5Čel 14

O bolesti njegova tijela

1

Tijekom toga vremena počeše njegovo tijelo tištati jači bolovi nego inače. Ali u slabu tijelu duh je spremniji : kad drukčije nije mogao, jašući na magarcu obilazio je razne krajeve i svugdje sijao sjeme riječi Božje . Duh mu je vladao nad tijelom, koje ga je dragovoljno slijedilo u svemu što je trebalo činiti .

2

Kad se odasvud potresala ona dragocjena posuda u kojoj bijaše skriveno ono nebesko blago, braća su sa svom upornošću molila svetoga oca da mu liječnici priteknu u pomoć. No on, s onim svojim plemenitim duhom uperenim u nebo koji je želio samo osloboditi se i biti s Kristom , to je posve odbijao. A kad je obolio i na oči, brat Ilija, kojega je sebi izabrao umjesto majke i ostaloj braći postavio za oca, nagovori ga i čudesnim razlozima navede da dopusti da mu se pomogne lijekovima. Sveti se otac blago pokori i, kao obično, ponizno pristade .

3

Kad dakle dođe u grad Rieti radi liječenja, s poštovanjem ga primi cijela Rimska kurija, koja je u to vrijeme ondje boravila. Ljubaznije mu je tada od svih drugih bio pri ruci ostijski biskup Hugolin, kojega je presveti otac, po želji gospodina pape Honorija, bio izabrao za gospodara i oca nad cijelim Redom .

4

Blaženi ga je otac prigrlio u vrijeme kad je taj sveti čovjek bio legat u Toskani; tada je svetac Božji htio ići u Francusku dok je još uvijek imao malo braće. No spomenuti ga je gospodin mudrim savjetom odvratio od započeta puta. Na božanski se mig zbilo to da je tako jak pomoćnik preuzeo brigu za braću, jer je ta mlada loza u početku svoje sadnje imala podnijeti mnoge zaplotnjake koji su je željeli odrezati i iščupati. Sve je njih taj blaženi gospodin potjerao kao tate i razbojnike i uništio njihove spletke .

5

Trudio se [Hugolin] da posvuda zasadi sveti Red, a slavni glas o njemu i u dalekim je krajevima veoma širio Red. Izjednačavao se u vladanju s braćom i nastojao je vladati se kao jedan od ostalih, ako mu je bilo dopušteno . Zbog toga mu se sveti otac na svaki način podvrgavao i štovao ga smjernom ljubavlju. Duhom je Božjim, kojega je bio pun , za njega ne samo riječima pretkazao da će biti vrhovni svećenik, nego i mnogim djelima predoznačio. Kad bi mu naime pisao, zvao ga je biskupom cijeloga svijeta i blagoslivljajući ga nečuvenim pozdravima nagoviještao je u njemu slavu tolikog dostojanstva .

6

I za gospodina Rajnalda, koji ga je poslije naslijedio na ostijskoj stolici, dok je još bio klerik i njegov pisar, molio je da ga učini biskupom, a samog je gospodina Rajnalda nazivao svojim poglavarom .

7

Velikom je ljubavlju gorio onaj gospodin prema svetom mužu, kojemu je iskazivao poštovanje kao apostolu Kristovu , nakon što bi se oba čovjeka naklonila ljubio mu je ruke. Svjedočio je, pošto je uzdignut na apostolsku čast , da nikada nije bio u tolikoj smutnji ili pometnji duha, da mu se nakon viđenja ili razgovora sa svetim ocem ne bi razišao svaki oblak duha i vratila vedrina. On je naime slugu Božjega stalno opominjao da vodi brigu o sebi, kojemu se i sam ponizno pokoravao. No bolest je očito dotle bila uznapredovala da su mu na mnogo mjesta palili glavu, rezali vene, stavljali obloge i mast u oči, ali ništa nije koristilo zdravlju, nego se zlo povećavalo . On je to sa svom strpljivošću podnosio gotovo dvije godine, povjeravajući brigu za svoje zdravlje četvorici braće, usmjerivši svoj duh k Bogu .

8

Izgarao je od veoma velike želje da već obamrla tijela i iznemoglih udova poduzme nove bitke, i premda se sav istrošio radi vrlina, jedva je cijenio ili uopće nije cijenio ono što je bio učinio. Govorio je: „Počnimo već jednom, braćo, služiti Gospodinu, jer smo dosad malo napredovali.“ Htio je ponovno služiti gubavcima i neumorno je ustrajavao u naumu svete novine. Preporučivao je izbjegavanje druženja s ljudima i povlačenje u najudaljenija mjesta . Potpuno je sa sebe skinuo brigu upravljanja, tvrdeći da je u ovo vrijeme opasno biti upravitelj; najviše je preporučivao podložnost .

 

<<< o >>>