Feliks Porri je rođen 1515. god., a u Kapucinski red stupio je  god. 1543. Četrdeset je godina u Rimu obavljao službu sakupljača milostinje, odlikovao se sjajnim primjerom skromnosti, nevinosti i ljubavi. Ukrašen izvanrednim Božjim darovima umro je u Rimu 1587. godine.

Iz Božanskog Časoslova sv. II.

Rodio se u malenome zemljoradničkom središtu Cantaliceu (blizu Rietija) oko 1515. Feliks Porro stupio je u kapucinski red potkraj 1543. ili početkom 1544. i završio novicijat u samostanu Anticoli di Campagna (današnji Fiuggi). Redovničke zavjete položio je 18. svibnja 1545. u samostanu u Monte San Giovanniju.

Nakon što je prve četiri godina svoga redovničkog života proveo u samostanima u Anticoliju, Monte San Giovanniju, Tivoliju i u Palanzani (kod Viterba), Feliks je ostatak svoga života proveo u Rimu (1547.-1587.), gdje je svakodnevno skupljao najprije kruh (sve do 1572.), a zatim, sve do svoje smrti, vino i ulje za svoju braću.

Kapucini koji su živjeli s njime smatrali su ga dobrim redovnikom poput mnogih drugih, i zato su se uvelike iznenadili promatrajući nepreglednu povorku ljudi koji su dolazili iskazivati počast njegovu mrtvom tijelu i koji su – zajedno s rimskim plemićima i plemkinjama, kardinalima i sa samim Sikstom V. – razglašavali njegova čudesa i njegovu svetost.

Fra Feliks pripada prvom naraštaju kapucina koji nisu došli iz zajednice opservanata ili iz neke druge redovničke zajednice, već iz »svijeta«. Postao je brat redovnik odmah nakon žalosnog otpada Bernardina Ochina (što se zbilo u kolovozu 1542.), kada su jadni kapucini javno bili optuženi za krivovjerje i kada su se svi pribojavali da će biti dokinuti.

Bilo bi suvišno inzistirati na podsjećanju na cijeli niz živopisnih događaja koji su karakterizirali fra Feliksov život. Među njima bi svakako trebalo spomenuti susrete i izmjenu duhovnih dosjetki sa Sikstom V., sv. Filipom Nerijem, budućim kardinalom Cezarom Boronijem, sa sv. Karlom Boromejskim, pitomcima Kolegija Germanikuma ili damama rimskog plemstva, na čija je vrata kucao moleći milostinju. Sve su te stvari poznate, kao što su dobro poznate pjesmice koje je pjevao po kućama i po ulicama grada Rima, njegova prekoravanja tvrdokornih grešnika, proročka pretkazivanja i čudesa koja su iznosili svjedoci prigodom kanonskih postupaka, a za koje je Siksto V., u namjeri da skrati njegov postupak za proglašenje svetim, govorio da ih je spreman potvrditi pod zakletvom.

Znamo što je on činio svakog trenutka tijekom svoga vrlo zauzetoga dana: kako je molio (danju i noću), činio pokoru bičevanjem, skupljao milostinju, dijelio savjete, posjećivao bolesnike u samostanu i u gradu, izrađivao jednostavne križiće za pobožne ljude koji su ga za to zamolili.

Fra Feliks je utjelovio do savršenstva ono što su konstitucije propisivale, ne ropski, već u duhu slobode vlastite karizme. Tako je i sam postao uzor koji valja nasljedovati i kojega se zaista i nasljedovalo.

Ali, možda je fra Feliksov utjecaj bio mnogo širi i dublji no što bi se to na prvi pogled moglo pomisliti. Primjerice, u kapucinskom redu nema traga pojavi one klerikalizacije koja se, svega nekoliko godina nakon smrti sv. Franje, ukorijenila medu manjom braćom. Osim toga, čak i protiv tvrdokornih odluka Crkve iz razdoblja nakon Tridentskog koncila, kapucinski se red uvijek zalagao da se zajamče ista prava i braći laicima i braći svećenicima. U tome je bez ikakve sumnje zapaženu ulogu imao upravo fra Feliks, koji je prvi odao počast Redu plemenitom svetošću i koji je, u novicijatu u Anticoliju di Campagni, imao za učitelja fra Bonifacija, kapucina brata laika.

Fra Feliks, nepismeni brat laik, bio je pun ljubavi prema svagdanjem fizičkom poslu, razmatranju, strogom obdržavanju Pravila, poniznosti i brizi za bolesnika. Ali, imao je i vremena da u sebi ostvari savršen uzor kapucinskog života prožet navedenim opredjeljenjima. I njegov je primjer postao škola.

Čak i kao dječak preselio u Cittaducale, gdje u kući Picchi služio kao župnik i radni obiteljskom gospodarstvu. Nisam mogao čitati, ili slušao kada netko čita biografiju starog pustinjaka. To ga je potaklo da ih oponašaju u vrlo pokorničkim životom. Čudesno je stvar. 1544 spremaju kad okrene za automobil koji vuče goveda. On je tada odlučio da shvati što je dugo nosio u srcu, a to je da postane redovnik kapucin.Stupio je, dakle, kapucini i Fiuggi obavlja propisanu godinu novicijata.

Samostan San Giovanni Campano prošao stvar. 1545 javnih zavjeta posvetivši svoj život Bogu još više. Nešto više od dvije godine ostao u samostanima Tivoli i Viterbo-Palanzano, a onda poslije iduće godine došao u Rim u samostan sv Bonaventura – danas samostan S. Croce dei Lucchesi, na podnožju Quirinale – i tamo ostao 40 godina, sve do svoje smrti, obavljajući službu sakupljača milostinje za samostan „Felix je mistično temperament Spavao jedva dva ili tri sata, a ostatak noći proveo u.. crkva u molitvi, koja se uglavnom sastojala od razmatra otajstvo Isusova života. u posljednjih 15 godina svog života sakramentima svaki dan.

kod praznika bila navika hodočašće u 7 rimske bazilike ili raznim rimskim bolnicama prisustvovali bolesne. imao je pobožnost prema Majci Djevici, da je više vremena i pojavio „(Mariano da Alatri, kapucina, doktor crkvene povijesti na Povijesnom institutu svoga reda) .Taj i takav brat Feliks, koji je stupio kapucina kada bi bila u krizi, postala njegova velika svjetla. Na to u potpunosti može primijeniti riječima sv Pavao: „Ono što je ludo u očima svijeta, izabra Bog da posrami mudre; što je loše u očima svijeta, izabra Bog da posrami jake” (2 Kor 1,27). Došao je u redu, kao Gospodinu u svijetu, a ne da bude služen, nego da služi.

Zato je rekao: „Ja nisam brat, ali samo uz braća žive i their’m tvornica stoka.” A kad je star i dobio posjet kardinala protektora i generala Reda su mu odbili nešto za piće za ublažavanje grčeva u želucu. Skromni njihov brat odgovorio: „Vojnik mora umrijeti pod oružjem i prijevoz životinja iz sedla.” Kroz 40 godina brat Felix iz dana u dan hodaju po ulicama renesansne Rima i prosio milostinju. „Uvijek bosonog, bez cipele, ni plašt i zimi, zaogrnut skrpan-zajedno haljina poput vreće, kaže vjerni učenik Siromaška iz Asiza. Brat Deogratias je kao poznati sveci onih dana pripadao gradskim likovima Rima, kao Ignacije Loyola, Francis Borgia, Alojzija Gonzage Papa Pio V., jedno vrijeme Karlo Borromeo, Filip Neri i Kamilo de Lellis.

svi su znali, voljeli i štovali svete prosjaka, ljubitelje cijelom gradu. kardinal Montalto, kasnije papa Siksto V., molim vas komad kruha iz njegove prosjačenja vrećice . Filip Neri pitao njegov brat ulijevao vino, koje je primio prosjačenje „(E. Mossmaier) .Skromni brat bio malih načina života zahtjeve i potrebe. Za hranu je bio dosta kora kruha, za krevet par dasaka, a za uzglavak veliki paket ispod njegove glave. Pravo Franjevački siromaštvo u duhu ljubitelje dama glad.

Takav život je velika propovijed i snažno i uvjerljivo evanđeoski svjedočenje.Obilazeći rimskim ulicama, brat je postao savjetnik jednostavnih ljudi, ali i onih iz viših slojeva tadašnjeg društva. Kako je veseo, pjevajući pjesme, koje su djeca pa čak i rimska dama pjevao dugo nakon svečeve smrti. Evo jedna od onih pjesama: Gesu, Somma SPERANZA, del Cuore, Somma BALDANZI. Deh! damma tanto amore, che mi Basta oglas amarti! Isuse, najviše nade, a srce od najvećih prednosti! Molim te daj mi toliko ljubavi, koliko će biti dovoljno da mogu voljeti! Sveti brat Felix je obdaren raznim nadnaravne darove, uključujući i dar proročanstvo.

Papa Siksto V. je rekao da će postati papa i potaknuo ga da te pravilno vlada. Nakon što je postao papa, Siksto V. htio biti za posvećena braći odmah u godini smrti otvorio postupak za njegovu kanonizaciju. Ipak, to nije uspjelo tako brzo. Sveti je umro 18. svibnja 1587., a blaženim proglašen 1. listopada 1625 Sveti ga je proglasio samo Klement XI. i 22. svibnja 1712. Rimski hodočasnik mogu posjetiti njegov grob u crkvi Bezgrešnog začeća, Via Veneto. Samostan kapucina u Fiuggi završena novicijata godine.

Godine 1545. samostan San Giovanni Campano prošao monaški zavjet. Za dvije godine je proveo u samaostanima Tivoli i Viterebo-Palanzano, ali je premješten u Rim, u samostanu u podnožju Quirinale. U Rimu je ostao 40 godina, sve do svoje smrti prikupljanja milostinje za samostan. Svaki dan je hodao ulicama Rima kao živom slikom sv. On je znao reći: „Sva stvorenja koriste se za nas podići do Boga, ako ih promatramo u pravom svjetlu i dobro oko.” Najčešće je trebalo preživjeti samo kruh i vodu. Cijeli je život patio od poremećaja u probavi, ali on nikada nije žalio ili tražio lakši uslugu. Za ostatak je koristio golim daskama malo vremena.

Kad se vratio sa zahtjevom da odmah ode u crkvu na molitvu i razmatranje. Veći dio noći provesti u crkvi kleči pred Presvetim. Molio raširenih ruku u obliku križa. Njegova ćelija je bio blizu crkvneog kore. Došao je do crkve, nakon svećenici molili Ured noći i da će se klanjajući pozdravljenja jutro. Zadatak će biti poslužen svećeniku koji je imao prvu misu s velikim pobnžnošću i sa žarom i suze primila svetu pričest. Česti Sveta Pričest je hranu da je deterdženti i napravio spreman i zadržao svoju dušu čisti od svih vrsta svijeta koji se posjećuju.

Kada je ismijan kod prijave, uvrijedio ili oklevetao stati uz osmijeh, „Deo Gratias” -God hvala. „! Deo Gratias” Dakle, djeca, ljudi, knezovi, svećenici i biskupi pozdravljali i pozvao Kada mu je liječnik u teškom bolesti savjetovao da moli za ozdravljenje ili ublažavanje boli, St. Felix je odgovorio: „Isus zna što to smatra potrebnim. Bol je milost Božja, plemenitim ruža. Nemojte odbiti počast pate zbog ljubavi prema Isusu. Moje tijelo stvarno bi radije da ne pati, ali ja ne slušajte ga, to bi trebalo činiti volju Božju „Za njega, u šali znao reći da on zna samo šest slova: pet crvenih, to su Rane Isusove, i jedno bijelo, a to je Majka Božja.

Jednom prilikom molitve pao u zanos i Blazena Djevica Marija ga je smjestio u rukama djeteta Isusa. Zato su umjetnici prikazuju s djetetom Isusom u naručju. Umro je 18. svibnja 1587 godne. Nakon došlo je njegov zagovor bili mnoga čudesa. Proglašen blaženim proglašen je 1. lipnja 1625. popis svetaca navedenih na 22. svibnja 1712, kada je papa Inocent XII. u pratnji kardinala boga. 1700 posjetio ćeliju u kojoj je nekada živio sv. Felix je to rekao. „. U to, dakle, siromašan tijesan koliba 40 godina živio u skladu s Božjim slugom Bio je ova zemlja bila samo jednostavna brat i kolekcionar ljubav za svoju braću, ali sada s Bogom u nebu kraljuje i zbog svoje Svetosti rob gospodari i vladari svijeta, a time i na slavu prinčeva i vladara svijeta “. Tu je, dakle, nevidljivi, duhovni, evanđeoska veličina, koja je prije svega vrlo prirodnom i ovozemske veličini i svojstvima.

S internetske stranice Sveci.net