Kako je propovijedao pticama, kako su životinje kod njega tražile utočište i pokoravale mu se i kako je vodu pretvorio u vino
1
Ovaj je muž zavrijedio da stigne na najviši vrhunac savršenstva kad je, pun golubinje jednostavnosti, vidio i iskusio da mu se pokoravaju ptice, zvijeri i ribe .
2
Kad je naime jednom zgodom putovao spoletskom dolinom, dođe u jedno mjesto blizu Bevagna, u kojemu se bijaše skupilo veoma veliko mnoštvo ptica raznih vrsta. Kad ih svetac Božji ugleda, jer je sva stvorenja ljubio zbog posebne ljubavi prema Stvoritelju, brzo potrča na ono mjesto i pozdravi ih na uobičajen način kao da posjeduju razum. Kako ptice ne ustajahu, pun čuđenja pristupi sve do njih. Idući posred njih i dolazeći svojom je odjećom doticao njihove glave i tijela.
U međuvremenu pun radosti i divljenja ovim ih riječima brižno opomenu da slušaju riječ Božju: „Sestre moje ptice, morate veoma hvaliti i uvijek ljubiti svoga Stvoritelja koji vas je odjenuo perjem, podario vam krila za let, koji vas je između svih stvorenja učinio slobodnima i udijelio vam čist zrak. Ne sijete niti žanjete i upravlja vama bez vaše brige.“ Na to one ptičice, na svoj se način radujući, počeše istezati vrat, širiti krila, otvarati usta i promatrati ga. Ne makoše se s mjesta, dok im, načinivši znak križa, ne dopusti i ne udijeli blagoslov. Vrativši se k braći, poče se optuživati za nemar što nije prije propovijedao pticama. Od onoga dakle dana brižno je poticao ptice i zvijeri, pa i neosjetilna stvorenja, da hvale i ljube Stvoritelja .
3
Jednom prilikom dođe u grad Alviano da propovijeda. Kad se puk sabra i kad naredi tišinu, zbog lastavica koje su se na tome mjestu gnijezdile i veoma bučale, puk ga nije mogao čuti. Svi su čuli kad im je rekao: „Sestre moje lastavice, već je vrijeme da i ja govorim, jer vi ste sve do sada dovoljno govorile. Čujte riječ Gospodnju , šutite dok se završi riječ Božja“ . I lastavice, kao da posjeduju razum, odmah zašutješe i ne pomakoše se s mjesta dok se cijela propovijed ne završi. Svi koji su to vidjeli zapanjili su se i veličali Boga .
4
Šumske zvijeri, baš kao da vladaju razumom, znale su da ih blaženi Franjo ljubi . Kad je naime boravio u gradu Grecciu, neki mu je brat doveo živa zečića uhvaćena u stupicu. Ganut ljubavlju prema njemu, preblaženi muž reče: „Brate moj zečiću, dođi k meni. Zašto si dopustio da te ovako prevare?“ Kad ga brat pusti, brzo pobježe k svecu i bez ičije prisile počinu u njegovu krilu . Svetac ga je s majčinskom ljubavlju milovao, a onda mu dopustio da se slobodno vrati u šumu. No stavljen na zemlju stalno je nastojao uteći natrag u svečevo krilo, dok on konačno ne zapovjedi braći da ga odnesu u obližnju šumu. Nešto se slično dogodilo s jednim kunićem, životinjom koja je veoma divlja, kad je nekom prilikom boravio na otoku Peruđinskog jezera .
5
Isti je osjećaj ljubavi gajio prema ribama, koje je ulovljene žive bacao natrag u vodu, zapovijedajući im da se paze kako ih opet ne bi ulovili. Dok je naime sjedio u lađici na Rietskom jezeru, ribar je ulovio veliku ribu pučki zvanu linjak i pobožno je predao svecu Božjem. On je sa zahvalnošću uze, nazva je sestrom ribom i, blagoslivljajući ime Gospodnje baci je natrag u vodu. Dok je svetac neko vrijeme molio, riba se u vodi pored lađice igrala, i ne ode odande dok joj blaženi otac nije dopustio i blagoslovio je .
6
Tako je slavni otac, Kristov prijatelj, već idući putem poslušnosti i savršeno prihvaćajući jaram podložnosti Bogu, preko poslušnosti stvorenja stekao veliko dostojanstvo pred Bogom. I voda mu se naime pretvorila u vino , kad je nekom prilikom u samotištu u San Urbanu ležao teško bolestan. Pošto ga popi, tako je lako ozdravio da nitko nije sumnjao kako je to bilo Božje čudo. Doista je svet onaj kojemu se stvorenja tako pokoravaju, na čiji mig i sama počela služe u druge svrhe .