ČITANJA: Iz 8,23b – 9,3; Ps 27,1.4.13-14; 1Kor 1,10-13.17; Mt 4,12-23
Pomirenje – Ljubav nas Kristova obuzima
anašnja nedjelja pada na peti dan Svjetske molitvene osmine za jedinstvo kršćana koja sa od 1908. slavi svake godine od 18. do 25. siječnja. Ovaj molitveni pokret ima već bogatu povijest. Ali to nije ništa novo jer je povijest molitve za jedinstvo kršćana isto toliko duga koliko i sam povijest razdijeljenosti kršćana.
U današnjem drugom čitanju vidimo kako je na samim počecima kršćanstva unutar kršćanske zajednice u Korintu postojala razdijeljenost među vjernicima koji su se nazivali prema apostolima od kojih su vjerojatno primili krštenje i čuli prvu kršćansku pouku. Jedni se govorili „Ja sam Pavlov“, drugi „Ja Apolonov“, treći „Ja Kefin“, a neki su govorili jednostavno „Ja Kristov“. Na prvi pogled čini se da su ovi posljednji bili u pravu, jer su se nazivali po Isusu Kristu, a ne po nekom od apostola i propovjednika. Međutim, baš su ovi posljednji pokazivali najveći stupanj nejedinstva, jer nazivajući samo jedino sebe „Kristovima“ odricali su drugima njihovu pripadnost Kristu i potakli Pavla da gorko uzvikne „Zar je Krist razdijeljen?“
Svake godine Svjetska molitvena osmina ima geslo. Ove godine ono glasi: „Pomirenje – Ljubav nas Kristova obuzima“. To geslo temelji se na ovom odlomku iz Druge poslanice Korinćanima 5,14-20:
„Jer ljubav nas Kristova obuzima kad promatramo ovo: jedan za sve umrije, svi dakle umriješe; i za sve umrije da oni koji žive ne žive više sebi, nego onomu koji za njih umrije i uskrsnu. Stoga mi od sada nikoga ne poznajemo po tijelu; ako smo i poznavali po tijelu Krista, sada ga tako više ne poznajemo. Dakle, je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo, gle, nasta! A sve je od Boga koji nas sa sobom pomiri po Kristu i povjeri nam službu pomirenja. Jer Bog je u Kristu svijet sa sobom pomirio ne ubrajajući im opačina njihovih i polažući u nas riječ pomirenja. Kristovi smo dakle poslanici; Bog vas po nama nagovara. Umjesto Krista zaklinjemo: dajte, pomirite se s Bogom!“
Radi jasnoće izvora naveli smo čitav odlomak, ali se on može ukratko prikazati u dvije glavne poruke: 1) Poziv na pomirenje podsjeća nas da smo odijeljeni svojom krivnjom, da je ta razdijeljenost bezbožna i da, ako hoćemo međusobno pomirenje i jedinstvo kršćana, moramo raditi na pomirenju s Bogom; 2) Ne možemo se pomiriti drukčije nego u ljubavi Kristovoj. A ljubav Kristova očitovala se na križu na kojem je Isus umro za sve, a ne samo za neke od nas.
U temu o jedinstvu kršćana zgodno se uklapa i odlomak iz evanđelja koji govori o Isusovu pozivu prve četvorice učenika. Bila su to dva para rođene braće. Šimun (Petar) i Andrija; Jakov i Ivan, sinovi Zebedejevi. Njih je Isus pozvao dok su se bavili svojim svakodnevnim ribarskim poslom rekavši im „Hajdete za mnom, učinit ću vas ribarima ljudi.“. Oni su ostavili svoje mreže i pošli za Isusom, ali nisu ostavili svoje ribarske sposobnosti i želju da sada u Isusovu mrežu love ljude. Ta Isusova mreža, nije zamka, nego mreža ljubavi kojom Isus svoje učenike povezuje i sa sobom i njih međusobno jednoga s drugim. Stoga se treba osloboditi od straha da ćemo upasti u zamku, ako se umrežimo Kristovom ljubavlju. To nije zamka ropstva, nego mreža slobode.
Znamo da ekumenska nastojanja imaju i neke kočnice. Kada se one analiziraju brzo se vide da one ne potječu od Krista. Mnogi ljudi ne vjeruju u uspjeh ekumenizma jer ga povezuju s nepomirljivim (crkveno)političkim ciljevima. Ekumenizam na takvom temelju i s takvim ciljevima doista nema i neće imati uspjeha. Ali tako to i treba biti. Jer pravi cilj ekumenizma nije u tome da se svi složimo na političkom i hijerarhijskom području nego da svi budemo jedno u Kristu. Da dopustimo ljubavi Kristovoj da nas potpuno obuzme, i da ne govorimo da smo jedino mi Kristovi, a da drugi to nikako nisu. Nije razdijeljen Krist, nego smo mi svojom krivnjom razdijeljeni, i što se više približavamo Kristu to smo bliže punom jedinstvu i s njime i jedni s drugima.
Hvala Bogu, Svjetska molitvena osmina za jedinstvo kršćana, u kojoj se pridružujemo Isusovoj molitvi da svi budu jedno, svjedoči da jedinstvo kršćna, premda nije potpuno, već postoji. I to u velikom stupnju. Sama činjenica da obuzeti Kristovom ljubavlju molimo zajedno veliki je izvor nade da će nas ustrajna molitva dovesti do punoga jedinstva i pomirenja s Bogom.
Fra Domagoj Runje
Prenijeto s: https://www.mir.hr/