Središnje misno slavlje pohoda relikvije tijela sv. Leopolda Herceg Novom

Herceg Novi, (IKA) – Poziv na susret s Božjim milosrđem koje jedino može darovati istinski i potpuni život u dijalogu i ekumenizmu odjeknuo je iz Parka Boke sa središnjeg euharistijskog slavlja kojeg je u prisutnosti relikvija neraspadnutog tijela sv. Leopolda Bogdana Mandića u subotu 16. rujna predslavio mons. Marin Barišić, splitsko-makarski nadbiskup i metropolit.

Pročitaj više

Svečani doček tijela sv. Leopolda Mandića u Zadru

Puk svih staleža dostojanstveno i u tišini iskazuje štovanje svecu, ulazeći na glavna vrata crkve Gospe od Zdravlja, a izlazeći kroz vrata sakristije u stražnjem dijelu crkve. Sve prolazi iznimno protočno, s poštovanjem i obzirom da svatko iskaže štovanje sv. Leopoldu koji je u Zadru jako štovan

Zadar, (IKA) – Tijelo sv. Leopolda Bogdana Mandića stiglo je ispred crkve Gospe od Zdravlja u Zadru u četvrtak 14. rujna u 14.20 sati, dočekano zvonima te crkve, crkvenim pjesmama i pljeskom nazočnog puka. Zadar je prva postaja šestodnevnog boravka svečevog tijela u Hrvatskoj gdje je sv. Leopold djelovao od 1897. do 1900. g. U pratnji tijela sv. Leopolda među pristiglima u Zadar bili su i fra Jure Šarćević, provincijal Hrvatske kapucinske provincije, hrvatski, slovenski i talijanski kapucini te svećenici Leopoldove rodne Kotorske biskupije. 

Pročitaj više

Zborovanje sestara u prigodi 75. obljetnice osnutka Provincije

 

IMG_0328

Na uskrsni ponedjeljak, 17. travnja 2017., održalo se zborovanje sestara o 75. obljetnici osnutka naše Provincije Prečistog Srca Marijina.

Okupljanjem mnogobrojnih sestara koje svoje poslanje vrše u Bosni, Hrvatskoj, Austriji i Njemačkoj započelo je ovo zborovanje u Visokom, mjestu za nas vrlo značajnom budući da je tu bilo prvo naše provincijsko sjedište (1942.) odakle se razvijala naša Provincija kroz ratno i poratno razdoblje.

Pročitaj više

Sv. Elizabeta Ugarska u Ngubi

Sveta Elizabeta Ugarska je zaštitnica Domaćinske škole u Ngubi-Bukavuu, koju vode naše sestre u DR Kongo te je na njezin spomendan 17. studenog u samostanskoj kapeli u Ngubi slavljena sv. misa s nakanom za napredak škole i dobrobit njezinih učenica. Uz odrasle djevojke – polaznice škole, na euharistijskom slavlju su sudjelovali učenici i učenice dopunske škole.

Pročitaj više

Stjepan Lice objavio novu knjigu pjesama u prozi

„Želim ti sva blaga Božja”

Stjepan Lice objavio novu knjigu pjesama u prozi

„Želim ti sva blaga Božja” naslov je nove knjige Stjepana Licea. Riječ je o knjizi pjesama u prozi koje slijede duhovna, humanistička i općeljudska nadahnuća pri čemu je sasvim osebujan autorov stil uvijek sve povjerljiviji, mekši i prihvatljiviji. Lice propituje sebe i nas, ispituje nam savjest, vjeru i čovječnost, smješta je u vidokrug svetog i nebeskog – evanđeoskog obzora. Njegova trajna i nepresušna inspiracija zapravo je evanđelje.
Ova knjiga posve skromno, ali s dubokim povjerenjem, govori kako je smisao čovjekova života da se pridoda bezmjernoj Božjoj dobroti. Govori o tome katkada s ganućem, katkada sa zanosom, katkada sa zebnjom, ali uvijek sa zahvalnošću. Pritom svjedoči da krhkost, unatoč svemu, obogaćuje čovjeka i njegove odnose, jer su u nju utkane snaga blagoslova i tajna zagrljaja, koji sve povezuju.
Stjepan Lice po struci je pravnik i dugogodišnji je suradnik Kršćanske sadašnjosti u čijoj je nakladi do sada objavio petnaest knjiga.

preuzeto s IKA

Papina meditacija u Asizu

Asiz, (IKA) – Sveti Otac je svoje promišljanje tijekom ekumenske meditacije tijekom Međureligijskom susreta za mir u Asizu temeljio na Isusovim riječima iz Ivanova evanđelja “Žedan sam”. Žeđ je temeljna ljudska potreba i kad Isus kaže “Žedan sam” ne izražava samo svoju žeđ za vodom, već “prije svega žeđa za ljubavlju, elementom koji nije manje bitan za život. Žeđa za tim da nam dade žive vode svoje ljubavi, ali i da primi našu ljubav”, poručio je Papa a izvještava Hrvatski program Radio Vatikana.
Upozorio je na tragediju neuzvraćene ljubavi, “usahlog srca” koje ostavlja Boga, Izvor žive vode i zamjenjuje ga ispucanim kladencima što ne mogu zadržati vode (usp. Jer 2,13). I u Evanđelju smo svjedoci te tragedije kad se žednom Isusu nudi ocat – pokvareno vino.
Papa Franjo je upozorio kako je upravo stvarnost neuzvraćene ljubavi – ljubavi koja nije ljubljena – uzrujala sv. Franju Asiškog te se on iz ljubavi prema trpećem Gospodinu nije sramio vapiti i tugovati glasno. Ova težnja – nastavlja papa – treba biti i u našim srcima kad kontempliramo Krista Raspetoga, koji žeđa za ljubavlju. Upravo su riječi Krista Raspetoga “Žedan sam” potakle sv. Majku Tereziju da utaži njegovu žeđ služenjem najsiromašnijih među siromašnima.
“Gospodinova žeđ se taži našom samilosnom ljubavlju: tješimo ga kad se, u njegovo ime, sagnemo do drugoga koji trpi. Na dan suda blaženi će biti oni koji su dali piti žednima, učinili istinska djela ljubavi čovjeku u potrebi: ‘što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!’ (Mt 25,40)”, poručio je Papa.
Isusove riječi nas izazivaju – nastavlja Sveti Otac – traže mjesto u našim srcima i odgovor čitavim našim životom. U Isusovu “Žedan sam” možemo čuti glas patnika, skriveni vapaj nedužnih kojima se uskratilo svjetlo ovoga svijeta; žalosnu molbu siromašnih i najpotrebnijih mira. “Svi su oni braća i sestre Raspetoga, maleni u njegovu Kraljevstvu, ranjeni i ogoljeni dijelovi njegova tijela. Oni žeđaju, ali često im se daje gorki ocat odbacivanja kao i Isusu. Tko ih sluša? Tko se trudi odgovoriti im? Prečesto se susreću sa zaglušujućom tišinom ravnodušnosti, sebičnošću ojađenih jer ih se gnjavi, hladnoćom onih koji olako ušutkavaju njihov vapaj za pomoći, kao da mijenjaju televizijske kanale”.
“Pred Kristom Raspetim, ‘Božjom mudrošću i Božjom snagom’ (1 Kor 1,24), mi kršćani pozvani smo kontemplirati otajstvo ljubav. Kao učenici Raspetoga, pozvani smo biti “stabla života” što svijetu vraćaju kisik ljubavi. Iz Kristova boka na križu je potekla voda, simbol Duha koji daje život (usp. Iv 19,34); tako da iz nas, vjernika, može poteći suosjećanje svima koji danas žeđaju.”
Na kraju meditacije Sveti Otac je izrazio želju da nam Bog dade da, poput Marije uz Isusov križ, i mi budemo sjedinjeni s njim i bliski s patnicima. “Približavajući se ljudima koji žive kao da su raspeti, te ojačani ljubavlju Isusa Raspetoga i Uskrsloga, neka se naš sklad i zajedništvo još više prodube. ‘On je mir naš’ (Ef 2,14), on koji je došao naviještati mir onima blizu i onima daleko (usp. r. 17). Neka sve nas uzdrži u svojoj ljubavi te nas ujedini, da svi možemo biti ‘jedno’ (Iv 17,21) kao što on želi”, zaključio je papa Franjo.

(prenešeno IKA)

Proslava 800.-te obljetnice Porcijunkulskog oprosta i spomen 500.-te obljetnice diobe Prvoga franjevačkog reda

20160916_163339 por por1 por2 por3

Dva značajna franjevačka jubileja: 800. obljetnica Porcijunkulskoga oprosta i 500 godina od diobe Prvog franjevačkog reda obilježena su uz blagdan Rana sv. Franje, 16. i 17. rujna, okupljanjem pripadnika franjevačke obitelji u župi Uzvišenja sv. Križa u Zagrebu. Spomen skup franjevačkih obljetnica upriličilo je Vijeće franjevačkih zajednica Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Zamisao organizatora skupa bila je prvenstveno kroz dvodnevni program okupiti franjevke i franjevce svih ogranaka te spominjući se ovih obljetnica razmišljati o novim putovima zajedničkog hoda jednih k drugima i jednih s drugima. Jedan prilično veliki dio sudionika bili su odgajanici franjevačkih zajednica, od kojih se očekuje, da u budućnosti preuzmu odgovornosti u svojim franjevačkim zajednicama “prolazeći kroz pomirenje, osnaženi dijalogom i bratskim razabiranjem, što će dovesti, na novi način, do izbora i zajedničkog ostvarenja inicijativa evangelizacije”, kako stoji u pismu generalnih ministara povodom ovih jubileja. Također je cilj dvodnevnog susreta bio, progovoriti o povijesnim okolnostima i značaju Porcijunkulskog oprosta te diobi Reda, odnosno njezinim posljedicama i perspektivama.

Nakon uvodnih pozdrava predsjednice Vijeća franjevačkih zajednica Hrvatske i Bosne i Hercegovine, s. Kate Karadža i gvardijana u samostanu na Sigetu, fra Rajka Gelemanovića u prvom izlaganju je fra Rozo Brkić (OFM) prikazao povijesne okolnosti u kojima je sv. Franjo izmolio Porcijunkulski oprost ali i kasniji razvoj koji je donio napetosti oko ovoga Oprosta. Govoreći o ovoj temi istaknuo velikog zaljubljenika u franjevaštvo, protestanta Paula Sabatiera, koji je u prvom svom životopisu o Franji Asiškom (1893.) osporio vjerodostojnost Porcijunkulskog oprosta. Nakon čitanja “Rasprave o Porcijunkulskome oprostu” fra Franje Bartolija iz 1335., prvog tiskanog djela o franjevaštvu, Paul Sabatier je postao jedan od najvećih podržavatelja Oprosta. Fra Rozo Brkić je također naglasio, da se u novoizišloj knjizi “Porcijunkulski oprost” u izdanju biblioteke “Brat Franjo” nalaze ovi i drugi dokumenti koji svjedoče o autentičnosti ovoga Oprosta. Na njegovo izlaganje se nadovezao fra Zvonimir Brusač (TOR), koji je prikazao značenje i duhovnost ovoga Oprosta. Za njega je traženje Oprosta plod Franjinog duhovnog puta i poslanja a to je ujedno i središnji sadržaj propovijedanja sv. Franje, odnosno poziv na obraćenje i pokoru. Sam se Franjo nazvao najvećim grešnikom te je započeo s pokorničkim načinom života. U tom se smislu može pratiti kontinuitet od njegova osobnog iskustva Božjeg milosrđa preko poslanja braće, da propovijedaju pokoru u svjetlu obraćenja, do njegove želje, sve ljude uvesti u raj.

Drugi dio prvog dana skupa posvećen je događaju iz 1517. kada je Prvi franjevački red podijeljen na opservante i konventualce. Fra Josip Sopta (OFM) je pokušao objasniti specifičnost reformskih strujanja unutar franjevačkog reda. Naglasio je važnost bule pape Leona X. “Ite vos” iz te iste godine, koja je trebala biti bula jedinstva te kao takva uspostaviti jedinstvo svih reformskih struja unutar franjevačkog reda ali je postala bulom diobe. Fra Ljudevit Maračić (OFMConv) je pojasnio okolnosti pod kojima konventualci nisu htjeli prihvatiti pokušaje sjedinjenja s ostalim strujama unutar fraanjevačkog reda. Sveta Stolica je uredila njihove odnose s Redom Manje braće bulom “Omnipotens Deus”.
Govoreći o posljedicama diobe i perspektivama za budućnost franjevačke karizme, s. Natalija Palac (SSFCR), apostrofirala je “bujanje” franjevačkog stabla nakon diobe Reda, i to najviše u opservantizmu, iz kojeg su nastali mnogi ogranci poput reformata, diskalceata, rekolekta i kapucina. Ništa manje podjela nije bilo unutar Trećeg samostanskog reda svetoga Franje osobito kad je riječ o nastanku mnogih kongregacija redovnica. Gotovo četiri stoljeća “komadanja” Reda zaustavila je bula pape Leona XIII. “Felicitate quadam” iz 1897. koja je ujedinila opservantske ogranke u Red Manje braće. “Franjevačka obitelj je poput stare masline koja još uvijek daje nove plodove i ulje ljekovito za mnoge rane današnje”, zaključila je s. Natalija Palac, naglašavajući potrebu duhovnosti dijaloga i sveti nemir kao smjer u kojem bi franjevci trebali danas ići. Prvi dan trajanja skupa završio je brat Stjepan Lice (OFS), koji je govorio o perspektivama u življenju franjevačke karizme. Citirajući sv. Franju koji je često plakao, iz jednog jedinog razloga, jer Ljubav nije ljubljena, predočio je, posvjestio i potaknuo sve slušatelje, da u svakodnevnom životu prepoznaju situacije u kojima bi kao franjevci trebali pokazivati više sućuti za braću i sestre s kojima živimo. Brat Stjepan Lice je zaključio, da je franjevačka povijest povijest radosnog služenja Bogu i ljudima.
Drugi dan skupa počeo je pokorničkim bogoslužjem koje je predvodio fra Ante Vučković, a nakon ispovijedi uslijedilo je euharistijsko slavlje, koje je predvodio sisački biskup, mons. Vlado Košić, član Franjevačkog svjetovnog reda. U homiliji biskup je upitao franjevce što u Godini milosrđa donose Gospodinu moleći oprost za počinjene grijehe. “Je li to grijeh nejedinstva – pri čemu ne mislim na bogatstvo redova i franjevačkih karizmi nego na duhovnu odijeljenost od svoje osobito najpotrebnije braće i sestara? Je li to naš bijeg od odgovornosti za sve stvoreno? Je li to naše uzvisivanje i odbacivanje poniznosti i siromaštva, kao temeljnog stava Asiškog sveca pred Bogom, Crkvom i ljudima?”, poručio je biskup Košić i naglasio da franjevci na ovim prostorima dugi niz stoljeća nose križ cijelog hrvatskoga naroda, koji je dao mnoge znane i neznane svece iz franjevačkih redova.

Nakon popodnevne pauze, skup je nastavljen glazbenim programom u kojem je fra Miroslav Petrac (OFM) izveo dvije svoje pjesme, nakon čega je odigrana predstava “Mirotvorac u Bolonji”, prema djelu fra Bernardina Škunce. Na kraju skupa okupljenima je podijeljen simbol poslanja.

Fra Siniša Pucić