božjim u svim potrebama i nastojanjima kako bi u svom poslanju ostale vjerne karizmi svoje utemeljiteljice u služenju Crkvi i naviještanju Kraljevstva Božjega ljudima današnjeg vremena.
Misu zahvalnicu na završetku kapitula sa sestrama je slavio umirovljeni šibenski biskup Ante Ivas u koncelebraciji s fra Matom Topićem, redovitim misnikom sestara. Biskup Ivas je višestoljetnu Družbu sestara franjevki od Bezgrješne, utemeljenu 1679. godine, dakle, prije 340 godina u Šibeniku, prispodobio stablu i nazvao ga Klarinim stablom. „Ima jedno stablo – Klarino stablo sestara franjevki od Bezgrješne. Razmišljao sam ovih dana: Koliko se toga događalo ovih stoljeća u našem gradu Šibeniku, u našoj Crkvi, u Hrvatskoj, u svijetu? Koliko se ljudskih djela i institucija, velikih i malih i moćnih, i dobrih ali i loših, pa i zlih i opakih rađalo, trajalo neko vrijeme, pa onda umiralo i nestajalo, čak i iz spomena ljudi i povijesti.
A Klarino stablo odolijeva, bori se u svim zamkama povijesti, živi i prolazi kroz sve tjesnace i bespuća vremena. Živi, jer živi ne svojim, nego Božjim životom, po primjeru Bezgrješne, po primjeru asiškog siromaha, po primjeru, po tragu, u vjerničkom i Božjem duhu svoje prve majke službenice Božje Klare i mnogih njezinih svetih sestara.”
Prenijeto s: https://ika.hkm.hr/