Sveta Koleta djevica, obnoviteljica klarisa (1381. – 1447.)

sveta_koleta

spomendan 7. veljače

Sveta Koleta Boillet rodila se 13. siječnja 1381. u Corbiju od roditelja koji su bili već poodmakli u dobi te vjerovali da su je dobili po zagovoru dobroga sveca sv. Nikole. Po njemu su je i nazvali Nikoleta, a skraćeno i od milja počeše je zvati Koleta pa je pod tim imenom ušla i u povijest svetaca. Njezin otac Robert bio je čovjek i duboko pobožan i milostiva srca prema svakomu. U opatiji Corbie vršio je službu majstora tesara.

Pročitaj više

Sveti Pavao Miki

sv pavao miki

6. veljače

Sveti Pavao Miki, po narodnosti Japanac, a po zvanju isusovac, živio je u prijelomno doba povijesti svoga naroda. Uslijed pada središnje vlasti dinastije Ashikaga-Shogunates Japan je gotovo kroz 100 godina postao poprištem beskonačnih borba između brojnih daimyja, tj. feudalnih knezova. Nešto slično kao i u Italiji prije ujedinjenja. Sredinom XVI. stoljeća militaristički vođe Oda Nobunaga i Toyotomi Hideioski postavljali su pomalo temelje narodnog jedinstva i postupnoga smirivanja stanja, ali to je potpuno bilo ostvareno tek u idućem stoljeću.

Pročitaj više

Sv. Petar Krstitelj

 

mucenistvo svetog petra krstitelja

  1. veljače

Sveti Petar Krstitelj rodio se u Španjolskoj 1542. godine. Kad je završio školovanje i postao svećenik, pošao je u istočne zemlje da propovijeda Evanđelje. Više je godina djelovao u Filipinima. Godine 1593. poslan je s još petoricom redovničke braće franjevaca u Japan. Tu se neumorno trudio i mnoge obratio na pravu vjeru te gradio crkve i bolnice. Ali kad su nastupile vjerske i političke razmirice i apostolski rad dokinut, Petar je uhvaćen i uz izrugivanje svjetine odveden u Nagasaki. Tu je s ostalim franjevcima i tri isusovca te petnaest franjevačkih trećoredaca osuđen na smrt na križu. Slavno mučeništvo podnijeli su 5. veljače 1598. godine.

Pročitaj više

Sv. Josip Leoniški, prezbiter, I. reda

sv-josip-leonski1

spomendan 4. veljače

Josip Desideri, prije Eufranije, rođen je 1556. u Leonessi (Rieti). Kao sedamnaestogodišnjak pristupa u Red braće kapucina. Odlikovao se čistoćom i strogošću te, plamteći revnošću vjere, u 30. godini života, odlazi u Carigrad, gdje pruža pomoć zatočenim kršćanima. Zbog toga se zamjerio sultanu pa je bio uhićen i mučen, osuđen na smrt, ali je čudesno izbjegao smrti. Pomilovan je te prognan iz Otomanskog carstva. Vrativši se u domovinu, ukrašen od Boga nebeskim darovima, vrlo je plodonosno djelovao u apostolatu među siromašnim pukom. Posebno su ostale zapamćene njegove molitve kojima je umnožio kruh za gladne i potaknuo da provre izvor za žedne. Bolovao je od čestih groznica s glavoboljama, a na tijelu je imao otvorene rane od pokorničkog mučenja i bičevanja. Teško je obolio te je dva puta bio podvrgnut složenom kirurškom zahvatu. Dok su ga operirali, bolove je podnosio s križem u ruci. Preminuo je u Amatrici 4. veljače 1612. godine. Papa Benedikt XIV. proglasio ga je svetim. U svojoj mu se boli utječu bolesnici koji boluju od raka.

Pročitaj više