Dn 7,13-14; Ps 93,1-2.5; Otk 1,5-8; Iv 18,33b-37

Kralj bez trona i žezla!

Svetkovina Krista Kralja vrlo je mlada svetkovina u liturgijskom kalendaru Crkve. Uveo ju je papa Pio XI. 1925. godine kao odgovor i protutežu totalitarnim režimima koji su u to vrijeme grubom snagom oružja prijetili svijetu. Sve do 1970. godine ta svetkovina slavljena je na zadnju nedjelju listopada, neposredno pred svetkovinu Svih Svetih, a onda je premještena na zadnju nedjelju crkvene godine kako bi predstavljala njezin vrhunac i završetak. Nasuprot brutalnoj sili fašizma i komunizma koje su, svaka na svoj način, željele zavladati svijetom, Crkva ističe Krista Kralja koji osuđuje svako nasilje i želi se nametnuti samo služenjem.

Poučeni strahotama koje su ostavili totalitarni režimi što su cijelo jedno stoljeće drmali svijetom, političari koji danas odlučuju o sudbini svijeta zalažu se svim silama za nenasilje i toleranciju među državama i narodima. No budući da je sve manje kršćanskih političara koji za to nalaze nadahnuće u evanđelju, nužno se nameće pitanje smisla današnje svetkovine: Kako danas govoriti o Kristu Kralju? Što Crkva, polazeći od te svetkovine, može i mora ponuditi današnjem u velikoj mjeri sekulariziranom svijetu?

Sigurno je da se u Kristovo ime ne može propovijedati neko kukavičko nenasilje koje bi odobravalo sve, samo da se sačuva kakav takav mir i da se ne trpe nikakve posljedice. Isus nije izabrao ni dvostruki put kakav ljudi katkada biraju: unutarnji otpor uz istodobnu izvanjsku podložnost. On se opredijelio za stav hrabrog svjedočenja za «istinu koja oslobađa» (Iv 8,32). Iako je pitanje što mu ga je postavio rimski moćnik Pilat: «Ti li si židovski kralj?» (Iv 18,33) bilo formulirano kao opasna optužba u smislu moguće pobune protiv rimskog cara, Isus ne uzmiče bojažljivo, već se hrabro suočava s tim pitanjem i daje mu pravi smisao: «Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta» (18,36). Na Pilatovo uporno insistiranje: «Ti si dakle kralj?», Isus ostaje kraljevski dosljedan svom stavu: «Ti kažeš: ja sam kralj. Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za istinu. Tko je god od istine, sluša moj glas» (18,37). Nije teško uočiti kako se na kraju Pilatova silna moć posve gubi pred Isusovom hrabrom nemoći, što se najbolje prepoznaje u njegovu nemoćnom i zbunjenom pitanju: «Što je istina?» (18,38).

Tko je Isus Krist?

Budući da je Pilatovo pitanje bilo upućeno Isusu koji na nj nije odgovorio, a kojeg će Pilat domalo osuditi na smrt, ono se nužno pretvara u logično pitanje koje se postavlja svakom vremenu i svakom čovjeku: Tko je Isus Krist? Tko je taj čovjek koji svoju istinu nije mogao braniti ni novcem ni oružjem, a ipak su pred njim ostali zbunjeni i postiđeni oni koji su se mogli osloniti na moć novca i oružja. Na to pitanje konačni odgovor je stigao u obliku njegova uskrsnuća i vjere njegovih učenika koji su posvjedočili i koji neprekidno svjedoče svojim životom. Poučeni njegovim primjerom služenja i spremnosti žrtvovanja i vlastitog života za istinu, prvi kršćani su svijet suočili s do tada nepoznatim odnosima među ljudima koje će Pavao ukratko izraziti: «Nema više: Židov – Grk! Nema više: rob – slobodnjak! Nema više: muško – žensko! Svi ste vi Jedan u Kristu Isusu» (Gal 3,28).

Na pitanje, tko je Isus Krist?, odgovor je uvijek moguć samo u obliku nasljedovanja, kao što govori jedna lijepa legenda o četvrtom kralju. Ta legenda kaže da su bila četiri kralja kojima se ukazala čudnovata zvijezda i da su zajedno pošli na put tražiti novorođeno dijete. No taj kralj je bio tako dobra srca, da je sve što je ponio dijelio siromasima na koje je na svom putu nailazio. Naposljetku je prodao i konja na kojem je jahao i kupio magarca, a višak novca također podijelio potrebnima. Zbog toga je jako zaostao za ostalom trojicom.

Pred samim ciljem svoga puta naiđe na prizor kako mladog i bolesnog oca brojne obitelji silom vode u roblje, jer nije mogao podmiriti duga. Sažali mu se nad njim, ali jer ni sam nije više imao novca, ponudi se sam u roblje za tog čovjeka, gdje je proveo trideset godina radeći teške poslove. Kad je nakon trideset godina stigao u Jeruzalem, susretne neobičnu povorku na čijem je čelu išao čovjek s križem na ramenima. Na pitanje tko je to, dobio je odgovor da je to Isus iz Nazareta kojega vode na raspinjanje, jer je tvrdio da je Sin Božji. Naš neobični kralj se sjeti kako je u snu čuo glas: «Samo onaj tko je iskusio svu bijedu svijeta, dostojan je biti kralj». Teško je zamisliti bolju poruku današnje svetkovine i poticaj da se slijedi Kristovo «svjedočanstvo za istinu».

Fra Ivan Dugandžić

prenijeto s: https://franjevci.info/