ŠESTA VAZMENA NEDJELJA – Godina B

Boga se spoznaje u ljubavi

ČITANJA: Dj 10,25-26.34-35.44-48; Ps 98,1-4; 1Iv 4,7-10; Iv 15,9-17

U prvom čitanju iz Djela apostolskih evanđelist Luka navodi jedan zanimljiv detalj: vjernici koji  su zajedno s Petrom došli u kuću rimskog satnika Kornelija začudili su se kad su vidjeli da se i na pogane izlio dar Duha Svetoga, a taj dar su prepoznali jer su Kornelije i njegovi ukućani govorili drugim jezicima i veličali Boga. Sam apostol Petar iznenađeno i oduševljeno otkriva: „Sad uistinu shvaćam da Bog nije pristran nego – u svakom je narodu njemu mio onaj koji ga se boji i čini pravdu.“ Tom rečenicom Petar otkriva kako su mu se u susretu s Kornelijom razbile predrasude o poganima kao o ljudima koji kao da se Boga ne tiču, i kako su se rastvorila vrata njegove religiozne zatvorenosti te je spoznao kako Bog svim ljudima otvara vrata vjere (usp. Dj 14,27).

Continue reading

SLAVLJE KAPITULA FRANJEVAČKIH JUBILEJA PROVINCIJE

Kapitul franjevačkih jubileja Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda slavio se od 29. travnja do 1. svibnja 2024. u Kući susreta Tabor u Samoboru. Raspravljalo se na temelju Pisma Generalnog ministra i njegova Definitorija na temu Karizma, zajedništvo i poslanje.
Prigodom franjevačkih jubileja (2023.-2026.) generalni ministar fra Massimo Fusarelli sa svojim Definitorijem pozvao je sve provincije Reda Manje braće na slavlje ovakvog kapitula kako bi se očitovalo bogatstvo Franjevačke obitelji te kako bismo kao braća kroz te dane promišljali o našoj karizmi, zajedništvu i poslanju.
Slavlje 800. godišnjice Božića u Grecciu, stigmi sv. Franje, Pjesme stvorova i preminuća sv. Franje prilika je za preispitivanje i obnovu franjevačkog načina života i djelovanja. Zato su se i braća naše Provincije okupila na Kapitulu franjevačkih jubileja razmišljajući i raspravljajući upravo o našem životu i djelovanju danas.
Prema uputama iz Generalne uprave na ovom Kapitulu uz braću koja sudjeluju po službi prisutni su bili i izabrani predstavnici svih gvardijanata Provincije.
Prvoga dana s nama su bili fra Domagoj Runje, generalni delegat i fra Tomislav Šanko, provincijalni ministar Franjevačke provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri koja se nalazi u procesu prestrukturiranja te postaje Kustodija ovisna o našoj Provinciji. To je stvarnost koja utječe i na našu Provinciju stoga smo prvoga dana razgovarali i razmišljali o toj temi.
Drugoga dana prijepodne tajnik Provincije, fra Mario Zubak prikazao je pristigle izvještaje iz mjesnih bratstava te su se kapitularci podijelili u skupine gdje se razgovaralo i pitanjima koja su proizašla iz tih razmišljanja.
Euharistijsko slavlje toga dana predvodili su mons. Josip Mrzljak, varaždinski biskup u miru i mons. Vlado Košić, sisački biskup koji nam je uputio homiliju. Mons. Josip i mons. Vlado su članovi Franjevačkog svjetovnog reda te su se na taj način, kao dio naše franjevačke obitelji i uključili u slavlje našega Kapitula jubileja.
U poslijepodnevnim satima drugoga dana izlaganje pod nazivom Sadašnji izazovi u našoj Provinciji imao je fra Milan Krišto, provincijalni ministar. Nakon njegovog promišljanja braća su aktivno sudjelovala u raspravi.
Trećega dana razgovaralo se o prijedlozima i poticajima koje će Kapitul donijeti i uputiti svoj braći, a onda su nam se pridružili i drugi članovi Franjevačke obitelji, iz drugih franjevačkih zajednica i družbi s kojima smo povezani ili im pružamo duhovnu i pastoralnu asistenciju. S nama su bili: sestra Klarisa iz Drugog franjevačkog reda te članovi Franjevačkog svjetovnog reda i Franjevačke mladeži, kao i sestre obitelji trećeg samostanskog reda, a koje djeluju pri našim samostanima (Kćeri milosrđa, Milosrdne sestre sv. Križa i Školske sestre franjevke). Uz njih bile su prisutne i članice svjetovnog instituta Misionarke Kristova kraljevstva. Tom prigodom izlaganje je imao fra Ratko Radišić na temu Neki elementi franjevačke duhovnosti. Nakon izlaganja fra Ratka imali smo priliku čuti svjedočanstva svih pristiglih gostiju o suradnji s nama franjevcima, o življenju iste karizme u iskustvu zajedništva i međusobne upućenosti jedni na druge.

Kapitul franjevačkih jubileja zaključili smo euharistijskim slavljem koje je predvodio provincijalni ministar, fra Milan Krišto te zajedničkim slavljeničkim objedom.

U nastavku donosimo poticaje proizašle iz rada ovog Kapitula.

Kapitul franjevačkih jubileja Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, u Kući susreta Tabor u Samoboru, od 29. travnja do 1. svibnja 2024. na temelju pisma Generalnog ministra i njegova Definitorija te izlaganjâ na sjednici prihvatio je sljedeće prijedloge:

1. Jubileji nas potiču da se vraćamo franjevačkim izvorima, stoga neka se braća trude uvijek iznova otkrivati ljepotu ideala života po primjeru sv. Franje i nadahnjivati se Franjinim iskustvom življenoga bratstva. Neka se braća međusobno potiču na ustrajnost života u duhu molitve i pobožnosti i neka se vode Franjinim iskustvom uljudbenosti kako bismo kao ljudi nade mogli oduševljavati druge.
2. U življenju franjevačkih ideala neka braća surađuju sa čitavom Franjevačkom obitelji, osobito sestrama klarisama te animiraju braću i sestre Franjevačkog svjetovnog reda i Franjevačke mladeži s kojima zajedno mogu učinkovitije pronositi franjevačku karizmu u svijetu te doprijeti i oduševiti čak i one rubne i najudaljenije.
3. Poradi vjernijeg življenja i svjedočenja franjevačke karizme, neka se nastavi s procesom napuštanja pojedinih mjesta naše prisutnosti vodeći računa o prioritetu života u bratstvu. U tu svrhu neka se više promišlja o djelovanju iz samostanskih bratstava, o suradnji s filijalnim kućama i o napuštanju samačkih župa. Također neka se promišlja i o mogućnosti smanjenja broja gvardijanata te stavljanju naglaska na neke naše prisutnosti koje treba osnažiti većim brojem braće.
4. Naglašavajući važnost života u bratstvu, posebno u inozemnoj pastvi u Australiji, neka se povjeri poslanje većem broju braće za učinkovitije zajedničko svjedočenje i dušobrižničko djelovanje.
5. Budući da će Franjevačka provincija sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri 2025. postati Kustodija ovisna o našoj Provinciji neka se već sada među braćom njeguje spremnost i otvorenost za zajednički život s braćom buduće Kustodije, napose u odgojnim bratstvima.
6. Preporuča se podržavati braću u zauzetom radu s mladima i u promociji duhovnih zvanja te poticati i omogućavati što veću prisutnost braće u takvim nastojanjima. Neka se među braćom razvija osjećaj odgovornosti svakoga brata za duhovna zvanja molitvom i djelovanjem.
7. Neka se po mogućnosti organizira jubilejsko hodočašće Provincije u mjesta franjevačkih izvorâ do kraja franjevačkih jubileja 2026.

Prenijeto s: https://ofm.hr/

KAPITUL NA ROGOŽINAMA

Kapitul na rogožinama naše Provincije održao se u ponedjeljak, 29. travnja 2024. u Kući susreta Tabor u Samoboru. Posljednji Kapitul na rogožinama održao se prije pet godina, u Cerniku 2019. 2020. je bio redovni Kapitul, a 2021. nismo se mogli okupiti poradi pandemije dok su sljedeće dvije godine su bili Izvanredni i redoviti Kapitul Provincije.

Susret je započeo molitvom Srednjeg časa nakon koje je voditelj Kuće fra Ivan Matić pristigloj braći zaželio dobrodošlicu. Provincijalni ministar fra Milan Krišto uputio je prigodnu riječ osvrnuvši se na aktualne teme. Uz to, vikar Provincije fra Dragutin Bedeničić iznio je obljetnice braće. Potom je ekonom fra Ivan Utješinović predstavio tijek obnove kaptolskog samostana i crkve sv. Franje. Zatim su se nazočnoj braći predstavili odgajanici: postulanti iz Rovinja, novaci s Trsata i braća juniori iz Zagreba koji su smješteni u kapucinskom samostanu u Dubravi.

Vrhunac Kapitula bila je sveta Misa koju je predvodio provincijalni ministar fra Milan, zajedno s delegatom generalnog ministra za prestrukturiranje fra Domagojem Runjem i provincijalnim ministrom Provincije sv. Jeronima fra Tomislavom Šankom i braćom svećenicima.

Slavlje je nastavljeno zajedničkim blagovanjem u bratskom zajedništvu.

Prenijeto s: https://ofm.hr/

SUSRET FRANJEVAČKIH BOGOSLOVA U SAMOBORU – 19. – 21. TRAVNJA 2024. GODINE

Ove godine, po prvi puta do sada, organiziran je susret franjevačkih bogoslova svih obedijencija i provincija hrvatskog govornog područja. Susret je održan od 19. do 21. travnja u Samoboru, u Kući susreta Tabor. Ove godine organizator bila je Provincija sv. Ćirila i Metoda pod vodstvom magistra bogoslova fra Franje Vuka.

Susretu je nazočilo 70-ak franjevaca svih obedijencija. Prisutni su bili franjevci Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja sa sjedištem u Splitu, Franjevačke provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri sa sjedištem u Zadru, Franjevačke provincije Sv. Križa – Bosna Srebrena sa sjedištem u Sarajevu, Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM sa sjedištem u Mostaru, Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca, Hrvatske kapucinske provincije sv. Leopolda Bogdana Mandića, Provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša i, kao domaćini, franjevci Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda. Susret je organiziran kako bi se franjevačke zajednice hrvatskog govornog područja mogle međusobno bolje upoznati i razviti bratske odnose, što je i franjevačka karizma.

Svaki dan bio je ispunjen prigodnim programom. Prvoga dana svaka zajednica kratko se predstavila svima na sebi svojstven način. Vrlo važno bilo je i molitveno zajedništvo, tako da se sva tri dana zajednički molila liturgija časova, a u subotu i nedjelju slavila i sveta misa. U subotu, 20. travnja, program je započeo izlaganjem magistra bogoslova iz Provincije Bosne Srebrene fra Danijela Nikolića o ranama sv. Franje. Nakon izlaganja bogoslovi su, podijeljeni u 7 grupa, imali rad u grupama. U međuvremenu su na ovaj susret došli provincijalni ministri, pa je organiziran i susret s njima. Bogoslovi su tom prigodom imali priliku postavljati pitanja provincijalima na koja su oni odgovarali. Osjetila se velika otvorenost i iskrenost, kako bogoslova, tako i provincijala. Susret s provincijalima završio je zajedničkom molitvom, ručkom i fotografiranjem ispred Kuće susreta Tabor.

U poslijepodnevnim satima bilo je vrijeme za zajedničku rekreaciju. Neki su iskoristili priliku, pa su se organizirali nogomet i košarka, dok su drugi posjetili centar grada Samobora, staru tvrđu i vidikovac. Navečer je organiziran zajednički kviz koji se sastojao od pitanja raznih tematika, poput teologije, povijesti, spisa sv. Franje i slično. Izlaganje rada po grupama koje je održano u subotu zaključeno je plenumom u nedjelju prijepodne. Braća su iznijela promišljanja svojih grupa na temelju pitanja Generalne kurije Reda manje braće vezanih uz velike obljetnice koje slavimo ove godine. Izlaganja su bila plod međusobnog razgovora, bratske otvorenosti, iskrenosti i susretljivosti. Vidljivo je bilo zajedništvo koje je pridonijelo utvrđivanju svakoga brata u njegovom franjevačkom identitetu.

Slavlje svete mise u nedjelju održalo se u samostanskoj crkvi Marijina Uznesenja u Samoboru s narodom. Nakon svete mise, nastavilo se druženje s vjernicima ispred crkve. Susret je završio zajedničkim ručkom s domaćinom Kuće susreta Tabor fra Ivanom Matićem i poslužiteljima Kuće susreta Tabor, koji su braći iskazali srdačno gostoprimstvo. Zahvalni Bogu da je ovakav susret održan, franjevački bogoslovi iskazali su želju i nadu da će se ovakvi susreti i ubuduće održavati.

Prenijeto s: https://ofm.hr/

PETA NEDJELJA USKRSA

PLODOTVORNOST KRŠĆANSKOG ŽIVOTA

Čitanja: Dj 9,26-31; 1 Iv 3,18-24; Iv 15,1-8

Sva tri čitanja pružaju nam različite sadržaje kršćanskog života, ali nam svako na svoj način oslikava životne prilike u ranoj Crkvi, vjeru, nadanja i svakodnevni život. U prvom se čitanju izvješćuje o Pavlovu pohodu jeruzalemskoj zajednici koja je u nedoumici i nevjerici glede tako nagla zaokreta u životu doskorašnjeg zatornika Isusova djela. Nije im posve jasno, je li Pavao istinski obraćenik ili uhodi zajednicu. Kako vjerovati onomu tko je do jučer progonio vjernike, vodio u tamnice, osobno mučio, ponižavao? Je li moguće da dojučerašnji revnosni policajac postane preko noći zagovornik i propovjednik Isusa Krista?  Trebalo je vremena da se taj dojučerašnji opasni protivnik dokaže kao vjernik, najsposobniji i najrevniji propovjednik Isusa Krista u povijesti Kristova djela. Isus mu je povjerio veliku zadaću, a pročitat to možemo u trima izvješćima o susretu s Gospodinom Isusom na putu u Damask koja nam prenosi sv. Luka u Djelima apostolskim (Dj 9; 22; 26) . Pavao je trebao preporuku, a imao je najbolju u iskusnome Barnabi koji se nagledao i naslušao onoga što je Gospodin preko Pavla činio. Continue reading

ČETVRTA NEDJELJA USKRSA

ČIJI GLAS U ŽIVOTU SLIJEDIM?

Čitanja: Dj 4,8-12; 1 Iv 3,1-2; Iv 10, 11-18

Ova se nedjelja naziva “nedjelja Dobrog Pastira” zbog toga što se čita Isusov govor o “dobrom pastiru” i što se u cijeloj Crkvi moli za duhovna zvanja, za dobre i svete pastire u Crkvi. Čitanje iz Djela apostolskih navodi odlomak obrane Petra i Ivana poslije ozdravljenja hromoga na hramskim vratima. Židovsko “vrhovništvo” kuša ponovno izreći osudu nad Isusom u liku apostola, a uloge se zapravo okreću. Tko kome sudi nakon uskrsnuća? Isus je postavljen za suca i presuditelja svemiru. On je posvemašnja kriza svjetskog ustrojstva u svakom obliku. I on je mjerodavna “instanca” za pravorijek i pravosud nad cijelim svijetom. Drugo je čitanje iz Prve Ivanove poslanice – iz koje se uzimaju čitanja kroz cijelo uskresno vrijeme. Blizina vjernika Bogu u Isusu Kristu. Božje sinovstvo daje biljeg cjelokupnom životu u sadašnjosti, kako bismo bili sposobni gledati ga licem u lice, onakvim kakav jest. Continue reading

TREĆA NEDJELJA USKRSA

NA ZGARIŠTIMA IZNEVJERENIH NADA I OČEKIVANJA

Čitanja: Dj 3,13-15-17-19; 1 Iv 2,1-51; Lk 24,35-48

S čime su se ova dvojica učenika, napuštajući Jeruzalem te zaputivši se prema zapadu, u noć, morala rastati, morala pozdraviti i što su morali pokopati u svetome gradu kad su pošli u   Emaus?   Rekli   bismo   jednostavnim   rječnikom:   Iza   sebe   su   ostavili   zgarište   vlastitih očekivanja, pokopali su sve svoje nade. U zidinama svetoga grada razoreno je i uništeno sve u što  su  polagali  svoja  životna  očekivanja,  svoje  nade.  S  Isusovom  osobom  povezivaše  ih  sve čemu  se  cijeli  narod  nadao,  što je  očekivao u  svim  vremenima  od  svoga  izlaska  iz Egipta, od Jakovljeva   obećanja   o   ‘zvijezdi   iz   Judina   plemena’,   spasenje   Izraelovo,   ispunjenje   svih očekivanja.  Vjerovali  su da  je  taj  konačni  spas  pod  Isusovim  rukama  opipljiv. Toliko  je  dobra učinio,  to  sami  priznaju  nepoznatom  pridošlici  koji  nema  pojma  što  se  ondje  zbivali,  a  i  on dolazi  iz  toga  mjesta.  Doživjeli  su  Isusa  kao  osobu  silnu  na  riječi  i  djelu,  i  sad  su  bili  očevici kako  taj  očekivani  Mesija  i  Prorok  zaglavi.  Osudiše  ga  po  pravu  i  zakonu,  osudu  potvrdiše  i rimske  vlasti,  i  na  kraju  grob  osta  vječni  usud  tomu  Isusu  iz  Nazareta.  To  im  je  toliko neshvatljivo da su tužni i žalosni, utučeni, i što se više udaljuju od Jeruzalema prema Emausu, mjestu  vlastitog  Nedohoda,  sve  se  više  udaljuju  od  svoje  budućnosti,  idu  prema  ništavilu  i beznađu. Jeruzalem i Emaus: dva pola, kontrapunktirana, razapeta između života i smrti. Continue reading

Krista ljubiti i u nj vjerovati

MioSignoreemioDio!

Druga vazmena nedjelja – ČITANJA: Dj 2,42-47; Ps 118,2-4.13-15.22-24; 1Pt 1,3-9; Iv 20,19-31

Opis prve kršćanske zajednice u Djelima apostolskim ističe temeljne vrijednosti kršćanskog društva koje se očituju u zajedništvu materijalnih i duhovnih dobara. Iz konteksta je očito da autor teksta ne govori o nekoj konkretnoj kršćanskoj zajednici nego o tome kakva bi trebala biti svaka kršćanska zajednica. Predmetom je stalnih rasprava koliko se treba doslovno shvatiti to da „bi svi imanja i dobra prodali i porazdijelili svima kako je tko trebao“, ali je taj tekst u Crkvi bez sumnje nadahnjivao i još nadahnjuje mnoge oblike života u bratskoj zajednici. Continue reading

Uskrs – život skriven s Kristom u Bogu! (usp. Kol 3, 3)

Danas na svetkovinu Uskrsa u evanđelju slušamo o Mariji kao prvoj svjedokinji Isusova praznoga groba koja je nakon strašnog iskustva i traume o nasilnom prekidu Isusova života došla je na njegov grob. Susreće odvaljen kamen. I odlazi javiti dvojici učenika da je kamen s groba odvaljen i da je grob prazna. Praznina groba budi sumnje i pitanja. Strah i nepovjerenje. Susreću se s granicom ljudskih mogućnosti i očekivanja.

Što se dogodilo s Isusom iz Nazareta? Ivan nam na kraju izvještaja o ovom događaju kaže da nisu upoznali Pisma da Krist treba uskrsnuti od mrtvih. Riječ je dakle o putu vjere, o njezinom shvaćanju koja je jedan proces i u koji je čovjek pozvan s otvorenošću srca da upozna Božji način djelovanja i ostvarenja Božjeg kraljevstva.

Što zapravo govori Isusovo uskrsnuće pa da ga ne shvatimo i ne razumijevao kao nešto samorazumljivo. Potresaju li i dotiču li naše srce, naš život, naše odnose Isusovo uskrsnuće o kojem danas slušamo, kojeg danas slavimo?

Primijetit ćemo da danas živimo u krizi. Ne u krizi pred svijetom kao da bi svijet posjedovao stvarnost, nego živimo u krizi vlastitog srca odgovora na pitanje što je zapravo Isusovo uskrsnuće za nas osobno. U ovom trenutku dok slušamo ovo pitanje, i ta kriza u kojoj se nalazimo je zapravo prijelazni moment, označen onim presudnim trenutkom u kojem je postavljeno pitanje, pitanje u kojem se očituje naša dezorijentacija a koju prati i trpljenje u kojem se rađaju neočekivana pitanja i kada moramo odabrati, odgovoriti na to pitanje iz čega bi naposljetku trebao proizići novi identitet. Stoga je ovo pitanje o vjeri u uskrsnuće vrijeme našeg osobnog odgovora, rasta i novosti. Ovo pitanje zahtijeva stajanje pred radikalnošću vjere, tišinu kako bismo slušali odgovor koji nastaje iz nutarnje slobode i susreta s Isusom iz
Nazareta koji je uskrsnuo. Otuda pitanje da li imamo hrabrosti i odvažnosti da to i učinimo da
se vratimo onom bitnom u iskustvu vjere i naše duhovnosti kako bismo oslobođeni Isusovom
uskrsnom slobodom hodali novim i svježim prostorima života.

Continue reading

CVJETNICA

Nakon obavljena spomena na slavni Gospodinova ulazak u Jeruzalem i nakon pročitane Muke Gospodinove, uistinu nema se što dodati niti reći, no ipak kako bismo mogli ovaj događaj i ovu liturgiju primijeniti na sebe, prisjetimo se Isusovog slavnog ulaska u naš život. Najprije bilo je to na svetom krštenju. Tim činom smo preporođeni i pritjelovljeni Isus Kristu i njegovoj Crkvi. Zatim i ostali sakramenti su ponovni Isusov svečani ulazak u naš život. I svako slavljenje sv. liturgije i sv. ispovijedi i sv. pričesti, ulazi Isus u naš život u naša srca. Mi redovnici na poseban način Isusu otvaramo svoje srce polaganjem naših redovničkih zavjete. Time se mi predajemo Bogu i Isusa želimo slijediti, mi franjevci po primjeru sv. Franje Asiškoga. Obilježavajući ove godine jubilej 800 godina od Franjinog primanja stigmi na brdu Laverna, moramo se zapitati, koliko smo ozbiljno prihvatili Isusa u svoj život i koliko je on vidljiv po nama u ovom današnjem svijetu.

Poznato nam je svima kako sv. Franje govori u svo­joj Oporuci: “Nakon što mi je Gospodin dao braću, nitko me nije upućivao što moram činiti, nego mi sam Svevišnji objavi da živim po svetom Evanđelju”. A za Franju život po Evanđelju je život bezuvjetnog nasljedovanja Krista. O tome govori šesta Opo­mena: „Svi, braćo, gledajmo dobroga pastira koji je, da spa­si svoje ovce, podnio muku križa. Gospodina su njego­ve ovce slijedile u nevolji i progonstvu, u preziru i gla­di, u bolesti i kušnji i u svemu ostalome; zato su od Go­spodina primile život vječni. Stoga je nama, slugama Bo­žjim, velika sramota da su sveci izveli djela, a mi hoće­mo da primimo hvalu i čast govoreći o njima.“

Continue reading