Velikodušnost i jednostavnost su se sastale! Benedikt iz Nursije i Franjo iz Asiza

Bio je muž časna života, milošću i imenom Benedikt – Blagoslovljen. (Ggur Veliki)

Glasnik mira, utemeljitelj monaškoga života na Zapadu… On i njegovi sinovi s Križem, knjigom i plugom donijeli su kršćanski napredak narodima koji su se sterali od Mediterana do Skandinavije, od Irske do Poljske. (Pavao VI. – prilikom proglašenja sv. Benedikta zaštitnikom Europe)

Eto tek tih nekoliko znamenitih riječi ovom prigodom o sv. Benediktu, iz pogleda na njegov život i djela. Ali, bez sumnje da će nam želju povući pohodi – barem u duhu – u mnogobrojne špilje, crkve, muzeje, knjižnice, stranice na društvenm mrežama po svijetu. Svakako – pa i poglavito – na Ćokovac, u Svetu Mariju i ostale benediktinske samostane i znamenitosti u Domovini. Barem molitvom i zahvalnošću. Svakako, združeni sa sljedbenicima sv. Benedikta u Službi Božjoj – Officium divinum.

Ovoga puta ponešto se zaustavljamo na ono što je kao znak gore navedenoga naslova poteklo iz XIII. stoljeća a još traje i traje. Običaj je, naime, da asiški fratri svake godine oko spomendana sv. Benedikta benediktincima obližnjega samostana nose najamninu za iznamljenu Porcijunkulu – malu crkvicu i okolno zemljište. Velikodušni benediktinci s brda Subazija bili bi to poklonili Franji Asiškom i njegovoj braći. Franjo pak nije htio posjedovati nikakva zemaljska dobra. Ali kako mu je srcu neodoljivo prirasla trošna crkvica Svete Marije Anđeoske, tada u pustom močvarnom i šumovitom predjelu, nagodio se s vlasnicima za najamninu: košarica riba iz rječice Tescio.

33  33a

I tako iz godine u godinu iz stoljeća u stoljeće: fratri donesu ribu a benediktinci nenadamašivi u velikodušnosti uzvrate posudom ulja za goruće uljanice. Običaj se pretvorio u svojevrstan oblik bogoslužja.

Osim u benediktinskoj Porcijunkuli Franjo se tražio i u benediktinskome Sacro Speco di Subiaco. Naime, u nekadašnjoj pećini Sacro Speco, mladi bogati i od roditelja usmjeren za naukovanje Benedikt u osami i pokori tražio je i pronašao način ispunjenja životnoga smisla. Našavši se u istoj nevolji, Franjo, sin bogatoga trgovca i sanjar o viteštvu, ide na neki način Benediktovim tragom, povlači se i u Benediktovu pećinu. Udaljeni stoljećima u bitnome su se našli.

Pećina s podignutim velebnim benediktinskim zdanjima, za pjesnika F. Petrarcu soglia del Paradiso – prag Raja, za papu Pija II. nido dei rondini – lastavičje gnijezdo, mnogočime nosi trajna znamenja Benediktova poslanja. Istaknimo ovoga puta znamenite ambleme: Benediktov grb za koji kažu da je Benediktov izum te onaj kasnijega postanka s inicijalima značajnih izreka, a tom znaku pridaje se moć ozdravljenja i istjerivanja zloduha (postoje i kasniji drugačije stilizirani oblici gdje umjesto IHS stoji PAX). Vrijedilo bi se na njima zaustaviti i u današnjim životnim ne/prilikama.

34  34a  34b

Benediktovi sljedbenici cijenili su i cijene duhovnu povezanost svoga Utemeljitelja s Franjom Asiškim. Potvrdili su to i vidljivim dokazima. Naime, u benediktinskom Sacro Speco di Subiaco nastala je prva poznata slika Franje Asiškoga i to iz vremena Franjina života. Uz Franjinu glavu umjetnik je na slici upisao Fr(ater) Fra(n)ciscu(s) a lijevom rukom Franjo drži svitak s natpisom Pax huic domui… (Mir kući ovoj…) na što – kako kažu neki tumači – upućuje desnom rukom. Kao što stručnjaci i znanstvenici kažu, ovom slikom više je oslikan Franjin unutrašnji čovjek prema tadašnjim uobičajenim kanonima za ljepotu (vrijeme veličanja viteštva!) nego prema svom izgledu kako ga je zbiljno opisao Toma Čelanski te oslikan prvom poznatom slikom iz Greccia, što je kopija slike, kako se smatra, po narudžbi gospođe Jakobe iz Settesoli, nakon Franjine smrti.

35  35a  35b

U gnijezdu svojih početaka Benediktovi monasi brižno njeguju još jedan spomen Benedikt-Franjo: Ružičnjak svetog Benedikta. Prema predaji taj je predio bio obrastao trnjem i koprivom. U napasti da napusti monaški način života Benedikt se u to bacio. U jednim Litanijama sv. Benedikta o tome stoji ovako: Sveti Benedikte, koji si svoje tijelo u trnju valjao da bi svoju čistoću neoskvrnjenom očuvao, moli za nas. Jedna molitva u istome smislu glasi: O zaštitniče naš Sveti Benedikte, ti koji si bio tako moćan u nadvladavanju đavolskih zavodljivosti te  si znao izvojevati slavnu pobjedu nad pobunom osjetila, isprosi nam da se i mi, pobijedivši zasjede đavolske i nadvladavši tjelesne napasti, uzmognemo uvijek sačuvati nevini i čisti u Božjim očima.

Franjo Asiški nije ostao ravnodušan na tu predaju; dapače i sam je svoje napasti svladavao bacanjem u trnje što se do danas potvrđuje znamenitim ružama bez trnja u Porcijunkuli. Na Benediktovo trnje Franjo je navrnuo, ucijepio ruže.

Vrijedi ovdje spomenuti i velebno izdanje knjige FRANCISCUS LITURGICUS. Editio fontium saeculi XIII, a cura di Filippo Sedda con la collaborazione di Jacques Dalarun, Editrici Francescane, Padova 2015, koje donosi sve liturgijske izvore koji su obilježili molitveno iskustvo minoritskog bratstva od početaka usmjerena na sv. Franju. U dijelu LITURGIA FUORI DALL’ORDINE DEI MINORI, SEZIONE SESTA LITURGIA DI SAN FRANCESCO PRESSO I BENEDITTINI, pod br. 27. obrađena je LEGENDA LITURGICA BENEDICTINA CASINENSIS, str.483-497.

Benedikt i Franjo – ljubitelji i glasnici mira!

PAX / MIR! Dobije čovjek volju da kaže kako tu riječ vidi utisnutu u svakoj stopi i Monaha iz Nursije i Putujućeg navjestitelja iz Asiza.

Benedikt: PACIS NUNTIUS / NAVJESTITELJ MIRA, tako ga se u Katoličkoj crkvi već dulje imenuje. Povijest je to posvjedočila: po njemu već za njegova života i po njegovim sljedbenicima tijekom stoljeća. Na mnogim nadvratnicima benediktinskih samostana stoji napisana ili uklesana riječ PAX. Mir – istinski, po Božju – onima u kući i onima koji ih pohode! Gotovo da bi se pod tim vidom dobrim dijelom moglo iščitavati Benediktovo Pravilo!

Franjo Asiški: Gospodin mi je objavio pozdrav da govorimo: Gospodin ti dao mir! (Oporuka)

Doista: Velikodušnost i Jednostavnost su se sastale!

Uz slavlje sv. Benedikta 2017.

priredila: s. Judita Čovo