Što je utisnuto u Veronikin rubac?

Trenutak? Vrijeme? Vječnost?

Trag ljubavi kojom smo ljubljeni?

Ili trag ljubavi kojom ljubimo Ljubav?

 

Veronikin rubac čudesni je spomen na neprolaznost.

I na prolaznost.

U nekoliko pedlja jednostavnog platna zapisano je neizrecivo i o zemlji i o nebu.

 

Veronikin rubac zapis je koji ne blijedi.

On blago, posve blago, žari kroz vjekove i želi nam svrnuti pozornost na vrijeme koje traje.

Na život koji živimo.

Da u tkanje naših dana i duša, u povijest našu, utkamo život Isusov.

I ne samo stradanje njegovo, nego i rođenje njegovo, odrastanje njegovo.

Njegov govor. Njegov trud.

Sve što mu je život bio. I jest.

Sve što jesmo.

Sve što smo propustili – i sve što nismo uzmogli – biti.

Sve čime smo mu poslužili.

I čime smo ga zatajili.

 

Ništa manje i Isus sam Veronikin je rubac naših života.

Sve što jesmo on prihvaća.

Sve što bismo mogli biti, on odražava.

Budemo li pozorni, čut ćemo njegov korak na našim putovima.

U našim dušama.

Budemo li pozorni, sve dobro oživjet će u nama.

Pridodati se njegovom liku.

Sav naš život sabrat će se u njegovom licu.

Licu ljubavi.

 

Stjepan Lice