Ne boj se! Samo vjeruj!
ČITANJA: Mudr 1,13-15; 2,23-24; Ps 30,2-6; 11.12a.13b; 2Kor 8,7.9.13-15; Mk 5,21-43
Opis oživljenja Jairove kćeri i ozdravljenja žene koja je bolovala od krvarenja ispripovijedan je u formi koja se stručno zove „sendvič“ i tipučna je za Evanđelista Marka. On, naime počinje pripovijedati jedan događaj, tijekom kojega umeće drugi, i na koncu dovršava prvi. Ta metoda pripovijedanja nije samo domišljati književni postupak, nego je riječ o tome da su pripovijedani događaji međusobno sadržajno povezani.
Imajući to na pameti, ovdje ćemo radi preglednosti navedena dva događaja ipak promotriti jedan za drugim. Najprije oživljenje Jairove kćeri pa ozdravljenje žene koja je bolovala od krvarenja.
Među mnoštvom koje se stalno stiskalo uz Isusa pojavljuje se i jedan predstojnik sinagoge imenom Jair. Vrlo vjerojatno riječ je o predstojniku sinagoge u Kafarnaumu. To je važan podatak, budući da je u toj sinagogi Isus doživio i protivljenje. No, Jaira Isusu goni ljubav i briga za teško bolesnu dvanaestogodišnju kćer. Da bi istaknuo ozbiljnost svoje nevolje i svoje molitve on pred Isusa pada na koljena. Isus ne postavlja nikakva dodatna pitanja nego polazi za njim potpuno siguran u svoju moć ozdravljanja. No put do Jairove kuće ispresijecan je na nekoliko dionica: zastoj zbog žene oboljele od krvarenja, dolazak poruke o smrti djevojčice, susret s uplakanima i narikačama, i napokon ulazak u sobu s mrtvom djevojkom i čudo uskrišenja.
Kad je došla vijest o djevojčićinoj smrti evanđelist Marko ne spominje nikakvu Jairovu reakciju, dočim Isus Jairu kaže: „Ne boj se! Samo vjeruj!“ (5,36), čime tvrdi da ima moć nad smrću, što na koncu i pokazuje.
Oživljenje djevojčice događa se gestom i rječju. Isus uzima ruku mrtve djevojčice i kaže joj: „Djevojko, ustani!“; i ona ustaje i počinje hodati. Ono što se dogodilo, nazočni su primili s velikom zaprepaštenošću. Budući da je protivno svakom ljudskom iskustvu i svakoj mogućnosti shvaćanja, oživljenje mrtve djevojke dovodi ih potpuno izvan sebe. Isus ih, premda se ono što se dogodilo ne može sakriti, obvezuje na potpunu šutnju. Time se ukazuje na to da Isus i Božje kraljevstvo bivaju potpuno i konačno objavljeni tek u otajstvu Isusove muke, smrti i uskrsnuća. Njegovo najveće djelo jest čin predanja u ljubavi, a sva druga djela i čudesa samo su znakovi. Uskrišenje Jairove kćeri pokazuje Isusovu vlast nad smrću, ali je ne pobjeđuje na konačan način, budući da će djevojka u svoje vrijeme opet umrijeti, dok je svojim uskrsnućem Isus ušao u vječni, neprolazni Božji život, i tek to uskrsnuće sadržaj je evanđeoskog navještaja.
Susret sa ženom oboljelom od krvarenja također je samo prolazno ozdravljenje koje je znak konačnog spasenja. Zastoj koji je nastao tom prigodom odužio je Isusov dolazak Jairovoj kćeri, što je s jedne strane povećalo njegovu tjeskobu zabrinutog oca, dok je s druge strane ishod događaja morao povećati njegovo povjerenje u Isusa.
Susret se odvija na neobičan način. Žena se približava Isusu, ali mu se ne obraća, kako se obično događa, i od njega ne traži ozdravljenje nego ga potajice dodiruje i u isti čas odravlja. Time je ona postigla cilj svoga dolaska. No Isus se time ne zadovoljava. On želi osobno vidjeti ženu i s njom razgovarati. Na taj način potvrđuje se jedna trajna dimnezija Isusovih ozdravljenja. Ozdravljajući bolesnike Isus ne želi samo riješiti njihove prolazne zdravstvene probleme, nego se s njima osobno susresti u cjelovitosti njihova bića. Tako i ovdje Isus hoće da žena produbi svoje iskustvo ozdravljenja i želi joj darovati svoju riječ. U tom smislu u ovom događaju otkirva se i jedna simbolika. Naime, žena je ozdravila dotakavši se Isusovih haljina, a haljine koji se nosili učitelji i simbolizirale su njihovu sjedinjenost sa Božjom rječju. To znači da je mogućnost da se Isusa dotakne i ozdravi dostupna svima koji se uhvate za njegovu riječ. Tako žena koja je bolovala od krvarenja nije u nikakvoj prednosti u odnosu na nas, ako želimo Isusa dotaknuti onom vjerom kojom ga je ona dotakla.
Fra Domagoj Runje