Sv. Veronika Julijani, djevica II. reda (10. srpnja)

2015-7-9_10_srpnja_sveta_veronika_julijani_djevica(3)

Veronika koja se prije zvala Uršula, rođena je 1660. god. u Mercatellu u Italiji. God. 1677. stupi u Tifernu (Citta di Castello) među kapucinske klarise. Mrtvljenjem tijela i razmatranjem o božanskim istinama nastojala je postati slična raspetom Kristu, pa je zaslužila da je Krist uresi svetim ranama i drugim znakovima svoje muke. Kreposnim i mističnim darovima ispunjen život završila je blaženom smrću 1727. godine.

Iz dnevnika sv. Veronike Julijani

Danas mi se pojavila bol na rukama i nogama i na srcu, i dragocjenu noć provela sma u patnjama i mukama. Bogu hvala! Ujutro sam pristupila sakramentu pokore, iz kojeg sam crpila snagu da više trpim. Zatim kod svete sam pričesti osjetila, s meni nepoznatim novim unutarnjim osjećajem, milost Boga koji u dubini duše kraljuje i vlada. Osim toga, već nekoliko dana u srcu osjećam neko djelovanje, ali ne mogu raspoznati njegovu narav; zato opisati samo učinke koje je ostavilo u meni. Prvi učinak je spoznaja i žalost za moje grijehe, živa želja da se obrate duše za koje bih dala krv i život, veliko pouzdanje u milosrđe Božje te u blagost i ljubav blažene Djevice Marije. Drugi učinak je u tome da kadgod se osjećam zapuštenom i uronjenom u more napasti, čim primijetim onaj tajanstveni osjećaj, odmah sam potpuno zadovoljna, puna savršenog mira i u volji Božjoj duboko učvršćena. A treći je učinak ovaj: kad me u duši smetaju mučenja zloduha a izvana obavljam druge poslove hodajući radi svoje službe ovamo i onamo k tomu i onom poslu, ono tajanstveno djelovanje čini da sve obavljam a da to sama ne primijetim, pa zapazim da je posao dovršen a ne znam na koji način. To mi se ponajvećma događa u važnijim činima, kao što su primanje sakramenata, molitva i međusobni duhovni razgovori. Osjećam se tako neraspoloženom, suhoparnom, bešćutnom, da mi se čini nemoguće dulje podnositi takav život, a u tom stanju pristupiti k ispovijedi izgleda da je gubljenje vremena. A čim primijetim i najmanji znak onog djelovanja u srcu, u isti čas tako sam preobražena i tolikom sam hrabrošću ojačana, da mi u bilo kakvoj velikoj suhoći, protivnosti ili neosjetljivosti svaki čin pa makar i težak, postane lak. Sve na slavu Božju.

Iz Časoslova