Dvanaesto stoljeće kršćanske ere ustalo se pod veličanstvenim izgledima. (…) Ali dvanaesto stoljeće nije dovršilo svoju trku kako ju je započelo, i kada se na dolasku večeri, nagnulo prema obzoru da otpočine u vječnosti, čini se da se i Crkva nagnula s njime, čela otežala teškom budućnosti. (…) Križ Isusa Krista nije više svijetlio na jeruzalemskim minaretima; naši vitezovi koje je Saladin pobijedio sačuvali su tek nekoliko stopa zemlje u Siriji; Grčka crkva daleko od toga da se približila Rimskoj crkvi. (…) Unutarnji crkveni izgled nije bio manje tužan. Svi napori svetoga Bernarda da uspostavi zdravu stegu malo su služili protiv preplavljenosti simonijom, raskoši i pohlepom svećenstva. (…) Ukratko, raskol i krivovjerje kojima je pogodovalo loše stanje crkvene discipline i ponovno javljanje poganskih učenja, potresali su na Zapadu Kristovo djelo. (…)
Gotovo istodobno kad je Dominik položio u Našoj Gospi u Prouilleu, podno Pirineja, temelje svoga reda, Franjo je postavio temelje svoga reda u Svetoj Mariji Anđeoskoj, podno Apenina. (…)
Njegova (Dominikova!) apostolska krstarenja nisu ga smela da bdije nad samostanom mladih djevojaka koji je ustanovio u Prouilleu, nedaleko od Carcassonnea. Jer, kako je zapazio da je uzrok rušenja katoličke vjere u tim krajevima bio brak siromašnih djevojčica s krivovjernicima, nije ih htio ostaviti u mogućnosti izbora bijede i apostazije, i otvorio im je zaklonište u Prouilleu. (…)
Govori se da je njegova majka dok ga je nosila u krilu, sanjala da će roditi psa koji je u ustima držao baklju. To je živa slika reda kojeg ništa nije nadmašilo u govorništvu i nauci.
H. Dominique Lacordaire, Vie de Saint Dominique
Glasoviti dominikanac, francuski novinar i političar Henri Lacordaire opisao je sv. Dominika Guzmana nježnim kao majka, tvrdim kao dijamant.
Franjevački i dominikanski zapisi govore o poznanstvu i prijateljstvu sv. Franje Asiškoga i sv. Dominika. Upoznali su se u Rimu, u Lateranu, tražeći od pape povlastice za svoje ustanove. Jedno svjedočanstvo o njihovom prvom susretu navodi Dominikovo viđenje: Krista rasrđenoga zbog ljudskih grijeha smirivala je Gospa, pokazujući mu Franju i Dominika. Idućega dana, vidjevši Franju, Dominik ga je prepoznao i kazao mu svoje viđenje. Zajedno su dali hvalu Bogu, zagrlili se, poljubili i obećali da će se međusobno voljeti i pomagati (F. Visconti, Govor 44). Franjevački izvori spominju nazočnost Dominika i sedmorice njegove braće na franjevačkome kapitulu te susret Franje i Dominika s kardinalom Hugolinom, odbijajući da njihova braća preuzimaju biskupsku službu. Oni su na svoj način željeli popravljati Crkvu.
Prigodni bratski susreti braće dominikanaca i franjevaca trajno se stoljećima, do danas, održavaju.
Valja zahvaljivati Bogu što su istodobno postojali sv. Franjo sav mudra osjetljivost i sv. Dominik sav osjetljiva mudrost. (Guy-Thomas Bedouelle, OP).
Iz: s. Judita Čovo
ISUSOVA MAJKA I BRAĆA
Razmišljanja slijedom slavlja
Bl. Dj. Marije i svetačkih slavlja
III. dio: Imenom zazvani
Glas Koncila, Zagreb 2016.