Među mnoge mučenike pobijene 1900. god. u kini, za vrijeme progonstva sa strane boksera, ubrajaju se članovi Franj. reda: tri biskupa: i to Grgur Grassi, Anton Fantosati i franjo Fagolla; četiri svećenika: Cesidije Giacomantonio, Josip Gambaro, Ilija Facchini i Teodorik Valat; sedam sestara Marijinih misionarki i petnaest članova Trećeg franj. reda.

Iz djela kineskih mučenika

Oko četiri sata poslije podne, dok su tri biskupa molila oficij, druge se malo odmarali od napornog posla, naglo se začu zveket oružja u hodniku, plač i jauk djece i protestanskih žena. Kad to čuše redovnice koje su bile  najbliže tome mjestu odoše ocu Teodoriku, te se svi sastadoše kod biskupa Grgura Grassija. On im ovako progovori: „Braćo, ovo je naš čas. Kleknite i svima ću vam dati odrješenje.“. Oni klekoše i on ih odriješi. Klečeći s drugima čekao je dolazak vojnika, koji bučno i silovito provališe u kuću. Kad vojnici vidješe kako žrtve kleče u tišini, najprije se zapanjiše, zatim navališe na njih, sve povezaše tukući ih usput i s rukama na leđima izbaciše iz kuće. Očevici tvrde da je biskup Franjo, dok su ga vezali, ovako govorio vojnicima: „Nije potrebno da nas vežete, ići ćemo dragovoljno kamo god hoćete.“ Na to ga jedan vojnik, izvukavši mač udari dvaput po golijenima. I biskup Grgur je strašno udaren, pa i svi ostali nedostojno su mučeni i mrcvareni. Idući gradskim ulicama između razdražene svjetine i boksera, pretrpješe pogrde i uvrede te izbiše na mjesto suđenja u gradu luen-men opkoljeni mnoštvom vojnika i boksera. Kad se tu zaustaviše zapovjednik okruga naredi da svi kleknu pred njim i gnjevna lica upita biskupa Franju, kojega je već otprije poznavao: „Kad ste došli u Kinu?““Ima već više od trideset godina“, odgovori biskup. „Zašto zbunjujete naš narod i koja je korist od vaše vjere“, nastavi sudac. „Mi ne vrijeđamo nikoga, štoviše nastojimo mnogima pomoći“, nastavi biskup. „Nije tako“ prihvati sudac, „vi ste mnogo naškodili našem narodu i zato vas sada sve osuđujem na smrt.“ „Ako nas pobiješ“, odgovori biskup, „to zlodjelo neće proći nekažnjeno.“Kad je ovo čuo sudac rasrđen udari biskupa dvaput u prsa, a vojnicima naredi da bez oklijevanja sve bičuju i pobiju. Tek što sudac to reče, vojnici i bokseri u velikoj buci i metežu navališe svaki na najbližu žrtvu, bodući ih isukanim bodežima, i začas mučenicima poskidaše glave a njihova tjelesa iskomadaše. Strašan i grozan prizor. Poslije pokolja gola tjelesa bila su izložena sramotnom ismijavanju i pogrdama, a navečer iznesena van grada i u nekoj jami tri dana ostala nepokopana, bačena na gomilu uz gradske zidine. Konačno su pokopani na mjestu gdje se ukopavaju kriminalci i prosjaci izvan grada.

Iz Časoslova