Bernardin se rodio 1380. blizu talijanskog grada Siene. Kad su Bernardinu bile četiri godine, umrli su mu roditelji te je ostao siroče. Kako nije imao braće i sestara, rođaci su ga uzeli k sebi u Sieni. Bernardin je bio sposoban i marljiv te se upisao na slavno sijensko sveučilište. Svoju ljubav prema čovjeku pokazao je na poseban način kada je u Sieni zavladala kuga. Ostao je u gradu i pomagao oboljelima od kuge. Bernardin je sve svoje imanje podijelio siromasima te je 1404. ušao u franjevački red te postao svećenik.

Osim po svojoj ljubavi prema čovjeku, Bernardin je postao i poznati propovjednik. 1417. započeo je propovijedati i obilaziti Italiju. U svojim je propovijedima na poseban način promicao pobožnost prema Imenu Isusovu. Od 1430. posvetio se pisanju teoloških rasprava kako bi osvijetlio kršćanske istine vjere.

Sv. Bernardin zaslužan je i za duhovnu obnovu franjevačkoga reda te je utjecao na svetost velikih franjevaca svoga vremena: sv. Ivana Kapistrana, sv. Jakova Markijskoga i drugih.

U franjevačkom redu promicao je i temeljitu teološku naobrazbu i studij te je podizao razna učilišta na kojima je i sam predavao. Osim toga, išao je i na neka putovanja za što su ga zamolili neki svjetovni vladari. Na jednom od tih putovanja osjetio je slabost te je primio svete sakramente i preminuo u Gospodinu. 1450. na Duhove papa Nikola V. proglasio ga je svetim.

Vjerujem da nam, dok razmišljamo o životu sv. Bernardina, odmah u oči upada njegovo širenje pobožnosti prema Imenu Isusovu te, također, da bi to trebala biti i glavna poruka koju bismo mogli od ovoga velikog franjevca i sveca naučiti. Naime, dok s jedne strane imamo mnoštvo kršćana koji svojim riječima obeščašćuju i psuju sveto ime Isusa, Boga, Gospe, svetaca itd., trebali bismo se kao vjernici truditi i širiti slavu Imena Isusova. Kao vjernici i kršćani ne smijemo sebi nikada dopustiti da nam preko usta iziđe psovka Božjeg imena, a to ćemo postići ako budemo u svom životu blagoslivljali Boga i Njegovo ime za sve ono što se događa oko nas. Kad čujemo druge, pogotovo djecu, kako psuju Boga, potrebno ih je žestoko ukoriti i upozoriti kako bi se riješili te loše navike koja je ujedno i teški grijeh, a koja ne smije nikako biti prisutna u našem životu ako se doista smatramo kršćanima i vjernicima.

Danas kad slavimo ovog velikog borca i promicatelja Imena Isusova, ugledajmo se na njegov primjer i odlučimo da nećemo sebi dopustiti da budemo oni koji će Boga vrijeđati svojim psovanjem, nego ugledajmo se u sv. Bernardina i trudimo se biti promicatelji toga svetog Imena. Osim toga, molimo se Bogu da iskorijeni psovku i pogrđivanje svih svetih imena te nastojmo svojim životom i primjerom promicati slavu i čast Imena koje nam je donijelo spas i otkupljenje.

Napisao fra Ivan Macut, (20.5.2013.) samostan i župa Sv. Franje Imotski

Iz govora sv. Bernardina Sijenskog, prezbitera.

Isusovo je ime sjaj propovjednika, zato što čini da se njegova riječ naviješta i sluša sa blistavom jasnoćom. Što misliš, otkuda u cijelom svijetu toliko, tako nenadana i tako žarka svjetlost vjere ako ne zato što se propovijeda Isusa? Zar nije Bog i nas svjetlošću i užitkom tog imena pozvao u svoje divno svjetlo? Rasvijetljenima i onima koji u tom svjetlu vide svjetlost Apostol s pravom veli: Nekad bijaste tama, sada ste svjetlost u Gospodinu: hodajte posvuda kao sinovi svjetla. Poradi toga, to ime valja navješćivati da svijetli, a ne da bude sakriveno. Ipak, ono se u propovijedanju ne smije iznositi nečistim srcem ili okaljanim ustima, već ga valja čuvati u izabranoj posudi i obznanjivati. Zato Gospodin kaže o Apostolu: Ovaj mi je izabrana posuda da ponese moje ime pred narode i kraljeve i sinove Izraelove. Izabrana posuda, kaza, u kojoj je izložen na prodaju najugodniji napitak da bi izazvao na piće svojim rumenilom i sjajnošću u odabranim posudama. Da ponese, veli moje ime. Paljenjem vatre i očišćenjem njive uništavaju se suhe beskorisne drače i trnje. Izlaskom sunčanih zraka nestaje tmina, pa se lopovi, noćne lutalice i provalnici u kuće skrivaju. Slično tome i Pavlov jezik, dok je narodima propovijedao poput snažnog groma koji odzvanja, prodornije od vatre, sjajnije od sunca na izlasku, dokončavao je nevjeru, otklanjao lažnost, te je istina počinjala plamtjeti poput voštanice što je snažna vatra rastapa ognjem. On je naime prenosio Isusovo ime riječima, poslanicama, čudesima i primjerom. Hvalio je Isusovo ime ustrajno i slavio ga u ispovijesti. K tome Apostol je to ime nosio pred kraljeve i narode i sinove Izraelove. Nosio ga je kao svjetlo, osvjetljavao krajeve i posvuda izjavljivao: Noć je prošla, dan se približio. Odbacimo dakle djela tame i obucimo oružje svjetla. Kao po danu časno okolo hodajmo. Svima je pokazivao upaljenu svjetiljku koja svijetli na svjećnjaku i svugdje je navješćivao Isusa i to razapetoga. Zato Kristova zaručnica Crkva, stalno oslonjena na Pavlovo svjedočanstvo, klikće s prorokom govoreći: Bože od mladosti sime moje učio, odsad ću kazivati tvoja čudesna djela, tj. uvijek. Evo na što potiče prorok: Pjevajte Gospodinu i blagoslivljajte ime njegovo, naviještajte iz dana u dan njegovo spasenje, tj. Isusa, njegova Spasitelja.

Iz Božanskog Časoslova sv. II.