Približilo se Kraljevstvo Božje
ČITANJA: Dn 12,1-3; Ps 16,5.8-11; Heb 10,11-14.18; Mk 13,24-32
Čitajući odlomak iz Evanđelja po Marku koji govori o tome što će se dogoditi „u one dane“, a pri čemu se očito misli na kraj ovoga svijeta, zanimljivo je upitati se kako su te riječi zvučale u ušima prvih slušatelja i čitatelja. Ako znamo da je Evanđelje po Marku nastalo u Rimu i bilo kao prvim čitateljima upućeno članovima rimske kršćanske zajednice, onda znamo da se radi o ambijentu u kojem se smatralo da su nebeska tijela, sunce, mjesec i zvijezde, obdareni božanskim moćima, ili su pak prava božanstva. Općepoznato je da i danas planete nose imena rimskih poganskih bogova: Jupiter, Mars, Saturn itd., a znamo da je u vrijeme blizu nastanka Markova evanđelja rimski car Neron, jedan od poznatijih progonitelja kršćana, dao u svojoj palači izgraditi kip koji ga je predstavljao kao boga – Sunce.
U tom smislu Isusove riječi “sunce će pomrčati i mjesec neće više svijetljeti, a zvijezde će s neba padati i sile će se nebeske poljuljati“ ne odnose se samo na kozmičku katastrofu koja će uništiti zemlju, nego još više na uništenje lažnih bogova za koje se čini da vladaju svijetom.
Da aktualiziramo. Svakodnevno slušamo o teorijama zavjere raznih misterioznih svjetskih centara moći koji stoje iza mnogih aktualnih ratova i njihovih posljedica, te drugih gospodarskih, socijalnih i moralnih katastrofa. Eto, sve takve sile kojih se ljudi boje pokazat će se lažnima i propast će u dan kad se pojavi Sin čovječji, to jest Isus Krist, s istinskom slavom i moći.
Zanimljivo je kako u najavi svoga drugoga, eshatološkoga, dolaska Isus s jedne strane za sebe koristi naziv Sin čovječji, a s druge govori o dolasku na oblacima. Na taj način istovremeno je predstavljen njegov i ljudski i božanski identitet koji će biti prepoznatljiv svima koji će ga ugledati. Drugim riječima, svi će u njemu prepoznati jedinu božju istinu o čovjeku i za čovjeka. Svako će se ljudsko djelo mjeriti u odnosu na Isusa Krista i svi će njegovi izabranici sa svih krajeva svijeta biti skupljeni oko njega.
Pitanje tko su ti izabranici, jedno je od pitanja koji često muče čitatelje i možda će se tko za sebe zabrinuti spada li među te izabranike. Odgovoriti na to pitanje ipak nije teško. Premda riječ „izabranici“ stoji u pasivnom obliku, u kontekstu čitavog evanđelja jasno je da se u biti radi o onima koji aktivno izabiru Isusa Krista za svoga Spasitelja. U užem kontekstu to se može zaključiti i iz slike odnosno glasnika, koji sabiru izabranike. A kako će drukčije glasnici sabirati one kojima su poslani nego pozivom, to jest Isusovim riječima koje neće uminuti ni kad uminu nebo i zemlja. Prema tome oko Sina čovječjega sabiru se oni koji se odazivaju njegovu pozivu i koji su poslušni njegovima riječima.
Zanimljivo je također kako Isus ovdje ništa ne govori o onima koji neće pristupiti zajednici njegovih izabranika. Što možemo zaključiti iz toga? Vjerojatno to da je ovaj Isusov navještaj još uvijek otvoren poziv koji svakom čovjeku daje priliku da se na njega odazove.
Isto tako otvoreno je i pitanje kad će se sve to konačno dogoditi. Čudno je da Isus kaže kako ni Sin, to jest on sam, ne zna ni dana ni časa. Međutim, navodeći primjer smokve koja propupa i tako svi znaju da je ljeto blizu, on jasno podsjeća na dva bitna elementa svoga propovijedanja izražena na početku njegova javnog djelovanja. Radi se o rečenici „Ispunilo se vrijeme. Približilo se Kraljevstvo Božje“ (Mk 1,15). Prema onome što se događa u svijetu svaki bi čovjek koji vjeruje Isusovu evanđelju trebao biti sposoban u svome vremenu razlikovati pravoga Boga od lažnih bogova i prepoznati istinsku snagu Božjega kraljevstva koje se doduše s mukom probija, ali na kraju pobjeđuje sve propadljive sile ovoga svijeta.
A neznanje dana i časa u pozitivnom ozračju navještaja Kristova drugoga dolaska kao događaja konačne pobjede dobra nad zlom u potpunom je skladu s time da se navještaj radosne vijesti ne povezuje s mjerenjem nego s puninom vremena. Praktična primjena te teološke misli također je jednostavna. Bez obzira na to koliko će još ljudskih naraštaja kročiti ovom zemljom svatko ima na raspolaganju samo ono vrijeme koje mu je dano. To, odnosno, ovo vrijeme jest vrijeme u kojem nam Isus preko svojih anđela/glasnika govori kako ćemo se pribrojiti među njegove izabranike.
Fra Domagoj Runje