Author Archives: Branka s. Branimira Bedeničić
NEDJELJA USKRSNUĆA GOSPODINOVA
ČITANJA: Dj 10,34a.37-43; Ps 118,1-2.16-17.22-23; Kol 3,1-4 (ili: 1Kor 5,6b-8); Iv 20,1-9
Prije tri godine Papina biblijska komisija objavila je dokument „Nadahnuće i istina Svetoga pisma. Riječ koja dolazi od Boga i govori od Bogu da spasi svijet“. U tom dokomentu među ostalim govori se o izazovima tumačanja Božje riječi. Jedan od tih izazova su povijesni problemi, a među njima Uskrsni opisi. Continue reading
5. korizmena nedjelja
Uskrsnuće je Božje djelo
ČITANJA: Ez 37,12-14; Ps 130,1-8; Rim 8,8-11; Iv 11,1-45
Lazarovo uskrišenje posljednje je od sedam Isusovih znamenja koja su opisana u Ivanovu evanđelju. U ovaj događaj uključeno je više osoba: Isus, njegovi učenici, Lazarove sestre Marta i Marija, mnoštvo naroda koje je bilo na Lazarovu grobu. Na kraju tu je i sam bolesni, mrtvi, pokopani i uskrišeni Lazar. Continue reading
Sveti Konrad Pjačentski, pokornik, pustinjak, franjevački trećoredac (1290. – 1350.)
spomendan 19. veljače
Sveti Konrad rodio se godine 1290. Od rane mladosti posvetio se oružju. Kad su mu bile 23 godine, nalazeći se jednom u lovu, naredio je da se naloži velika vatra, kako bi divljač potjerala iz gnijezda, duplja i brloga. Plamen je zahvatio silne razmjere pa je opustošio žetvu i čitav jedan zaseok. Vlasnici polja i kuća tražili su od krivca nadoknadu štete. Guverner Piacenze Galeazzo Visconti osudio je na smrt čovjeka koga su našli na mjestu požara, ali taj ga nije podmetnuo i prema tome nije bio ni kriv ni dužan.
Sveta Koleta djevica, obnoviteljica klarisa (1381. – 1447.)
spomendan 7. veljače
Sveta Koleta Boillet rodila se 13. siječnja 1381. u Corbiju od roditelja koji su bili već poodmakli u dobi te vjerovali da su je dobili po zagovoru dobroga sveca sv. Nikole. Po njemu su je i nazvali Nikoleta, a skraćeno i od milja počeše je zvati Koleta pa je pod tim imenom ušla i u povijest svetaca. Njezin otac Robert bio je čovjek i duboko pobožan i milostiva srca prema svakomu. U opatiji Corbie vršio je službu majstora tesara.
Sveti Pavao Miki
6. veljače
Sveti Pavao Miki, po narodnosti Japanac, a po zvanju isusovac, živio je u prijelomno doba povijesti svoga naroda. Uslijed pada središnje vlasti dinastije Ashikaga-Shogunates Japan je gotovo kroz 100 godina postao poprištem beskonačnih borba između brojnih daimyja, tj. feudalnih knezova. Nešto slično kao i u Italiji prije ujedinjenja. Sredinom XVI. stoljeća militaristički vođe Oda Nobunaga i Toyotomi Hideioski postavljali su pomalo temelje narodnog jedinstva i postupnoga smirivanja stanja, ali to je potpuno bilo ostvareno tek u idućem stoljeću. Continue reading
Sv. Petar Krstitelj
- veljače
Sveti Petar Krstitelj rodio se u Španjolskoj 1542. godine. Kad je završio školovanje i postao svećenik, pošao je u istočne zemlje da propovijeda Evanđelje. Više je godina djelovao u Filipinima. Godine 1593. poslan je s još petoricom redovničke braće franjevaca u Japan. Tu se neumorno trudio i mnoge obratio na pravu vjeru te gradio crkve i bolnice. Ali kad su nastupile vjerske i političke razmirice i apostolski rad dokinut, Petar je uhvaćen i uz izrugivanje svjetine odveden u Nagasaki. Tu je s ostalim franjevcima i tri isusovca te petnaest franjevačkih trećoredaca osuđen na smrt na križu. Slavno mučeništvo podnijeli su 5. veljače 1598. godine.
Sv. Josip Leoniški, prezbiter, I. reda
spomendan 4. veljače
Josip Desideri, prije Eufranije, rođen je 1556. u Leonessi (Rieti). Kao sedamnaestogodišnjak pristupa u Red braće kapucina. Odlikovao se čistoćom i strogošću te, plamteći revnošću vjere, u 30. godini života, odlazi u Carigrad, gdje pruža pomoć zatočenim kršćanima. Zbog toga se zamjerio sultanu pa je bio uhićen i mučen, osuđen na smrt, ali je čudesno izbjegao smrti. Pomilovan je te prognan iz Otomanskog carstva. Vrativši se u domovinu, ukrašen od Boga nebeskim darovima, vrlo je plodonosno djelovao u apostolatu među siromašnim pukom. Posebno su ostale zapamćene njegove molitve kojima je umnožio kruh za gladne i potaknuo da provre izvor za žedne. Bolovao je od čestih groznica s glavoboljama, a na tijelu je imao otvorene rane od pokorničkog mučenja i bičevanja. Teško je obolio te je dva puta bio podvrgnut složenom kirurškom zahvatu. Dok su ga operirali, bolove je podnosio s križem u ruci. Preminuo je u Amatrici 4. veljače 1612. godine. Papa Benedikt XIV. proglasio ga je svetim. U svojoj mu se boli utječu bolesnici koji boluju od raka.