Praznovjerni mudraci?

Otajstvo današnje svetkovine svjedoči nam o tome da je događaj rođenja Sina Božjega na zemlji bio događaj za sve ljude i narode, a ne samo za izbrani Božji narod. Današnji evanđeoski odlomak svjedočanstvo je koje govori u prilog toj činjenici. Trojica mudraca s Istoka su došla pokloniti se novorođenomu židovskom kralju. Kad su stigli u Jeruzalem oni su obznanili i način kako su došli do važne vijesti o rođenju novoga kralja: „Gdje je taj novorođeni kralj židovski? Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa mu se dođosmo pokloniti.“ Da nije riječ o mudracima, mogli bismo pomisliti da su ljudi kojima se slučajno ukazala neka zvijezda koju su potom protumačili kao zvijezdu židovskoga kralja, te da su pošli do Jeruzalema da istraže što mogu o njemu. Ali jer je riječ o mudracima koji su vidjeli jednu novu zvijezdu i došli do zaključka da je to zvijezda židovskoga kralja, onda je nevjerojatnije da su se kao učenjaci bavili promatranjem svijeta, pa i zvjezdoznanstvom koje je bilo dio znanosti koja se bavila proučavanjem nastanka svijeta i njegova uređenja. Jer je pitanje nastanka i uređenja svijeta ticalo se i neba i nebeskih tijela, njihova kretanja i značenja, nas navodi na pouzdani zaključak da je riječ o ljudima koji su stekli naziv mudraca jer su otkrivali ljepotu i značenje svega stvorenoga, te time i zvijezda.

No ako je riječ o zvjezdoznancima, onda se s pravom pitamo nisu li onda ozakonili upotrebu različitih praksi čitanja i pogađanja sudbina iz položaja zvijezda. Ili pak jesu li prešutno dopustili upotrebu gatanja i vračanja i drugih tehnika proricanja ljudske sudbine koje se temelje na promatranju zvijezda i njihova položaja? Nisu li i oni bili tek neki od praznovjernih ljudi koji posežu za magijom i magijskim moćima, pa iz položaja zvijezda odgonetaju ljudske sudbine? Zar se onda nisu upustili u aktivnosti koje je sam Bog od početka zabranjivao, a koje su davale povjerenje silama prirode i govorile o njihovom utjecaju na ljude? Zar nisu promatrajući zvijezde i nebeski svod više vjerovali u sile prirode, nego u samoga Boga i rasporedbu njegove milosti za nas ljude?

No daleko od nas da pomislimo da su ovi mudri ljudi bili praznovjerni vračevi ili gatalci. Jer oni su promatrali zvijezde kao mudraci koji su dolazili do zaključka da je iza stvorenoga svijeta Stvoritelj koji je sve to smisleno stvorio i uredio. Kao takvi bili su kvalificirani donijeti zaključke kad su vidjeli spomenutu zvijezdu iz koje su zaključili da je to zvijezda novorođenoga židovskog kralja. Kao mudri ljudi ne samo da su shvatili da se pojavila zvijezda, već su sigurno imali i informacije o tom narodu koji je bio mudar jer je prihvaćao Božju mudrost, pa su zato imali razloga doći i pokloniti se jednom takvom kralju koji je bio kralj, politički gledano, jednog beznačajnog naroda. Ali jer su predmnijevali da i slutili da je taj narod velik jer utjelovljuje Božju Mudrost, onda su imali razloga nastaviti svoje traženje i zadovoljiti svoju potrebu da se poklone kralju jednog takvog naroda koji je primio znanje o nastanku i funkcioniranju svijeta te s klanjao Bogu Stvoritelju svega, ali isto tako i o uzvišenom putu mudrosti koja je bila duhovno svjetlo tom narodu. Koliko su bili otvoreni novim spoznajama koje su dolazile iz mudrosti izraelskog naroda pokazali su u trenutku kad dolaze u Jeruzalem i prihvaćaju proročke najave o rođenju vladara koji će pasti Božji narod – Izraela.

I nebo je progovorilo kad je Božji Sin bio rođen. I stvoreni svijet je po volji Božjoj progovorio onima koji su iskreno tražili i pozorno promatrali sve što je on stvorio. Bog je dao znak onima koji su u stvorenom svijetu čitali znakove njegove prisutnosti i mudrosti. Jer ako je svijet po njemu postao, onda je i svijet na svoj načini odrazio radost i poslao dodatni znak prisutnosti onoga koji je došao da ga do kraja posveti i otkupi, to jest da otkrije najdublji smisao njegova postojanja. Oni koji ne poznaju Stvoritelja kao autora svijeta, ne mogu niti razumjeti knjigu prirode i njezinih znakova.

Mnogima nije strano upasti u praznovjerje i baviti se tehnikama proricanja sudbina, istraživanjima kako sile i silnice ovoga svijeta utječu na ljudsku sudbinu i spasenje, čime izravno osporavaju snagu kojom Bog stvoritelj zahvaća u svijet i vodi ga prema njegovu ostvarenju, to jest u čovječji život dok ga privodi spasenju. Unatoč grijeha, iskra zdravog razuma i rasuđivanja nije nikad bila ugašena, te je uvijek u svim vremenima mudrim i pametnim ljudima bila prigoda da iz postojanja stvorenoga svijeta zaključe na postojanje mudrog i dobrog Stvoritelja. Kad su ljudi tvrdokorni i ne žele shvatiti, tada im Bog progovara drugim znakovima. Onima koji traže lice Božje, Bog govori i po zvijezdama. To nisu bili ljudi koji su promatrali zvijezde iz radoznalosti ili potrebe da se upliću u tehnike proricanja ljudske sudbine, već radije da proročki stanu pred činjenicu da je Bog stvorio svijet i njime upravlja, pa čak u njemu ostavlja i vrlo jasne znakove koji na njega ukazuju. Mudraci promatraju zvijezde da se dive Bogu i njegovoj svemoći, a ne da preko jeftinih trikova obmanjuju ljude i na njima zarađuju. Upravo je uvjerenje da im je Stvoritelj progovorio po zvijezdi dovela mudrace do Jeruzalema, a onda i do Betlehema, gdje su se poklonili utjelovljenom Božjem Sinu.

Mnogo je, dakle, onih koji izučavaju kretanje zvijezda i njihovo značenje, ali vrlo često iz radoznalosti bez razumske podloge i ne iz želje da bolje upoznaju Boga, već da gospodare procesima spoznaje ljudskih sudbina, za što ih Bog nije ovlastio da čine. Jer time se ne stavljaju na raspolaganje Bogu i ne služe mu u procesu spašavanja ljudi, već samo sebi priskrbljuju zemaljska dobra. Ponašaju se kao da nema Boga i njegova svetog plana spasenja, te ljude drže u zabludi vježbajući nad njima svoju izopačenu svemoć, umjesto da im služe da dođu do jasnije spoznaje lica Božjega i da se stave na put spasenja. Tako pokazuju da uistinu ne vode brigu ni o Bogu ni o ljudima, već se poigravaju i s njime i s njima. Time čine nešto što je suprotno od onoga što je Bog činio kada je poslao svoga Sina da se utjelovi i da dadne život za ljude.

Mi kršćani smo pozvani biti poput mudraca s Istoka, koji se ne boje proučavati nebeski svod i zvijezde, to jest pozorno izučavati stvoreni svijet, jer će nas on uvijek navoditi na pouzdaniji zaključak o Bogu stvoritelju. Ali iznad svega, Gospodin očekuje da budemo mudraci koji će svoju prirodu mudrost i znanje znači pretočiti u onu nadnaravnu, jer pravi mudrac je onaj koji u betlehemskim jaslama prepozna Krista, Božjeg Sina i Božju Mudrost i pokloni mu se.

don Ivan Bodrožić

prenijeto s: https://patrologija.com/