SVETA OBITELJ ISUSA, MARIJE I JOSIPA
Sir 3,2-6.12-14; Kol 3,12-21; Lk 2,22-40
Cjelokupni krug svetkovina oko Božića ima izvanredno odgojni značaj. Bog nas uči, poučava, kao malu djecu. Bog u obličju dijeteta u Isusu. I poruka svih blagdana oko Božića može se svesti u bitnome na jedno: Svatko treba (po)kušati biti kao Bog, postati, naime, čovjekom. Bog postaje čovjekom da bi čovjek pokušao (na)učiti biti čovjek. Činiti korake ljudske, ne neljudske, ne nečovječne. Ako je tamo od Kajinova zlo-djela čovjek beskućnik, bez doma, lutalica, u raseljeništvu, nemiru, u bijegu od Boga, i ako je u svojemu lutanju zastranio, počeo se klanjati lažnim bogovima, vlastitim rukotvorinama, proizvodu svojih očekivanja, maštanja, onda nas preko Božića i nazaretske Obitelj Bog povraća toplomu domu, obiteljskom ozračju.
I prvo što Bog čini jest da (iz)liječi ljudsku obitelj. Temeljnu stanicu ljudskog društva koja je Adamovim padom u klici zatrovana. Rađa se u obitelji, odrasta u obitelji. I Sveta obitelj postaje komadić izgubljenog raja. Ona postaje najboljom školom služenja Bogu i čovjeku, osluškivanja Božjeg glasa, zova, onoga što Bog traži. Kroz sve moguće prilike i neprilike koje će susresti Josipa i Mariju s Isusom. Poglavito Mariju.
Uz Isusa – Boga u pohodu svojemu narodu – imamo u žarištu ponovno Mariju. Promatramo je kako uči koracati u vjeri, korak po korak. Malo joj je toga jasno, o svemu razmišlja u svojemu srcu, postaje živa riznica spasenjskih događaja, korablja Zavjeta, živi moćnik (relikvijar) svih predivnih uspomena i čudesa koja se oko nje isprepliću i pletu. Sve je postupno uvodi u sve veće čuđenje, udivljenje zbog Božjeg plana s njome. A ona, ponizna, ne hvališe se svojim znanjem, nego se uključuje i ostaje ponizna sluškinja, obdržava sve Božje zakone i propise.
Svoju vjernost Gospodinu Marija plaća žrtvovanjem. Svojim i svojega Sina. Daje Gospodinu najdraže, i u tom trenu već mora čuti od proroka Šimuna tešku riječ o probodenom srcu. Svojemu i svojega Sina. Križ se nadvija nad jaslice, Golgota je nad Betlehemom. Ali ne uzmiče. Bog plaća veoma skupu ulaznicu kad ulazi u ovaj svijet u Isusu Kristu. Progonjen, beskućnik, ljudi bešćutni, hladni. I na kraju naplata za sve: Križ.
Nama mogu biti velika pouka Šimun i Ana u hramu. Čitaju znakove vremena, očekuju Spasitelja koji ima doći, Duh ih vodi, prosvjetljuje, nadahnjuje. U Duhu pjevaju zahvalnicu. U Duhu veličaju Dijete, Isusa, Sina Boga živoga, brata svih ljudi, utjelovljeno spasenje, jedini mogući put do Oca.
Marija i danas svakome vjerniku nudi Dijete. Dragovoljno. Ne kao naše osobno opterećenje, ta Bog nikada ne želi biti svojima na teret, nego kao put u slobodu, put u život. I kao jedini način da svatko osobno ozdravi, pa da onda preko ozdravljenih pojedinaca imamo i zdrave obitelji.
Zajedno sa starcem, prorokom Šimunom i proročicom Anom naučimo danas i mi u svojim obiteljima:
Slaviti i zahvaljivati Gospodinu u Duhu Svetome,
za Isusa Krista, svjetlo svih ljudi, spas svakomu čovjeku;
za Mariju i Josipa i njihovu vjernost propisima i Božjoj volji;
za Marijinu spremnost vršiti volju Božju i žrtvovati (se) te biti supatnica
na životnom putu svoga Sina.
Na nama je učiti od Marije prihvatiti Božje putove i riječi, ne doviđajući njihov konačni smisao i značenje, ali s čvrstom nadom da je ta riječ ono božansko sjeme posijano u srce i dušu koje tu klija i koje na kraju otkriva što je u sebi sadržavalo. Jer već je u sjemenu dana kvaliteta konačnog uzrasta i budućeg razvoja…
FRA TOMISLAV PERVAN – MEĐUGORJE