Sveta Anđela Merici

djevica, utemeljiteljica redovničke družbe uršulinka

Valja se usuditi

Rođena: Desenzano sul Garda, Brescia, 21. III. 1474.
Preminula: Brescia, 27. I. 1540.
Spomendan: 27. siječnja
Značenje imena: Anđela grč. angelos – vijesnik
Znak: ogrtač, ljestve; poučavateljica s knjigom i djevojčicama
Zaštitnica: boležljive osobe, osoba s posebnim potrebama, siročad

Ljubite svoje kćerke jednako i prema nijednoj ne budite pristrane…
Doista, kako vi možete znati da one koje se vama čine neznatnijima, na koje se manje može računati, ne mogu postati velikodušnije i ugodnije njegovu veličanstvu?
Vi svejedno vršite svoj dio popravljajući ih s ljubavlju i milosrdno…
A onda pustite da Bog čini, a on će činiti divna djela u svoje vrijeme i kada se to njemu svidi. (A. Merici, Spomen, 8)

Riječi svetoga Franje Asiškoga: Gospodin je meni bratu Franji dao… zvuče kao epigraf u opisu svakoga njegova pothvata; temelj su njegove smjelosti da u svojim pothvatima ne ustukne ni pred čuđenjem ni pred nerazumijevanjem svoje okoline. Između ostaloga, Franjo se usudio reći i to kako su blaženi ne samo oni nego i one – dakle i muškarci i žene – koji ljube Boga i bližnjega; da je on dužan upraviti Gospodinove riječi svima, bez razlike na spol, dob i stalež (Prvo pismo vjernicima).
Pozvane u evanđeosku slobodu koju je Franjo pronosio, i mnoge su se žene usudile raskrčivati ruševine društvenih nepravda i nejednakosti te evanđeoskim vrijednostima činiti nešto novo. Na tome je tragu otkrivala svoje poslanje i sveta Anđela Merici. Bila je franjevačka svjetovna trećoretkinja. Prema franjevačkom običaju nazivala se sestra Anđela i odjenula je franjevačko odijelo.
Slika osobnosti Anđele Merici ne da se utopiti u bezličnost, što se tijekom stoljeća događa mnoštvu žena uopćenim opisom kao: pobožne, pokornice, hodočasnice, one koje su činile djela milosrđa i slično. Anđelina duhovnost i djelovanje zrače svježinom i postojanošću. Gotovo da priziva želju i potrebu za istim načinom u ovom našem svijetu zagađenoga zraka i zbrkanoga življenja. Primjerice, pri poljodjelskim poslovima, Anđela je znala naći vrijeme odmora, opuštanja u osami u prirodnom okružju te pri tom osjećati Božje nadahnuće i za svoje buduće poslanje. Vršeći tjelesna i duhovna djela milosrđa, dok je živjela na selu ili u gradu, Anđela nije odustala ni od manualnoga rada za vlastito uzdržavanje. Izgrađivala se zdravim zasadama svoje obitelji i seoskoga načina života – odakle je potjecala – i jednako naravno usvajala gradski i plemićki način ophođenja. Oslobođeno je komunicirala i kad je trebalo tješiti ili ukoriti. Gajila je postojano prijateljstvo, pogotovo ono sklopljeno u tuzi i nevolji onih kojima je u franjevačkoj poslušnosti bila poslana. Ona nije ostala nezapažena ni kao poznavateljica Sv. pisma te su joj se za savjete i tumačenja obraćali svećenici, redovnici, propovjednici i teolozi.
Anđela je živjela u vrijeme renesanse i humanizma, kada je cvjetala umjetnost, ali se je osjećala i potreba unutarnje duhovne obnove. Nastajale su i nove redovničke zajednice koje su se brinule za odgoj muške mladeži. Anđela je osjetila da se valja skrbiti i za žensku mladež.
U 60-oj godini života osnovala je zajednicu, Društvo, kako su se tada nazivale vjerske udruge netipične za redovničke ustanove toga doba. Svoju družbu Anđela je nazvala po sv. Uršuli, mladoj britanskoj princezi mučenici. Anđela je ostala franjevačkom trećoretkinjom cijeloga života, noseći i dalje franjevačko odijelo u kojemu je i sahranjena, ali je od Pape molila razrješenja od nekih obveza, kako bi u vidu osnivanja nove zajednice ona i buduće članice bile samostalne. Naime, u tom novom obliku posvećenoga života nije bilo predviđeno nikakvo redovničko odijelo ni samostanska klauzura. Kasnije Anđelina Družba postaje redovničkom Ustanovom koja se veoma brzo razgranala i raširila.
U svojoj odgojnoj metodi Anđela ustrajava na osobitosti svake osobe. Svojim je uršulinkama napisala: Zaklinjem vas… da ih sve uklešete u dušu i srce, jednu po jednu, ne samo njihova imena, nego i podrijetlo i narav i svako stanje i uvjet njihova života. Iznad svega, upozorava Anđela, ništa od nikoga ne postizati silom, jer je Bog dao svakomu slobodnu volju i ne želi siliti nikoga, nego samo pokazuje i savjetuje. Taj stav sestre Anđele, izrasle u evanđeoskom duhu vrednovanja čovjeka na franjevački način, vraća misao na ono kako je Franjo Asiški isticao odlike osoba, te volio vjeru brata Bernarda, Leonovu jednostavnost, Anđelovu vitešku udvornost, Klarinu smionost, Janjinu umilnost i tako dalje.
Mi zahvaljujmo Bogu za naše sestre uršulinke i za njihov višestoljetni odgoj i obrazovanje mladeži i djece i u hrvatskome narodu. Ako bismo željeli donekle steći uvid u plodnost suradništva s Bogom Anđelinih sestara, naših uršulinka, valjalo bi uzeti u ruke zbornik HAZU-a i Uršlinskoga samostana u Varaždinu od 426 stranica pod naslovom 300 godina uršulinki u Varaždinu.

s. Judita Čovo
iz: ISUSOVA MAJKA I BRAĆA
Razmišljanja slijedom slavlja
Bl. Dj. Marije i svetačkih slavlja
III. dio: Imenom zazvani
Glas Koncila, Zagreb 2016.