BOGOJAVLJENJE
Mudraci koji nisu bili Židovi i nisu vjerovali u Boga Izraelova, odvažili su se slijediti zvijezdu koja ih je dovela do Jeruzalema. Ondje se raspituju: »Gdje je taj novorođeni kralj židovski? Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa mu se dođosmo pokloniti.« Vidjeli su zvijezdu i razumjeli su da se rodio neki kralj. No o pravoj naravi toga kralja nisu znali ništa. Jedino što su shvatili bilo je da mu se moraju pokloniti.
Od najranijih vremena Crkve ovi mudraci, i pod nazivom Sveta tri kralja, promatrani su kao preteče brojnih naroda koji će prihvatiti Krista kao svoga kralja. Tako se svi koji nismo pripadnici židovskoga naroda na neki način možemo prepoznati u ovim mudracima. Pritom ne smijemo zaboraviti da i danas ima mnogo ljudi koji ne vjeruju u jednoga Boga. Ima ih u dalekim krajevima i narodima, na drugim kontinentima. Ima ih, međutim, i ovdje među nama.
Kao što su trojica mudraca s istoka nekoć ugledala zvijezdu, tako i ljudi našega vremena i naših krajeva, koji nisu upoznali Boga, mogu vidjeti na svodovima svojih života poneku zvijezdu. Možemo li reći da je zvijezda iz evanđelja odmah bila i jasna objava Boga? Ne, to uopće nije bilo jasno. Za mudrace je zvijezda bila još jedan znak koji su im nudili njihovi poganski bogovi. Mogli bismo čak reći da su na put krenuli zbog svoga praznovjerja. Pa ipak ih je taj put na kraju doveo do pravoga Kralja, do Krista Gospodina.
U našem vremenu brojni su ljudi koji traže neki svoj put i vjeruju da su ga našli u različitim religijama, životnim filozofijama, idolima i praznovjerjima. Možda su taj put našli i u ateizmu ili pak, poput agnostika, priznaju tek da traže i ne nalaze. Svi ovi, i mnogi drugi putovi mogu se poistovjetiti sa zvijezdom iz evanđelja. Ta zvijezda ne mora biti jasna slika Boga ili njegova objava. Najčešće to neće ni biti, no može postati putokaz koji će čovjeka dovesti do Isusa Krista. U svemu tome, mi kršćani, ako već nismo u stanju pomoći, barem nemojmo podizati zapreke.
U svojoj Apostolskoj pobudnici Evangelii gaudium, papa Franjo naglašava: »Evangelizacija je bitno povezana s navještajem evanđelja onima koji ne poznaju Isusa Krista ili su ga uvijek odbijali. Mnogi od njih traže Boga potajno, pokretani nostalgijom za njegovim licem, pa i u zemljama duge kršćanske tradicije. Svi imaju pravo primiti evanđelje. Kršćani imaju dužnost naviještati ga tako da nikoga ne isključe. Ne poput nekoga tko nameće dužnost, nego kao netko tko s drugima dijeli radost, ukazuje na lijepo obzorje, nudi željenu gozbu. Crkva ne raste prozelitizmom, nego privlačnošću« (EG 14).
Mudrace je zvijezda dovela do Krista i njegove Majke. Ondje su ugledali lice Božje. Dozvolimo da svi koji traže svoj put, jednom kad ih taj put, kakav god on bio, dovede do nas, u nama prepoznaju lice Božje. Bez osude, bez nasilna preodgajanja, bez nametanja vrednota. Dozvolimo im da najprije otkriju ljepotu kršćanskoga obzorja, radost života u Kristovoj prisutnosti, slast ponuđene gozbe. Pokušajmo ne biti odbojni fanatici, nego budimo privlačni Kristovi učenici.
Da bismo u tome mogli uspjeti, potrebno je da i sami krenemo za onom zvijezdom koju Gospodin stavlja na naš životni put, da dozvolimo da nas on vodi, kako, kuda i kamo hoće. Predani do kraja u njegove ruke, moći ćemo i sami otkriti ljepotu, radost, slast i privlačnost vlastite vjere.
Fra Darko Tepert