TREĆA NEDJELJA DOŠAŠĆA – Godina A

ČITANJA: Iz 35,1-6a.10; Ps 146,6c-10; Jak 5,7-10; Mt 11,2-11

Svoje djelovanje u Galileji Isus je započeo kad je  čuo da je Ivan “predan“ (Mt  4,12) to jest kada je Herod bacio Ivana u tamnicu jer ga je javno opominjao što se oženio Herodijadom, ženom svoga brata Filipa (Mt 14,3). Kad je, dakle, Ivan završio u tamnici, Isus poziva i okuplja oko sebe dvanaestoricu učenika koje upućuje i poučava o Kraljevstvu nebeskom. Govori im o vrijednostima toga Kraljevstva i pred njima čini razna čudesa koja potvrđuju njegov dolazak. Isus ozdravlja bolesnike, vraća vidi slijepima, utišava oluju na moru, izgoni zloduhe, čisti gubavce itd.

No ni Ivanovo tamnovanje nije pasivno. On je ostao u kontaktu sa svojim učenicima. Kako vidimo iz prve rečenice današnjega odlomka iz Evanđelja po Mateju, Ivan je u tamnici dočuo za Kristova djela i poslao je svoje učenike da ga upitaju: „Je si li to Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo“. Važan je upotrijebljeni izraz „Kristova djela.“ Naime, u početnoj rečenici današnje evanđelje koristi upravo taj izraz, dok se u nastavku onaj koji odgovara na pitanje naziva Isusom. Ivan je, dakle, čuo da Isus iz Galileje čini Kristova tj. Mesijina djela. A prorok Izaija, kako među ostalim čitamo u današnjem prvom čitanju, navodi neka od tih djela: „Sljepačke će oči progledati, uši će se gluhih otvoriti, tad će hromi skakati k’o jelen, njemakov će jezik klicati“ (Iz, 35,5-6).

Ivan je već susreo Isusa. Dok je Ivan krštavao na Jordanu došao je jednoga dana Isus iz Galileje i htio je da ga Ivan krsti kao i ostale ljude. Ivan je već tada prepoznao Isusa i rekao mu: „Ti mene treba da krstiš, a ti da k meni dolaziš?« (Mt 3,14), ali je ipak popustio i krstio Isusa, nakon čega je uslijedila objava s neba i začuo se glas „Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina!“ (Mt 3,17). Prema tome, Ivanu je već tada bio poznat identitet Isusa iz Galileje. On je očekivani Mesija u kojem Bog hita da spasi svoj narod.

Međutim, u tom trenutku Isus još nije učinio nijedno Mesijino tj. Kristovo djelo. Bio je to stoga susret koji bi sigurno pao u zaborav da Isus svoj mesijanski identitet nije potvrdio djelima. Zato Isus Ivanovim učenicima odgovara neke jave Ivanu što su čuli i vidjeli. Isus ne naviješta Kraljevstvo nebesko samo riječima, nego se ono pokazuje u njegovim djelima. No ta poruka zapravo je izrečena više radi drugih,  negoli radi samoga Ivana, kao što i Ivan šalje svoje učenike da pitaju Isusa „Jesi li ti Onaj koji ima doći?“ više radi njih negoli radi sebe.

U kontekstu čitava Evanđelja po Mateju današnji odlomak doima se kao zajednički Ivanov i Isusov navještaj Radosne vijesti. Obojica poznaju jedan drugoga. Možemo ih nazvati i prijateljima koji nisu isključivi prema drugim osobama, nego u svoje zajedništvo žele uključiti sve ljude. Njihov dijalog preko posrednika – Ivanovih učenika –  kao da ima za cilj da i oni upoznaju Ivana i Isusa onako kako oni poznaju jedan drugoga. Ali ne samo oni.

Nakon što su Ivanovi učenici otišli da potvrde svom učitelju ono što je on već znao, Isus se obraća mnoštvu govoreći im o Ivanu Krstitelju. Isus ističe njegov moralni integritet, požrtvovnost i vjernost pozivu koji je veći od proročkog, jer su proroci u odnosu na Ivana samo službenici koji su najavili njegov dolazak kao Božjega glasnika.

Isus ovom prigodom izgovara i onu poznatu tvrdnju kako između rođenih od žene ne usta veći od Ivana Krstitelja.

To su riječi koje Isus nije rekao o nikomu drugom. Pa ipak, postoji i veličina veća od Ivanove. Čak i najmanji u kraljevstvu nebeskom veći je od njega! Što znače te riječi? Na to pitanje nije lako dati kratak odgovor. Možemo ipak o tim riječima pokušati nešto reći.

Ivan, najveći rođen od žene, nalazi se u tamnici u koju su ga stavile vladalačke strukture ovoga svijeta. Te strukture odražavaju ono što se u ovom svijetu smatra vrijednim i poželjnim, a što nevrijednim i nepoželjnim. Onaj tko je utamničio Ivana na taj način pokazuje svoju veličinu, ali iz perspektive Kraljevstva nebeskog u kojem vlada Bog Ivan je kao Božji čovjek neusporedivo veći. S druge strane, u samom Kraljevstvu gdje Božja vladavina dosiže svoju puninu Ivanova je veličina zapravo sasvim obična stvar. I onaj najmanji u Kraljevstvu nebeskom gdje je sve po Božju, veći je od Ivana u trenutku kad Isus izgovara riječi „Zaista, kažem vam, između rođenih od žene ne usta veći od Ivana Krstitelja.“

Fra Domagoj Runje

(preuzeto s dozvolom sa stranice mir.hr)