Čišćenje vlastitog srca Božjim Zakonom
ČITANJA: Pnz 4,1-2.6-8: Ps 15,2-4ab.5ab; Jak 1,17-18.21b-22.27; Mk 7,1-8.14-15.21-23
Više puta u Evanđelju po Marku nalazimo zgode u kojima ljudi predbacuju Isusu ponašanje njegovih učenika. Tako neki pitaju: „Zašto učenici Ivanovi i učenici farizejski poste, a tvoji ne poste? (Mk 2,18). Kada učenici subotom trgaju klasje farizeji kažu Isusu: „Gle! Zašto čine što subotom nije dopušteno?“ (Mk 2,24), a u današnjem evanđelju primijetivši kako učenici jedu neopranih ruku farizeji i pismoznanci pitaju Isusa: „Zašto tvoji učenici ne postupaju po predaji starih, nego nečistih ruku blaguju?“. (Mk 7,5). Uz to, na jednom mjestu farizeji i pismoznanci predbacuju učenicima ponašanje njihova učitelja i pitaju ih: „Zašto jede s carinicima i grešnicima?“ (Mk 2,16).
Sama činjenica da ljudi postavljaju Isusu pitanja o njegovim učenicima i obratno govori o tome kolika je bliskost vladala među njima. Isusa i njegove učenike ljudi su doživljavali kao zajednicu u koji su svi jedni za druge odgovorni. A svaku prigodu u kojoj se postavljaju navedena i druga pitanja Isus koristi za poučavanje. Tako i pitanje blagovanja nečistih ruku Isus koristi da bi iznio pouku o tome što je to prava čistoća. Naravno da se ovdje ne radi o čistoći kao potrebnoj tjelesnoj higijeni, pa niti samo o obrednoj čistoći, nego se radi o čistoći opsluživanja Božjega zakona.
Poznato je da su farizeji Isusova vremena bili iznimno pobožni ljudi koji su opsluživali mnoge predaje koje su sadržavale, tumačile i primjenjivale na svakodnevni život propise Zakona koji je Bog objavio preko Mojsija. Naime, u propisima Zakonima ima često otvorenih pitanja na koja je u konkretnoj primjeni potrebno odgovoriti. Tu predaja starih doista ispunja svoju svrhu. Tako se na primjer postavlja pitanje kako shvatiti propis „Ne kuhaj kozlića u mlijeku njegove majke“. Odnosi li se to isključivo na kozliće ili na sve životinje? Predaja odgovara da se odnosi na sve životinje. A budući da se isti propis nalazi na tri mjesta u Zakonu (Izl 23,19; 34,26; Pnz 14,21) predaja iz njega izvodi tri konkretne zabrane: 1) zabrana kuhanja mesa u mlijeku; 2) zabrana jedenja mesne i mliječne hrane zajedno; i 3) zabrana stjecanja zarade od hrane pripremljene od mesa i mlijeka zajedno. Iz tih zabrana potom proizlaze druga pitanje kao primjerice: koliko vremena treba proći od jedenja mesa da bi se moglo jesti mliječne proizvode? I tako bismo unedogled mogli nastaviti izvlačiti pitanja jedno iz drugoga.
Pomoću navedenog primjera možemo vidjeti koja je važnost predaja starih u svakodnevnom životu, ali isto tako i to kako se umnažanjem propisa zapravo možemo udaljiti od onoga početnog i temeljnog značenja izvornog smisla Zakona. Prema današnjem prvom čitanju iz Knjige Ponovljenog zakona temeljni smisao Zakona sastoji se u radosti zbog Božje blizine u svakodnevnom životu. Bog nam daje svoj Zakon jer se brine za sve što se tiče čovjeka, i vršenje Zakona ispunja smislom i radošću naš ovozemaljski život. Ako se pak događa protivno te zakon postaje izvorom nesloge i razdora, nešto nije u redu. Tada, ili je što Zakonu oduzeto, ili mu je što nadodano. I jedno i drugo je pogrešno, upozorava Mojsije, a Isus ga u tome potvrđuje. I kad malo promislimo uočavamo kako sve Isusove rasprave s farizejima o različitim propisima Zakona nisu ništa drugo nego osvjetljivanje njegova izvornog značenja.
Tako u pitanju propisa o čistoći Isus doslovno dotiče samo srce njihova smisla. Svodeći smisao čistoće na vanjske ritualne propise došlo se dotle da je u takvom religioznom mentalitetu čovjek nečista srca, ali obredno čist imao prednost pred čovjekom čista srca, ali obredno nečista jer je možda jeo hranu neopranih ruku. Takve devijacije Isus želi ispraviti i upozorava kako ono što onečišćuje čovjeka ne dolazi izvana, nego iz čovjekove nutrine. Štoviše, obdržavanje vanjskih pravila obredne čistoće koja nemaju moralnu i životnu vrijednost, nego samo ostavljaju (krivi) dojam često znaju biti sredstvo prikrivanja čovjekova unutarnjeg nereda. Isto tako usmjeravanje pažnje na zlo koje dolazi izvana zna biti odvraćanje pažnje od puno opasnijeg neprijatelja u vlastitom egu. Stoga Isus one koji ga slijede poziva da svoju energiju iskoriste na pravom polju rada, a to je čišćenje vlastitog srca. To je posao koji traje čitav život, a sredstvo za čišćenje je Božji Zakon, u kojem kako piše u Psalmu 1, blažen čovjek uživa misleći u njemu danju i noću.
Fra Domagoj Runje