Četvrta nedjelja kroz godinu B

Pnz 18,15-20; 1 Kor 7, 32-35; Mk 1, 21-28

Evanđelist Marko, kad opisuje život i djelo Isusa Krista, započinje s Isusovim nastupom u sinagogi u Kafarnaumu. S tim je želio pokazati koliko se Isus razlikuje od njihovih pismoznanaca. Oni koji su ga čuli, prepoznali su kako Isus zastupa samo Boga i njegovo kraljevstvo i govori „kao onaj koji ima vlast, a ne kao pismoznanci“ (Mk 1,22). Već se tu ispunja Božje obećanje Mojsiju da će svojim vjernima poslati proroka kojeg trebaju slušati. Prvi i vrhunski prorok bio je Mojsije koji je Božjom snagom izveo Izraelce iz ropstva u slobodu i na svetoj gori dobio Dekalog, Deset zapovijedi, u kojima su ukratko iznesene upute za sretan život. Proroci, koje je Bog pozivao iz različitih obitelji i plemena, bili su savjest naroda Božjega. Oni su trebali podsjećati narod na Zakon Božji. U kriznim vremenima oni su bili tješitelji naroda, podržavali su u narodu vjeru te najavljivali da će im doći izbavljenje od Gospodina. A sam Bog obećava da će „riječi svoje stavljati u prorokova usta.“ Tako je bilo s Mojsijem, s Jeremijom, s Izaijom i drugim prorocima. Oni su bili posrednici između Boga i naroda: iznose Božji nauk, zastupaju narod pred Bogom.

Današnje evanđelje pokazuje tko je prorok po ovim mjerilima, ali i daleko više! To je Isus Krist! On je prorok koji ima vlast i moć nad svim. I sile zla, koje su mučile ljude, pred njim se povlače, nemoćne su. Isusova riječ, koja je snažna i moćna, njegov poziv svima na obraćenje radi blizine kraljevstva Božjega, u evanđelju je popraćeno oslobođenjem opsjednutog bolesnika od nečistog duha. Čudo je ovdje potvrda onoga što Isus govori. Ljudi Isusova vremena svaku su bolest smatrali poremećajem koje u čovjeka unosi sotona. Tako sam Isus govori da je zgrbljenu ženu sotona „svezao“ 18 godina (Lk 13,16). Posebne bolesti smatrane su opsjednućem zlog duha, kao padavica ili psihička oboljenja.

Isus ima vlast nad svim. On čini ono što nitko od ljudi ne može učiniti. Gdje se on pojavi, Zli mora uzmaknuti, jer Bog je Isusa opunomoćio da nastupa protiv zlih sila. Zato je evanđelist i naveo reakciju mnoštva: „Pa i samim nečistim dusima zapovijeda, i pokoravaju mu se.“ U tom događaju Isusova moć i vlast tako su velike da su slušatelji ostali zaprepašteni. I zato se čude i pitaju: Što li je ovo? Kako je to moguće? Tko je ovaj čovjek? I za cijeloga Isusova života nad njim visi ovo pitanje: Tko je zapravo ovaj? Odakle mu ta vlast?

Sve što Isus čini, čini svojom riječju: što kaže, to biva, to se događa. Dobro su nam poznate riječi iz psalma: „Riječi tvoje, Gospodine, duh su i život.“ S Božjom riječju je tako: Ona daje život, stvara život, ona obnavlja život, vraća život tamo gdje se život ugasio. – Naša ljudska riječ to ne može. Ljudska riječ je slaba: ona zna biti uvredljiva, zna razarati život. Ljudi znaju jedno govoriti, a drugo činiti. I baš tada, kad se više ne slažu riječi sa životom, počinje laž života. A gdje laž preuzme maha, tu onda sve postaje lažno. Čovjek se trudi pokazati drukčijim, ali bez uspjeha.

U Isusovo doba kao i u naše dane u svijetu postoji zlo: postoje nepravde, laži, ugnjetavanja i iskorištavanja drugoga. To je zlo odraz čovjekove unutarnje podjele i borbe zla u samom čovjeku kao pojedincu i kao zajednici. Čovjek se sam ne može osloboditi tog zla. Treba nam Božja riječ!

Božja riječ čini ono što kaže. U sakramentu pomirenja Božja nam riječ oprašta grijehe. I stoga nije čudo da je prvi dar Uskrsloga svojim učenicima, na sam dan Usksnuća, dar opraštanja grijeha. Uskrsli Isus je dahnuo u njih i predao im Duha za opraštanje grijeha (usp. Iv 20,22-23). Isus je „dahnuo u njih“ – to podsjeća na prvo stvaranje čovjeka, kad je Bog čovjeku udahnuo dušu, oživio ga. I ovdje Božja riječ oživljava čovjeka, obnavlja mu život, spašava ga! I s Isusovim naviještanjem kraljevstva Božjega, koje je bilo popraćeno njegovim čudesnim znakovima, započelo je djelo spasenja, ali to djelo nije dovršeno. Otvori li se čovjek Bogu, on ga oslobađa po Kristu snagom Duha. Ostane li zatvoren Bogu, daje se zarobiti od zlih sila. To Isus uči i svjedoči izgonjenjem zlog duha iz bolesnika.

Mi smo vjernici i mi vjerujemo da je Bog svemoguć. Ali ima jedna granica toj Božjoj svemogućnosti, a to je ljudska sloboda. Čovjek se može oduprijeti Božjoj volji, može Bogu kazati: Bože, ostavi ti mene na miru! Ja želim sam odlučivati o svom životu! Bog ovo poštuje, ne želi čovjeka na ništa prisiljavati. To je uvijek bio Isusov način postupanja s ljudima. On tumači Božju volju, on zove na Božji put, ali nikoga ne prisiljava. Njegovo je: Ako hoćeš, ovo je Božja volja, idi tim putem. Ako se odazoveš, ako Boga poslušaš, imat ćeš ga za prijatelja, on će te voditi kroz život mudro i s ljubavlju kao što te je mudro i s ljubavlju i stvorio.

U svima nama ima slabosti, zla i grijeha, i svima nam je potrebna Božja ozdraviteljska riječ. Isus je s nama u ovoj svetoj misi. S nama je u riječi koju slušamo: u euharistijskom kruhu koji ćemo blagovati, Isus nam je najbliži. Kruh je njegovo tijelo za život svijeta. Vjerujmo u to, i imajmo za nj otvoreno srce i dušu, da bi i na nama pokazao svoju svemogućnost! Amen! (faks)

Prenijeto s: https://www.gospa-sinjska.hr/