Sir 27,4-7; Ps 92,2-3.13-16; 1Kor 15,54-58; Lk 6,39-45

Otvori oči mog srca

„Dobar čovjek iz dobra blaga srca svojega iznosi dobro, a zao iz zla iznosi zlo.“ Riječi su to na koncu ovonedjeljnog evanđelja. Ljudsko je srce poput riznice. Poput nekog dobro skrivenog trezora. Čovjek kada želi pokazati dobrotu onda iz svoga srca iznosi dobro. Kada ne želi činiti dobro, nego zlo onda iznosi zloću. Isus govrori o srcu, spušta se do njega, jer je svjestan kako je ono mjerodavno za sve što čovjek čini.

Dojmljivo je čovjekovo srce. Lakše od limenke soka, ali zato neumorno. Napravi preko 100 000 otkucaja dnevno. Rad svih ostalih organa ovisi o srcu. Upravo zbog njegove važnosti za ljudsko zdravlje i život pridajemo mu i ključno mjesto kada govorimo o vjeri i našem odnosu s Bogom. Za biblijskoga čovjeka srce je središte čuvstava, mjesto njegove savjesti i tihe molitve. Označava egzistencijalnu, emocionalnu, moralnu i duhovnu nutrinu. Isus ističe svoje srce kao uzor jer je jedino potpuno čisto i Bogu predano: „Učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim“ (Mt 11, 29).

Lijepa je Isusova poredba sa stablom. Isus govori konkretno i voli slike iz svakodnevnog života. Mi ljudi se raspoznajemo po djelima. Ali djela proizlaze iz nutrine, iz riznice, iz srca. Dobre plodove donosi onaj tko je u svojoj nutrini dobar, tko je otvoren Božjoj Riječi. Tko je u svojoj nutrini zao, tko je neprestano u grijehu, ne može donijeti dobre plodove. Kao što stablu trebaju životni sokovi koje crpi od sunca, kiše, minerala tako čovjeku za njegova dobra djela treba unutarnja snaga i čistoća srca. Sve je povezano. Kao što u biologiji postoji ciklus života tako i u čovjekovom mišljenju, govorenju, djelovanju postoji ciklus te uzročno – posljedična veza.

Današnje evanđelje uspostavlja odnos između srca i očiju. Srce i oči su povezani. Srce pročišćava oči. Usmjerava naš pogled. Srce nam govori u što valja biti zagledan. Ali i oči utječu na srce. Ono što čovjek gleda, promatra, razmatra oblikuje njegovu nutrinu. Zato Isus poziva na obnovljeno gledanje. Kad se čovjek kaje, uvidi svoje promašaje i grijehe pa onda vadi brvno iz svoga oka. Kajanjem i traženjem milosrđa priznajem da ne vidim dobro, da mi nešto smeta u mome pogledu i kvari vid. Na taj način postajem oruđe u Božjim rukama pa mogu pomoći bratu i sestri izvaditi trun koji  se nalazi u njihovom oku. Zatim će moći – kao i ja – vidjeti Boga otvorenih očiju te ugledati jedino Božju ljubav koju ništa više ne može sakriti. Isus želi da otvorimo oči za divna Božja djela. Nema čovjeka s perfektnom dioptrijom i bez smetnji u pogledu. „Otvori oči mog srca! Otvori Gospode ti. Želim te vidjeti. Želim te vidjeti!“

Fra Josip Serđo Ćavar

prenijeto s: http://www.franjevci.info