Svetkovina Marije Bogorodice

ČITANJA: Br 6,22-27; Ps 67,2-3.5-8; Gal 4,4-7; Lk 2,16-21

U opisu Isusova rođenja evanđelist Luka veliku ulogu daje pastirima. Njima je prvima naviješteno Isusovo rođenje. On su prvi pohitali u Betlehem da vide novorođeno dijete u štalici s Marijom i Josipom. Oni su prvi svima pripovijedali sve što su čuli i vidjeli o djetetu. Pa ipak, ti pastiri u Evanđelju po Luki više se nikada izrijekom ne spominju za vrijeme Isusova djelovanja. Njihov prvi susret s Isusom bio je veoma entuzijastičan, ali ne znamo ništa više o njihovu daljnjem odnosu s Isusom.

Slično je i s drugim likovima iz Isusova djetinjstva, pa čak i sa samim Josipom, koji mu je bio zakoniti otac jer su svi Isusa smatrali njegovim sinom. Jedina osoba iz Isusova djetinjstva koju u Evanđelju po Luki susrećemo i kasnije u Isusovu životu jest njegova majka Marija (Lk 8,19-21). Jedino njezin odnos s Isusom ne oganičava se na jedno razdoblje, nego obuhvaća čitav njegov i njezin život. U tome je Marija, kao od Boga izabrana i od ljage istočnoga grijeha oslobođena, jedinstvena osoba u povijesti spasenja. Ali, istovremeno, ona je svakomu od nas velika učiteljica života s Kristom.

U odlomku današjega evanđelja koje govori o poklonstvu pastira Marija je predstavljena kao ona koja „u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svome srcu.“ Nema ništa čudno u tome što jedna majka tako dojmljivo i pojmljivo razmišlja o svemu što se tiče njezina tek rođena djeteta. Ali su sadržaji Marijina prebiranja u srcu ipak posebni.

Anđeo joj je navijestio da će začeti po Duhu Svetomu. Rodit će sina koji će se zvati Sin Svevišnjega. Nadjenut će mu ime Isus, što znači Spasitelj i njemu će Bog dati Davidovo prijestolje…. Sada je rodila dijete koje posjećuju pastiri, dive se i svima govore o djetetu. Obična Marija ipak nije obična majka. Ona sama morat će rasti u spoznaji identiteta vlastitoga sina. U toj spoznaji neprestano će rasti Isusovi učenici, i do dana današnjega Crkva.

Proći će puno godina od trenutka Isusova rođenja dok Crkva njegovu majku Mariju jasno nazove Bogorodicom. Još i danas tko pri punoj svijesti izgovara tu riječi, osjeća stanoviti pobožni strah. Nije li presmiono reći da je jedna žena rodila Boga? Kakav je to Bog koji se rađa od žene? Zar „biti rođen od žene“ nije definicija čovjeka, a ne Boga? Ta pitanja neodvojivo su povezana s otajstvom Božjega utjelovljenja, u kojem majčinsku ulogu ima jedna konkretna žena. Mnogi ne vjeruju u otajstvo Božjega utjelovljenja upravo zbog toga jer im se čini neprikladnim i nedostojnim Boga da se na takav način spušta na zemlju. Međutim, Božje rođenje od Djevice Marije nije ukrasni nego temeljni element kršćanske vjere. Stoga o njemu treba govoriti i neprestano razmišljati u svome srcu. Tu nam je Marija izvrsna učiteljica.

Na dan građanske Nove godine koji se poklapa s Božićnom osminom slavimo svetkovinu Svete Marije Bogorodice. Kako stoji u prvom božićnom predslovlju, mi “u božićnom djetetu spoznajemo Boga”, a ta spoznaja dovodi nas do spoznaje o njegovoj majci kao Bogorodici. Bilo bi zaista zanimljivo znati što je o sebi mislila sama Blažena Djevica Marija kada je rodila Isusa. Bilo bi pretjerano reći da bi ona samu sebe nazvala i smatrala Bogorodicom. Ali ona je ipak znala da dijete koje je rodila ima jedinstven odnos s Bogom i da ona u tome ima jedinstvenu i neponovljivu ulogu. O tome je razmišljala u svome srcu, i sadržaj njezina razmišljanja je, kako rekosmo, jedinstven. Ne da se s ničim usporediti. Pa ipak, upravo ta Marijina jedinstvenost potiče nas da razmišljamo o jedinstvenosti svoga vlastitoga odnosa s Bogom.  Bog nas ne promatra kao bezobličnu masu, nego ima plan sa svakim pojedinim čovjekom.

Slavlje Nove godine, trenutak ja kada ljudi obično donose odluke i planove za godinu koja započinje. Nadamo se da ćemo u novoj godini ispuniti i doživjeti ono što nismo u staroj. Čak ako smo malo i skeptični prema ispunjenja svojih odluka i želja, ipak i dalje želimo i odlučujemo. I to je dobro. Međutim, postoji i nešto bolje, a to je ono što nas uči Marija. I ona je sigurno imala svoje ljudske planove i želje. Ali u trenutku naviještenja Isusova rođenja ona se potpuno predala Bogu i odgovorila anđelu Gabrijelu „Neka mi bude po riječi tvojoj“. Marija je shvatila da ona ne može svoj život isplanirati bolje od onoga što je za nju isplanirao Bog. Stoga potaknuti Marijinim primjerom donesimo odluku da ćemo u novoj godini svoje putove prepustiti Bogu, tražiti njegovu volju i otkrivati plan koji ima za svakoga od nas.

Učinivši to Marija je postala Bogorodicom. Premda je za to odvijeka određena, ona je postala Bogorodicom ipak tek onda kada je doista rodila Isusa. Tako i mi. Premda smo određeni za spasenje, možemo svijetu rađati Boga tek ako slušamo i vršimo njegovu volju. U kasnijem susretu s Marijom koji evanđelist Luka opisuje za vrijeme Isusova javnoga djelovanja, majka i braća njegova žele  ga vidjeti, a Isus onima koji su mu to javili odgovara: »Majka moja, braća moja – ovi su koji riječ Božju slušaju i vrše.« (Lk 8,21). Tim Isusovim riječima svetkovina Svete njegove Majke Marije Bogorodice dobiva smisao za praktični život svakoga kršćanina. Isusovim začećem i rođenjem Marija je dala prostora Bogu ne samo u svom životu, nego u životu svega svijeta. I mi možemo sudjelovati u njezinu majčinstvu na taj način da primamo Boga u svoj život, i dajemo mu prostor očigledne prisutnosti u svijetu po slušanju i vršenju njegove volje.

Fra Domagoj Runje

Prenijeto s: http://www.mir.hr/