ČITANJA: Mudr 11,22 – 12,2; Ps 145,1-2.8-11.13cd-14; 2Sol 1,11 – 2,2; Lk 19,1-10
Zakejeva promjena života
Prispodoba o molitvi farizeja i carinika u hramu koju smo slušali prošle nedjelje ostala je nedovršena. Doduše, Isus je pohvalio carinikovu poniznu molitvu „Bože, milostiv budi meni grešniku“ i rekao da je on iz hrama otišao kući opravdan, a ne farizej koji se u svojoj molitvi hvalio pred Bog i podcjenjivao druge ljude. Međutim, ništa nije rečeno o tome kako se carinik ponašao kad je došao kući. Njegova je molitva u hramu dobra i po obliku i po sadržaju, ali je li carinik svoj život prilagodio svojoj molitvi? Ako je njegova molitva u hramu bila opravdana, to znači da ga je Bog uslišio. Bio mu je milostiv. Oprostio mu je grijehe. Pokazao mu je milosrđe. Ali, kako je carinik prihvatio Božje milosrđe? O tome u prispodobi nije ništa rečeno. Zato je ona nedovršena i otvorena. Slušatelj je pozvan da sam zaključi što bi trebao učiniti carinik nakon svoje molitve u hramu.
Pa ipak, u nastavku evanđelja po Luki ubrzo se događa jedan susret koji kao da želi odgovoriti na gore postavljena pitanja. Pred kraj svoga puta prema Jeruzalemu Isus ulazi u Jerihon. Ondje prolazi gradom okružen mnoštvom koje ga je zaklanjalo od očiju jednoga nadcarinika koji je htio vidjeti tko je to Isus. Zvao se Zakej, što je u njegovu slučaju barem na početku ironično. Ime Zakej na hebrejskom znači čist, besprijekoran, pravedan. Prije susreta s Isusom Zakej to nije bio. Bio je nadcarinik koji je, kako sam kaže, varao ljude. No ono što se dogodilo za vrijeme Isusova boravka u Jerihonu svjedoči da je Zakej htio biti ono što znači njegovo ime.
Radnja počinje podatkom da je Zakej htio vidjeti tko je to Isus. Ovdje se važno prisjetiti značenja i Isusova imena. Ono znači Spasitelj. Zakej je dakle htio vidjeti tko je to Spasitelj. A kako je bio niska rasta, da bi ostvario tu svoju želju potrčao je naprijed kuda je Isusa trebao proći i popeo se na smokvu jer od mnoštva nije mogao drukčije vidjeti Spasitelja.
No vjerojatno se ništa ne bi dogodilo da je Zakej samo vidio Isusa dok prolazi usred mnoštva. Zato evanđelist Luka to ni ne spominje, nego kaže kako je Isus došavši do smokve pogledao Zakeja. I ne samo to nego se sam pozvao u njegovu kuću. Zakej se obradovao i primio Isusa. Pri tome je izjavio kako polovicu svoga imanje daje siromasima, a onima koje je prevario vraća četverostruko. Upravo onako kako su za naknadu počinjene krađe predviđali propisi rimskoga zakonodavstva, u čijoj je službi i bio kao nadcarinik.
Prije te izjave oni koji su vidjeli da je Isus ušao u Zakejevu kuću, mrmljali su zbog toga što se svratio kod jednoga grešnika. Prema uobičajenom mentalitetu oni koji se smatraju pravednicima ne druže se s grešnicima ponajprije zbog toga što ne vjeruju tako lako u njihovo obraćenje. To je razumljivo jer se obraćenje sastoji u istinskoj promjeni načina života, a ne samo u promjeni retorike.
U Zakejevu slučaju dogodila se promjena života. U susretu s Isusom koji je ga je pogledao i ušao u njegovu kuću Zakej je smogao hrabrosti učiniti ono što je, čini se, odavno želio: doista biti Zakej – biti ono što jest. I ne samo to, u ovom susretu sa Zakejom pokazalo se i tko je to Isus: Spasitelj koji dolazi potražiti i spasiti izgubljeno.
Fra Domagoj Runje
Prenijeto s: http://www.mir.hr/