Prva godina kako je u Gospodinu usnuo o. Bonaventura Duda

Sjećam se kako je zadnji mjesec prije odlaska u Varaždin o. Bonaventura Duda punih dva tjedna neumorno pretraživao knjižnicu franjevačkog samostana na Kaptolu 9 kako bi pronašao porijeklo svima tako poznate rečenice “Pokoj vječni daruj im, Gospodine, i svjetlost vječna svjetlila njima!” i mogao zapisati : “Tim posvećenim zazivom koji potječe iz stare četvrte knjige Ezrine, …”

Na današnji dan, 3. kolovoza 2018. godine, jutrom, u svim franjevačkim samostanima provincije Svetog Ćirila i Metoda pročitat će se uz ostalu braću franjevce ime “o. Bonaventura Duda, Roko, rođen 14. siječnja 1924. godine, umro 3. kolovoza 2017. godine.”

Sjećam se kako smo malo vremena prije Porcijunkule razgovarali o radu na “razmatranjima vrhu Psalama” iz rukopisa Sluge Božjega o. Alekse Benigara i kako je proučavao cijelu knjigu “I salmi” Spirito Rinaudo kako bi razriješio dilemu Aleksina rukopisa. Neumoran i radišan kao i uvijek! Bistar, sve je datume, imena znao. Jednom prilikom vraćali smo se iz Marije Bistrice par dana prije blagdana Svete Terezije od djeteta Isusa i poveo se razgovor o motivima njezinog proglašenja naučiteljicom vjere. U žaru tumačenja fra Bonaventura iznio je brojeve stranica njezine knjige B, poglavlje IX, Povijest jedne duše, stranice, kaže on 187 ili 188. A onda …

Poslije večernje mise o blagdanu Marije kraljice anđela, Porcijunkule, 2017. godine, sjedili smo pred samostanom na Kaptolu 9 i razgovor je tekao: “kako je Duda?” Tko se zadnji čuo s njime. “Pred nekoliko dana”, odgovoreno je, “I to je on zvao, da pita kako smo”. Da se nismo dugo javili. A onda, tako je on uvijek običavao reći značajnim glasom i stankom prije nastavka “A onda …”, onda smo se čuli samo s bratom Franjom koji je skrbio o njemu u Varaždinu. Kaže da leži. Redom je zavladala šutnja, i redom svima su oči suzile. Kada je dan kasnije stigla vijest “fra Bonaventura Duda, Roko – usnuo je u Gospodinu”, rekli smo jedni drugima: “pa mi smo ga svi sinoć oplakali”.

Otići Gospodinu jutro poslije Porcijunkule, vjerujem da ne može biti veće milosti. A tek za fra Bonaventuru: Porcijunkula je Franjina poruka kako trebamo živjeti Krista, kroz praštanje drugima. Pokazao je primjerom koliko treba voljeti druge, svu braću i sestre, i ne misliti na sebe. Donijeti drugima spasenje, praštanje i opraštanje. Biti milosrdni kao što je Otac naš milosrdan prema nama. Posebno je to poruka franjevcima i franjevkama svih redova. To je bila poruka Dudina.

Priča mi jedan branitelj kojega je pok. fra Petar Filić izvukao iz kolotraka PTSPa i usmjerio kroz franjevaštvo prema novom životu. “Izradio sam kao zahvalu sliku u obliku puzzle za fra Petra Filića. I krenuo sam mu to odnijeti. Kada me u hodniku zaustavi fra Bonaventura i pita: “A dijete a pošto ste vi tu došli ja vas još nisam tu vidio?”. Kažem mu da trebam fra Petra Filića, a on će mi ozbiljnim glasom “Sinko, znaš ne budeš mogao doći do patera Petra Filića on ti je jako bolestan. dođi, ja te mogu saslušati”. Pita me što to nosim, a kada sam mu pokazao sliku svetoga Antuna, uskliknuo je ““Dijete, znaš li da je to dar od Boga”. I razgovarali smo dugo. Kada sam odlazio, uzeo je mali papirić i na njemu napisao “Isus je rekao ja sam svjetlo svijeta” a onda je žustro povukao crtu i strelicu prema dolje te dopisao “i dijete zapamti i ti si svjetlo svijeta”.”

Takovih svjedočanstava ima nebrojeno. fra Bonaventura je na vratima samostana znao stati kraj osobe koja je plakala, pitati što ju muči i uvesti na razgovor. Zato danas na tom mjestu stoji spomenik Zagrebačkoj Bibliji. Kao memento mjesta susreta svih onih koji traže i podsjetnik svima onima koji su besplatno primili da besplatno i daju. To je spomenik Riječi, ali i podsjetnik Porcijunkule. Riječi citata koje su ugravirane u otvorenu stranicu Biblije glase: “Ps 119, 105, “Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi.”

I govorio je: “Molitva je i riječ i misao i pogled i susret. Sve može biti molitva, cijeli život bi zapravo trebao postati molitva. Ne bi iz nje niti trebali izlaziti. Ako si stalno svjestan da je sve što imaš Božji dar, ako mu za sve zahvaljuješ, ako je svaki tvoj uzdah i izdah radosna hvala za sve, onda stalno moliš …”

A onda:

Bože, Ti si svojega slugu o. Bonaventuru Dudu, svojom providnošću učinio manjim bratom svih ljudi, udijelivši mu milost da Tvoju riječ prenese ljudima tumačenjem i molitvom, vjerovanjem i djelovanjem, prijevodom Svetoga Pisma i svjedočanstvom da je Ljubav ljubljena; gledajući njega kao uzor, podari i nama tu milost da donosimo drugima navještaj radosne vijesti Tvoga Sina i našega Gospodina Isusa Krista, po Duhu Svetom, sada i u sva vremena, te po toj milosti i mi odemo u raj. Tako neka bude. Tako neka bude. Amen.

Bilješka jednog trećerazrednog franjevca, br Petar OFS