Sv. Petar Krstitelj

 

mucenistvo svetog petra krstitelja

  1. veljače

Sveti Petar Krstitelj rodio se u Španjolskoj 1542. godine. Kad je završio školovanje i postao svećenik, pošao je u istočne zemlje da propovijeda Evanđelje. Više je godina djelovao u Filipinima. Godine 1593. poslan je s još petoricom redovničke braće franjevaca u Japan. Tu se neumorno trudio i mnoge obratio na pravu vjeru te gradio crkve i bolnice. Ali kad su nastupile vjerske i političke razmirice i apostolski rad dokinut, Petar je uhvaćen i uz izrugivanje svjetine odveden u Nagasaki. Tu je s ostalim franjevcima i tri isusovca te petnaest franjevačkih trećoredaca osuđen na smrt na križu. Slavno mučeništvo podnijeli su 5. veljače 1598. godine.

Iz pisama Svetog Petra Krstitelja

Dana 4. siječnja i 2. veljače 1597., napisanih u A. I A. 1916. str. 303. – 309

Svoj život gubimo zbog propovijedanja Evanđelja

Od braće, koja su ovdje, šestorica su uhvaćena i u zatvoru smo zadržani više dana zajedno s trojicom Japanaca iz Družbe Isusove, od njih je jedan bio sa zavjetima, ostali kršćani vjernici; na broj svih nas je bilo dvadeset i četiri. Sada smo na putu u ovom dosta studenom zimskom  mjesecu, i vode nas s konjima pod jakom stražom. Naime nekih je dana određeno više od dvije stotine ljudi da nas čuvaju. Ali nas to nije smetalo, išli smo utješeni i radosni u Gospodinu, jer u presudi protiv nas donešenoj rečeno je da nas treba razapeti na križ što smo protiv kraljeve zapovijedi popovijedali Božji Zakon a drugi stoga što su kršćani. Koji su željeli umrijeti za Krista sada imaju zgodnu priliku. Smatram da bi vjernici ovoga mjesta bili jako ohrabreni, da su ovdje bili redovnici našega Reda, ali zasigurno znaju, dok god vlada ovaj kralj, ne može se dugo boraviti u Japanu u našem odijelu, jer kralj brzo preseljava u vječni život, kamo i nas vodi.

Osuda, koja je protiv nas izrečena, nošena je pred nama ispisana na ploči. Tu se kaže da smo osuđeni jer smo propovijedali Nauan zakon (naime kršćanski) protiv Tayeosama zapovijedi. I kad stignemo u Nagasaki, bit ćemo razapeti. Zbog toga smo bili najviše radosni i u Gospodinu utješeni jer gubimo svoj život zbog propovijedanja Njegova Zakona. Ovdje smo nas šestorica braće i osamnaest Japanaca, svi osuđeni na smrt; jedni kao propovjednici, a drugi kao kršćani, iz Družbe Isusove jedan brat, drugi katehist i treći laik.

Izvedoše nas iz zatvora i staviše na kola. Svima je odsječen dio uha i tako nas vozili ulicama Meaca a pratilo nas je mnogo osoba i vojnika i opet su nas vratili u zatvor. Drugog dana svezaše nam čvrsto ruke na leđima i požurujući nas konjima odvedoše u Usaku. Slijedećega dana ponovno nas izvedu iz zatvora, posade na konje i vodili su nas ulicama grada.

Osim toga doveli su nas u grad Sakaj i tu učinili isto: u ova tri grada uvijek je bio prisutan državni glasnik. Znali smo da smo osuđeni na smrt, ali tek kad smo bili u Usaki, obaviješteni smo da je u tu svrhu naređeno da idemo u Nagasaki. Vaša ljubav, iz ljubavi prema Bogu, neka nas usrdno preporuči Bogu, da žrtva našega života bude primljena od Boga. Koliko sam ovdje čuo, mislim da ćemo biti raspeti slijedećeg petka, naime toga istoga dana u Meaci odsjekli su nam dio jednog uha, što smo primili kao dar Božji, stoga vas sve žarko molimo da iz ljubavi Božje molite za nas.

Predraga braćo, pomozite nas svojim molitvama da naša smrt bude prihvaćena u Nebu pred Božanskim veličanstvom, kamo se po Volji Božjoj nadamo da idemo, i mi ćemo se vas sjećati, pa ni ovdje nisam zaboravio vašu ljubav: cijelim svojim srcem ljubio sam vas i ljubim. Preporučujem vam mir i ljubav Gospodina našega Isusa Krista. Zbogom, predraga braćo, jer nema više vremena za razgovor. Osim u Nebu. Sjećajte me se!