Dragi fra Bonavantura, vijest o Vašem prijelazu – tranzitusu plodi novim susretom s Vama. Prebirem slike Vašega lica, slušam moćnu R(r)iječ koju nam posredujete; Riječ koja ima pretvorbenu moć. Ćutim neizmjernu zahvalnost za susret s Vama. Istina, obuzima me sjeta zbog Vašega odlaska. Spomen na Vas postaje čin zahvalnosti i povjerenja u vrijednost života. Vi ste kršćanin, franjevac, mali brat; čovjek koji zrcali Evanđelje. To ste činili riječju i gestama: kao brat u osobnim susretima, kao subesjednik u razgovorima, kao navjestitelj za ambonom, kao predavač u različitim zgodama, kao profesor na fakultetu. Jednom riječju: Vi ste kršćanin zasijan Riječju i sjetvenik Riječi. U ruhu ljudske riječi kojom je pisano Evanđelje Vi ste prepoznavali utjelovljenu Riječ. Kao što je kršćanska mudrost u ljudskosti Isusa iz Nazareta prepoznati Emanuela – S-nama-Boga, tako je u Evanđelju potrebno otkriti i usvojiti poruku Božju koja nas dostvara. U tome ste jedinstven svjedok.

Tko bi, dragi brate Bonaventura, mogao opjevati sve bisere koji ne prestaju sjati iz susreta s Vama. Trenutno sam najsnažnije obuzet Vašim pitanjem koje ste meni uputili: „Jesi li se kad prekrižio? “ Jesam li se kada prekrižio?! Ostajem zatečen pitanjem; onda i danas. Zacijelo, potvrdan odgovor ne mogu dati, uza sve pokušaje da se prekrižim. Pitanjem ostajem zatečen.

Prekrižiti se! Na početku kršćaninova puta stoji novostvarajuća riječ: „Ja te krstim na ime Oca, Sina i Duha Svetoga“ uz čin uranjanja ili polijevanja vodom u znaku križa. Prema Evanđelju po Mateju, to je posljednja zapovijed Uskrsloga. Bogoštovni čini našega Otajstva počinju, protkani su i završavaju vjero-besje-dom: “U ime Oca i Sina i Duha Svetoga” i gestom križanja. Kršćanin se križa više puta dnevno; kada liježe i ustaje; kada radi i moli; kada prima blagoslov ili blagoslivlja. Koliko se puta zaista prekrižim; pristanem uz biljeg Svetoga?

Prekrižiti se! Kršćanin izgovara ime(na) Trojedinoga i svoje biće bilježi znamenom Križa; svetim znamenom žrtvujuće Ljubavi. Izgovarajući Ime, vjerobesjedi da od Oca dolazi i k Ocu ide. Izriče svoj identitet. Pristaje na bratski odnos sa Sinom. Pristaje na dioništvo u otajstvenoj razmjeni Oca i Sina. Biva pomazan Duhom. Kristov vjernik, opečaćen svetim znamenom, urasta u slavu Trojedinoga. Pred njim i u njemu postoji. Pristaje uz dar Objave, pa i onda kada je zahtjevna. Po znaku križa činim vidljivim i čujnim otajstvo svoje obdarenosti Svetim. Postajem kao Otac i Sin u Duhu.

Prekrižiti se! Znamen je to križevne Ljubavi za koju Apostol reče: „Ta on – Otac – ni svojega Sina nije poštedio, nego ga je za sve nas predao“ (Rim 8, 32). Na drugom mjestu govori: „…u vjeri živim u Sina Božjega koji me ljubio i predao samoga sebe za mene“ (Gal 2, 20). Križajući se, dopuštamo Ljubavi da ravna našim mislima i činima; našim odnosom s Bogom, čovjekom i sa svim stvorenim. Tek nadvladan Imenom Svetoga i znakom križevne žrtve čovjek može postati pobjednikom. Kršćanin želi prihvatiti i priznati da njegovim životom ne upravlja samovolja, grijeh i smrt. Evanđeljem oslobođen, živi savez s Bogom; po zakonu darovane i uzdarne ljubavi. Vjernik to čini s dubokom odanošću i strahopoštovanjem. Obuzima ga osjećaj nedostojnosti, ali i neodoljive privlačnosti bez koje njegov život gubi svoje središte. Prekrižiti se znači pristati na žrtvu; darivanje vrijednoga za dragocjeno.

Prekrižiti se! Prihvatiti svojim Ocem onoga koji me čini biti; povjerovati u Sina koji me otkupi i u meni vidi svoga brata; otvoriti se Duhu koji me čini svetim. Obilježiti se znamenom križa znači ispovjediti Božju bol zbog zala koje sam pretrpio i učinio. Prihvatiti svoje postojanje i ljubljenosti. Znamenom križa pristaje prigrliti svoje križ i slijediti Onoga koji reče: “Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom“ (Mt 16,24).

Prekrižiti se! Moj početak, moje postojanje već sada dodiruje puninu mojega sretnoga dočetka. Zato smijem živjeti u povjerenju.

Dragi brate Bonaventura, kršćanine i učitelju; to kažem, premda znam kako reagirate na te označnice. Pokušat ću pojasniti. Negdje 1973. godine ugledao sam Vas, odjevena u franjevački habit, na trgu Bana Jelačića u Zagrebu. Bili smo poprilično udaljeni jedan od drugoga. Onako iz mladenačke neodgovornosti – „otkačenosti“, čak možda i iz prosvjeda prema društvenom uređenju u kojem smo tada živjeli, prilično glasno sam kliknuo: „Evo kršćanina katolika!“ Vi ste, u svojoj spontanosti, raširili ruke u znaku križa i također glasno uzviknuli: „Brate, daleko sam ti ja od toga.“ Druga se zgoda zbila u Zadru. U tijeku razgovora rekao sam Vama da su me ovce više naučile o dobrom pastiru nego li Vi. Vi ste u zanosu fra Bonaventure prišli k meni, zagrlili me i kazali: „Što mi to nisi rekao na ispitu? Dobio bi izvrsnu ocjenu.“ Ipak, dragi brate Bonaventura, nazivam vas kršćaninom na franjevački način i učiteljem, premda znam da je samo jedan naš Učitelj.

Dragi brate Ilija, provincijalni ministre, draga braćo Franjevačke Provincije sv. Ćirila i Metoda, hvala vam što ste kao franjevačko bratstvo iznjedrili Kristova vjernika fra Bonaventuru. Nisam bešćutan. Žao mi je što ovdje neću više susretati lice koje zrcali istinsko Svjetlo. Primite moju zahvalnost i sućut.

Dragi brate Bonaventura, milost je bila koračati u Vašoj blizini. Svaka je riječ preštura da bih Vam dovoljno mogao reći: Hvala! Neka Dobri u Vama svetkuje svoju dobrotu u svoj punini. Vjerujem da je uslišana molitva Sina Čovječjega: „Oče, hoću da i oni koje si mi dao budu gdje sam ja, da i oni budu sa mnom: da gledaju moju slavu, slavu koju si mi dao jer si me ljubio prije postanka svijeta“ (Iv 17, 24).

Obećavam Vam da ću se, makar ponekad, pokušati prekrižiti. Hoću li uspjeti? U Evanđelju i onako nema uopće riječi uspjeh. Tješi me opet naš jedan razgovor na Punti Baila u Zadru. Riječ je bila o istini da je svetost isto što i Božje božanstvo. Naša ljudska svetost? To je spoznaja svoje grješnosti i praznine te dopuštanje Svetome da je ispuni. Nakon te riječi, radošću obuzeti, zaželjeli ste ostati sami u šetnji prema Samostanu sv. Frane.

Brate, znajte da spomen na Vas (p)ostaje čin, djelo, uvježbavanje Evanđelja.

Počivajte, dragi fra Bonaventura u Onome koji jest Mir.

 

fra Andrija Bilokapić