ČITANJA: Dj 10,34a.37-43; Ps 118,1-2.16-17.22-23; Kol 3,1-4 (ili: 1Kor 5,6b-8); Iv 20,1-9
Prije tri godine Papina biblijska komisija objavila je dokument „Nadahnuće i istina Svetoga pisma. Riječ koja dolazi od Boga i govori od Bogu da spasi svijet“. U tom dokomentu među ostalim govori se o izazovima tumačanja Božje riječi. Jedan od tih izazova su povijesni problemi, a među njima Uskrsni opisi.
Sva četvorica evanđelista opisuju dan kada je Isusov grob nađen otvoren, a u grobu nije bilo Isusova mrtvoga tijela. Međutim, detalji u opisima nepomirljivo su različiti i nemoguće ih je uskladiti tako da su se baš svi mogli dogoditi točno onako kako je opisano. No činjenica da te razlike postoje u kanonskim evanđeljima i da Crkva nije smatrala potrebnim da ih izbriše već nam sama po sebi sugerira kako ih trebamo čitati. Uskrsni opisi kao i evanđelja u cjelini nisu samo kronologija Isusova života. To su teološki tekstovi u kojima sveti pisci teološki predstavljaju i naviještaju povijesne događaje. Zato Papinska biblijska komisija kaže: „To znači da, dok teološke tvrdnje o Isusu imaju izravnu i normativnu vrijednost, čisto povijesni elementi imaju podređenu funkciju.“ (br. 123). Drugim riječima, evanđelja nam govore više od onoga što se vidi na površini povijesti. Stoga ih je potrebno smjelo čitati sve dublje i dublje kao što je Petar smjelo ušao u otvoreni Isusov grob.
U ovoj uskrsnoj propovijedi, koja zbog slavlja najveće tajne naše vjere mora sadržavati ne samo poučni nego i naučiteljski karakter, mnogo nam pomaže navedeni dokument Papinske biblijske komisije. Stoga navodimo tri elementa koja se u tom dokumentu razrađuju u govoru o opisima uskrsnih događaja.
Potres. To je posebnost Evanđelja po Mateju. Kada su Marija Magdalena i druga Marija došle na Isusov grob “ gle, nastade žestok potres jer anđeo Gospodnji siđe s neba, pristupi, otkotrlja kamen i sjede na nj. (Mt 28,2). Drugi evanđelisti ne spominje ni potres ni ovako nagli dolazak anđela Gospodnjega. S pravom se čitatelj pita je li se to baš tako dogodilo. Pogotovo kada drugi evanđelisti potres uopće ne spominju. No zaronimo li u teološku tvrdnju koju evanđelist Matej izriče potresom, vidimo da je ona potpuno usklađena s događajem koji opisuje. Isusovo uskrsnuće nije običan događaj. To je potresan događaj. I to ne samo u času Isusova uskrsnuća koje se dogodilo bez svjedoka, nego još više u času kada su žene vidjele otkotrljani kamen s groba. Prema Matejevu opisu žene nisu vidjele Isusa u trenutku kad je kamen otkotrljan, nego poslije kad su se vraćale s groba. Stječe se dojam kako kamen i nije otkotrljan zato da bi Isus iz groba izišao, nego da bi žene mogle ući u grob, vidjeti mjesto gdje je ležao, i uvjeriti se da on ondje nije.
Ponašanje žena kao predmet razlikâ u uskrsnim opisima nadovezuje se na potresnost toga događaja. Najpotresnije ponašanje žena opisuje evanđelist Marko. On kaže: „One iziđu i stanu bježati od groba: spopade ih strah i trepet. I nikomu ništa ne rekoše jer se bojahu“ (Mk16,8). To je njihova reakciju na poruku koje su čule ušavši u Isusov grob. Potres koji je opisao evanđelist Matej označavao je Božju spasenjsku snagu i djelo koja nije u ljudskoj moći, a strah, trepet i bježanje žena koje spominje evanđelist Marko označuje prirodnu ljudsku reakciju prema tom Božjem djelu. Isusovo uskrsnuće nije događaj koji se tiče samo Isusa. To nije njegova privatna stvar. Uskrsnuće je događaj koji pogađa sudbinu svakoga čovjeka bez obzira kako tko prihvatio njegov navještaj.
Izvor uskrsne poruke kod četiri evanđelista na površini je također različit. Kod Marka to je mladić zaogrnut bijelom haljinom koji sjedi zdesna. Kod Mateja to je anđeo koji nakon potresa silazi s neba i sjeda na otkotrljani kamen da bi na povratku s groba žene susrele samoga Isusa. Kod Luke to su dva čovjeka u blistavoj odjeći. Kod Ivana Marija Magdalena vidi najprije dva anđela u bjelini kako sjede na mjestu gdje je ležalo tijelo Isusovo – jedan kod glave, drugi kod nogu, a onda vidi i samoga Isusa kojega prepoznaje tek nakon što ju je zovnuo imenom „Marijo!“. Kod svakoga, dakle, ima ponešto različito, ali je zapravo u svim izvještajima pravi izvor uskrsne poruke sam uskrsli Isus. On se svojima nakon uskrsnuća i ukazivao. Apostol Pavao čak kaže da se jednom ukazao braći kojih je bilo zajedno više od pet stotina (1Kor 15,6). Prisutnost uskrsloga Isusa u zajednici njegovih učenika neupitna je i očita.
Možemo reći da je tako i danas. Isusovu prisutnost u svijetu ne vidi onaj tko je ne želi vidjeti. Uobičajilo se govoriti da je vidljivo svjedočanstvo Isusova uskrsnuća njegov prazan grob. Međutim, to nije rečeno baš precizno. Vidjeli smo da žene koje ulaze u Isusov grob, u njemu ne nalaze Isusovo mrtvo tijelo, ali ga ne nalaze ni prazna. U grobu su anđeli, mladić, ljudi u blistavoj odjeći, mjesto na kojem je Isus ležao, povoji u koje je bio umotani ubrus s njegove glave. Ono što je zajedničko uskrsnim opisima nije prazan grob, nego otvoren grob s kojega je otkotrljan kamen da bismo svi mogli u nj ući i uvjeriti se da je Isus uskrsnuo. Isusov grob otvoren je i za to da bismo mogli iz njega izići i otvoreno govoriti o tajni vjere.
Fra Domagoj Runje
izvor: www.mir.hr