ČETVRTA NEDJELJA KROZ GODINU – A

Poradi Isusa

Dr. Ivan Bodrožić 

Odlomak današnjeg Evanđelja (Mt 5, 1-12a) donosi nam poznati Isusov proglas blaženstava kojim je otvorio svoj govor na gori. Njegove riječi su doista izazovne i zahtjevne za razumjeti, jer nitko nikada na ovakav način i ovakve sadržaje nije proglasio blaženim životom. A i većina nas, iz naše ljudske perspektive teško bismo se složili da je ‘biti siromah duhom, ožalošćen, krotak, gladan i žedan pravednosti, progonjen’, pa čak i ‘milosrdan, čist srcem i mirotvorac’ ne bi bile kategorije pravoga blaženstva. Po svoj prilici bismo takvo što proglasili besmislenim i naivnim u svijetu u kojemu gospodare i dolaze do izražaja samosvjesni, prepotentni, umišljeni, moćni i bogati. Uostalom kad bolje razmilimo, same po sebi takve kategorije ne predstavljaju nikakvu vrijednost. Doista, samo po sebi nijedno blaženstvo nije vrijednost, te očekivati da ljudi žive takva blaženstva, znači svjesno ih gurnuti u podređen položaj i u teži život nego što ga imaju drugi ljudi, ili pak tražiti od njih da se svjesno podlože nepravdama koje postoje u ovome svijetu. Ukoliko Isus takvo što traži od ljudi i na takav način im predstavlja vrijednosti života, onda bismo mu se trebali suprotstaviti i ne poslušati njegovu ponudu.

Gospodin, međutim nudi i obrazloženje, to jest ispravnu nakanu koju treba imati kad se usvaja blaženi život prema njegovu receptu. I on je svjestan da živjeti njegova blaženstva, znači živjeti pod progonima, ili barem pogrdama, na zemlji. No on ne traži da živimo u takvim okolnostima kao da bi to bio ideal ili imperativ života, već, naprotiv, traži od nas da takve uvjete življenja ne samo prihvaćamo, već i svjesno izabiremo poradi njega. Jer temelj blaženoga života nije tek sadržan u izboru nekog stila života, ma koliko ga mi ljudi mogli procjenjivati sretnim životom. Jer sve naše ljudsko i zemaljsko prije ili poslije dođe do svoga besmisla. Istinski smisao i izbor kvalitetnog života je u izboru koji činimo poradi Boga, jer samo nas on može obdariti smislom i ljepotom. Samo on nam može zajamčiti veliku plaću na nebesima, bez koje sve što na zemlji imamo ne vrijedi ništa.

Zato se i mi vjernici trebamo neprestano preispitivati koliko smo spremni svoje izbore činiti poradi Isusa, jer smo sve više žrtve konformizma, te se ponašamo sukladno mjerama ovoga svijeta, kao i svi ostali ljudi. Ne vučemo poteze i ne donosimo odluke poradi Krista, već poradi sebe i svoje ljudske vizije i interesa koje proglašavamo i nazivamo blaženstvom ili srećom. Isusa eventualno zovemo da ozakoni ovo naše prizemljeno blaženstvo nekim formalnim izvanjskim blagoslovom, što doista nema veze s evanđeoskim blaženstvom. Jedini mogući pravi blaženi život je onaj koji se živi ‘poradi Isusa’ i ‘po Isusu’, kako će on i sam reći: Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Jer kad mi izabiremo poradi Isusa, tada živimo na način na koji nas je on učio, te nas svijet zbog toga progoni i pogrđuje jer ne želi da ostavljamo svjedočanstvo evanđeoskog i božanskog života na zemlji. A on, osim što nas poziva na određeni stil blaženoga života, postaje i uzorom tog istog života, te nam tim više daje snagu da ga nasljedujemo. Uistinu, nije dovoljno za blažen život da Isus, ili netko drugi u njegovo ime, blagoslovi naš život na način na koji smo ga sami programirali, već da mi živimo njegovim načinom života, što je onda istinsko blaženstvo.

Na taj način Isus nas osposobljava za drugačije i novo čovještvo. Poput njega koji je živio blaženo na zemlji, te je dobro znao što traži od svojih učenika, i nama ostavlja zadaću preporađati ljude oko nas živeći ‘poradi njega’, ‘po njemu’ i ‘u njemu’, kako bismo osjetili snagu božanskog života u sebi koja jedina može mijenjati svijet, to jest učiniti da se već na zemlji započne i za druge ljude ostvarivati blaženstvo koje je Isus obećao onima koji žive evanđeoski. Te stoga samo oni koji slijede njega i njegov nauk obogaćuju ljude duhom, jer donose kraljevstvo Božje na zemlju. Noseći Isusa u srcu oni donose utjehu žalosnima, baštinu krotkima, hrane gladne i žedne pravednošću, te ispunjavaju svijet  milosrđem. Živeći u čistoći srca pomažu i drugima da Boga gledaju već sada na zemlji, te šire svijest o tome da su svi ljudi pozvani živjeti kao djeca Božja. Oni se ne boje progona, svjesni da svijet ne dolazi do pravednosti bez pravednika koji izlažu sebe i podmeću svoja leđa da Božja pravednost zaživi na zemlji.

Budimo stoga poučljivi i ne dopustimo da nauk koji je Isus izgovorio i za nas prođe pored naših ušiju a da ga ne prihvatimo sa svom ozbiljnošću koja život znači. Štoviše, primimo Isusa u svoj život, te će nam s njime doći svako blaženstvo koje izokreće ljudske kategorije blaženoga života. I ne bojmo se živjeti evanđeoska blaženstva, jer po našoj vjernosti njima dolazi Božji blagoslov na ljude oko nas i na cijeli svijet. Tako se ujedno ostvaruje kraljevstvo nebesko na zemlji, te nas kao njegove graditelje i podupiratelje čeka vječna nagrada i cjelovito ispunjenje na nebesima.

Prenijeto s: https://www.vjeraidjela.com/

TREĆA NEDJELJA KROZ GODINU – A

ČITANJA: Iz 8,23b – 9,3; Ps 27,1.4.13-14; 1Kor 1,10-13.17; Mt 4,12-23

Pomirenje – Ljubav nas Kristova obuzima

anašnja nedjelja pada na peti dan Svjetske molitvene osmine za jedinstvo kršćana koja sa od 1908. slavi svake godine od 18. do 25. siječnja. Ovaj molitveni pokret ima već bogatu povijest. Ali to nije ništa novo jer je povijest molitve za jedinstvo kršćana isto toliko duga koliko i sam povijest razdijeljenosti kršćana.

U današnjem drugom čitanju vidimo kako je na samim počecima kršćanstva unutar kršćanske zajednice u Korintu postojala razdijeljenost među vjernicima koji su se nazivali prema apostolima od kojih su vjerojatno primili krštenje i čuli prvu kršćansku pouku. Jedni se govorili „Ja sam Pavlov“, drugi „Ja Apolonov“, treći „Ja Kefin“, a neki su govorili jednostavno „Ja Kristov“. Na prvi pogled čini se da su ovi posljednji bili u pravu, jer su se nazivali po Isusu Kristu, a ne po nekom od apostola i propovjednika. Međutim, baš su ovi posljednji pokazivali najveći stupanj nejedinstva, jer nazivajući samo jedino sebe „Kristovima“ odricali su drugima njihovu pripadnost Kristu i potakli Pavla da gorko uzvikne „Zar je Krist razdijeljen?“ Continue reading

Fra Darko Tepert: Franjevački jubilej se ne ograničava samo na vanjska slavlja, već potiče na postavljanje pitanja

ZAGREB (IKA) 

13.01.2023. / 12:00

Veliki franjevački jubilej koji će kulminirati 800. obljetnicom preminuća sv. Franje Asiškog svečano je otvoren u subotu 7. siječnja u Grecciu, u nazočnosti šestorice generalnih ministara Franjevačke obitelji. O jubileju koji se proteže od 2023. do 2026. godine govorio je u emisiji Hrvatskog katoličkog radija „Aktualno” fra Darko Tepert, generalni tajnik za formaciju i studije Reda manje braće.

Jubilej kroz četiri godine dotiče četiri velike teme. U 2023. godini razmatrat će se Franjevačko Pravilo i Božić u Grecciu, 2024. godine dar stigmi, 2025. Pjesma stvorova, a 2026. obljetnica povratka Ocu sv. Franje Asiškog. Kako je objasnio fra Darko, sve redovničke skupine koje se nadahnjuju karizmom sv. Franje (Prvi, Drugi i Treći franjevački red) htjeli su se zajedno okupiti kako bi zajedno sa svim simpatizerima sv. Franje obilježili taj niz značajnih obljetnica.

„Jubileji obilježavaju iskustvo, osobno iskustvo  Boga koji je imao jedan čovjek i koja je onda imala ona zajednica i ono bratstvo koje se oko njega počelo okupljati, koje se okuplja do današnjega dana. To iskustvo Boga koje je svima nama potrebno, bez obzira na promjene životnih okolnosti, na napredak tehnologije na promjenu društvenih struktura”, kazao je fra Darko, dodajući da smo kao ljudi stvoreni da budemo u jednom bliskom odnosu s Bogom.

Upravo iz toga razloga, objasnio je, povjerenstvo odgovorno za organizaciju jubileja nije htjelo samo ograničiti proslavu na vanjska velika slavlja, nego prije svega kroz jubileje pozvati na sagledavanje vlastitoga života. „Što je to što mi živimo danas, kako mi danas živimo svoju karizmu, kakav je naš franjevački identitet danas i što možemo pružiti još današnjemu svijetu? Ako pogledamo jaslice u Grecciu, tamo je sveti Franjo htio prikazati jednostavnost i siromaštvo u kojem se rađa Sin Božji, koji želi biti tu među ljudima, pa si onda postavljamo i mi pitanja kako danas živimo među ljudima, kakvo je naše siromaštvo danas, kako smo mi danas ti ‘manji’ koji donose Božju riječ?”

Fra Darko Tepert zbog svoje službe na razini Reda putuje po cijelome svijetu te ima uvid kako se živi franjevačka karizma u raznim zemljama. Dok se uočavaju neke razlike, kroz razgovora fra Darko ističe kako se vidi da ih nešto zajedničko nadahnjuje i vodi. „Prepoznaje se taj franjevački identitet u cijelom svijetu, uvijek je to ona želja za jednim životom u malenosti, u blizini ljudima, među ljudima. Dakle, ne samo da smo poslani ljudima, nego želimo s ljudima dijeliti njihovu sudbinu”. Napose postoji želja da se bude među najmanjima, najsiromašnijima, koji su na rubu društva, napomenuo je u razgovoru fra Darko Tepert.

Prenijeto s: https://ika.hkm.hr/

Svečano otvoren franjevački jubilej u Grecciu

GRECCIO (IKA) 

09.01.2023. / 10:28

Veliki franjevački jubilej povodom obljetnica sv. Franje Asiškog svečano je otvoren u subotu 7. siječnja 2023. u Grecciu, u nazočnosti šestorice generalnih ministara Franjevačke obitelji.

Euharistijsko slavlje u crkvi i talijanskom svetištu Greccio, gdje je u božićnoj noći 1223. godine sv. Franjo slavio posve poseban Božić, predvodio je fra Luciano de Giusti, ministar Provincije sv. Bonaventure Reda manje braće.

Otvaranju jubileja nazočili su fra Massimo Fusarelli, OFM, fra Carlos Alberto Trovarelli, OFM Conv., fra Roberto Genuin, OFM Cap., fra Armando Trujillo Cano, TOR, Tibor Kauser, OFS, i s. Daisy Kalamparamban, dopredsjednica CFI-TOR.

Jubilej tijekom četiri godine dotiče četiri velike teme. U 2023. godini razmatrat će se franjevačko Pravilo i Božić u Grecciu, 2024. godine dar stigmi, 2025. Pjesma brata Sunca, a 2026. obljetnica povratka Ocu sv. Franje Asiškog.

U prvom dijelu otvaranja jubileja, nakon što je postavljen primjerak Pravila na podnožju oltara, pročitani su odlomci iz Pravila i Oporuke sv. Franje. U drugom dijelu prisutni su se prisjetili prvog Franjinog Božića u Grecciu. Kako pripovijeda Toma Čelanski – prvi životopisac sv. Franje – svetac je ondje htio „suvremenim očima prikazati teškoće s kojima se suočavala nazaretska obitelj”, izradivši tako „žive jaslice”.

Potom su sva šestorica generalnih ministara, u pratnji fra Luciana de Giustija, u procesiji prenijela kip Djeteta Isusa u špilju svetišta.

Izraz Franjevačka obitelj koristi se u širem smislu za označavanje svih redovničkih skupina koje se nadahnjuju karizmom svetoga Franje. Konferenciju Franjevačke obitelji čini šest članova: generalni ministar Reda manje braće (OFM), generalni ministar Reda manje braće konventualaca (OFM Conv.), generalni ministar Reda manje braće kapucina (OFM Cap.), generalni ministar Trećeg samostanskog reda (TOR), generalni ministar Franjevačkog svjetovnog reda (OFS), predsjednik Međunarodne franjevačke konferencije braće i sestara Trećeg samostanskog reda (CFI-TOR).

Prenijeto s: https://ika.hkm.hr/

DRUGA NEDJELJA KROZ GODINU – Godina A

ČITANJA: Iz 49,3.5-6; Ps 40,2.4ab.7-10; 1Kor 1,1-3;

Isus odnosi grijeh svijeta

Kada je Abraham stavljen na kušnju da žrtvuje svoga sina Izaka i dok su išli prema mjestu žrtvovanja, upitao je Izak svoga oca: „Evo kremena i drva, ali gdje je janje za žrtvu paljenicu?“ Abraham je odgovorio: „Bog će već providjeti janje, sine moj!“ (Post 22,7-8). Kad je pak Abraham uzeo u ruku nož da žrtvuje sina i Anđeo ga Božji spriječio da to ne učini, jer je Bog vidio da mu je Abraham spreman i sina žrtvovati, pojavio se u blizini ovan komu su se rogovi zapleli u grmlju. Na kraju je Abraham toga ovna žrtvovao umjesto svoga sina.

Odavno su crkveni oci u ovom dramatičnom događaju primijetili jedan detalj koji je potrebno razjasniti. Naime, premda je Abraham rekao svom sinu da će Bog providjeti janje za žrtvu, na kraju Abraham nije prinio za žrtvu janje nego ovna. Prema tome žrtva koju je Abraham prinio u zamjenu za svoga sina označila je po sudu mnogih teologa uspostavu starozavjetnoga žrtvenoga bogoslužja, ali je istodobno označila i njegovu nepotpunost i prolaznost. Ovan koji je prinesen umjesto Izaka, žrtva je po Božjoj volji i proviđenju u tom trenutku, ali ipak žrtva je to nepotpuna, jer to nije ono janje za koje je Abraham rekao da će ga Bog providjeti. Continue reading

KRŠTENJE GOSPODINOVO – Godina A

Iz 42,1-4.6-7; Ps 29,1a.2.3ac-4.3b.9b-10; Dj 10,34-38; Mt 3,13-17

Krštenje je objava našeg pravog identiteta

Opis Isusova krštenja u Evanđelju po Mateju svjedoči nam kako je od samoga početka u kršćanskoj zajednici postavljano pitanje zašto se Isus trebao krstiti. To pitanje proizlazi iz shvaćanja krštenja kao očišćenja od grijeha i rađanja na novi obraćenički život. U tom smislu, budući da nam je Isus postao u svemu sličan osim u grijehu (usp. Heb 4,15),  nije jasno zašto se onda trebao krstiti.

Kad bi krštenje bio čin koji bi označavao samo očišćenje od grijeha na navedeno pitanje bilo bi nemoguće teoretski odgovoriti. Međutim, događaj Isusova krštenja svjedoči nam da krštenje nije samo čin očiščenja od grijeha. Premda se čini da i sam Ivan Krstitelj smatra krštenje isključivo obraćeničkim činom, pa se u to smislu – jer nije bilo potrebe – opire Isusovoj namjeri da se krsti, krštenje je puno više od toga. Ivan Krstitelj navijestio je Isusa Krista kao većeg od sebe. Kao onoga koji ne krsti vodom nego Duhom Svetim. I upravo u Isusovu krštenju to se očituje. Kao veći od njega, svojim krštenjem Isus Ivana Krstitelja, a s njime i sve nas, poučava dubljem značenju krštenja koje je on (Ivan) obavljao, a da mu i nije bio poznat čitav doseg značenja toga otajstvenoga čina. U Isusovu krštenju pokazuje se upravo to da krštenje nije samo prijelomni trenutak u kojem čovjek doživljava veliku promjenu života, nego je krštenje objava našega pravoga identiteta. Continue reading

Bogojavljenje

ZVJEZDANI TRENUTAK VJERE I ČOVJEČANSTVA

Iz 60,1-6; Ef 3,2-3a.5-6; Mt 2,1-12

U ovome božićnom krugu svetkovanja doživljava čovječanstvo svoj pravi zvjezdani trenutak. Sve stoji u znaku betlehemske zvijezde i Zvijezde koja iz Jakova izlazi (usp. Bileamovo proroštvo: Br 24,17), koja se spušta nad Isusom. Kao što reče tragični St. Zweig, nijedan umjetnik nije neprekidno umjetnik. Sve ono bitno što mu uspijeva stvoriti, stvara u nekoliko rijetkih trenutaka nadahnuća. Jednako i povijest u neprekinutu lancu niže očicu za očicom, činjenicu za činjenicom, kroz tisućljeća godina, da bi se pojavio jedan zaista povijesni, zvjezdani trenutak za svijet i čovječanstvo. Takav se trenutak i događaj zbio u Isusu Kristu. Taj trenutak odlučuje o stoljećima, tisućljećima, zapravo o vječnosti. Trenutak Isusova rađanja i objave svijetu, već kao dijete onim zvjezdoznancima čini ga neopozivim za sva pokoljenja i određuje život pojedinaca, naroda pa i tijek cjelokupnog čovječanstva. U njemu se usredotočuje, usredištuje sudbina svih nas. Continue reading

NOVA GODINA: BOG U VREMENU

Za kršćansko poimanje povijesti od samog početka bitno je temeljno iskustvo svijest, naime, da s njime, s kršćanstvom, odnosno s Isusom Kristom dolazi do prijeloma i obrata u tijeku ljudskog događanja. Bez povijesnog događaja u osobi Isusa Krista, bez Isusova djela, kršćanstvo bi se rasplinulo u najobičniji mit, a evanđelja bi posjedovala samo simbolično značenje. Povijesnost Isusa Krista je zasvjedočena, a sve drugo vezano uz njegovu osobu prepušta se činu vjere.
Povijest nije cikličko, kružno gibanje, kao u drugim religijama, već ima svoj početak, trajanje i svoj svršetak. Cjelokupna povijest prije Isusova dolaska dade se najsažetije izraziti prvim redcima Poslanice Hebrejima. „Mnogo puta i na razne načine…“ Pascal, genijalni matematičar i vatreni kršćanin, veli kako je slijed naraštaja kroz četiri tisućljeća navješćivao isti događaj: Dolazak Mesije. Cijeli jedan narod, a ne samo pojedinci, navješćuju pojavak ovoga Jedinstvenog i Jedincatog u vremenu. Continue reading

BOŽIĆ: DIJETE NAM SE RODILO

Napokon! Tako bismo mogli nakon tisućljeća čekanja obilježiti ovaj dan. U prošlonedjelj¬nom Ivanovu upitu sažeta su pitanja i nadanja čovječanstva: „Jesi li ti pravi?“ To će pitanje odzvanjati i provijavati cijelim potonjim Isusovim životom. I najbliži Isusovi su neprestance u čudu glede njega. Isus sve iznenađuje, neprestano ‘isklizava’ iz uhodanih kolotečina. Pitat će se i njegova majka, i hranitelj, i najuža rodbina, tko bi on bio.
Kasnije učitelji u hramu, puk koji ga sluša, apostoli koji se za njim u dosadi lijeno vuku, narod koji doživljava čudesne promjene na pojedincima, koje je dotaknuo ili im uputio svoju riječ. Pogotovo se sve zgušnjava u nezaboravne prizore zadnjeg tjedna njegova života. Nastupi u Hramu, dvorana večere, sudište pred Anom, Kajifom, Herodom, Pilatom. Svi se u čudu pitaju, tko je taj Isus. „Odakle si ti?“ – pita namjesto svih nas Pilat. Odakle si Isuse, da bismo dobili odgovor pod križem od rimskog satnika: „Uistinu, ovaj čovjek bijaše Sin Božji“. Continue reading