ČITANJA: Am 6,1a.4-7; Ps 146,6c-10; 1Tim 6,11-16; Lk 16,19-31

Odnos prema bližnjima i život vječni

Premda je život poslije smrti stvarnost o kojoj nemamo prethodnoga iskustva, Božja objava u Svetome pismu pokazuje kako naša vječna sudbina ovisi o našem prolaznom životu. Upravo o tome govori prispodoba o nekom bogatašu i siromašnom Lazaru. Prispodoba je ispričana slikama koje odgovaraju pučkim prikazima zemaljskih i nebeskih užitaka i patnji. Stoga te slike ne treba uzimati kao dogmatske definicije o zagrobnom životu, nego se usredotočiti na njihovu poruku.

Sudbina dvojice glavnih likova prikazana je tako da nakon smrti bogataš koji je uživao na zemlji biva ponižen, a siromah uzvišen. To slušatelju daje pouzdanje u uspostavu pravde koja se očituje u posebnoj Božjoj brizi za siromašne. No nastojanje oko pravednosti ne smijemo odgađati za zagrobni život. Ova prispodoba nije ‘informativni’ izvještaj koji izvještava o tome koga što čeka nakon smrti, nego se radi o poticaju i upozorenju koje poziva na obraćenje sada i ovdje. Ukoliko želimo dijeliti sudbinu uzvišenih siromaha nakon smrti, trebamo biti zajedno s njima već ovdje na zemlji.

U prispodobi ima mnogo elemenata za razmišljanje. Ali čini se da je najupečatljivija bogataševa (ne)komunukacija sa siromašnim Lazarom. Premda su fizički blizi, oni su jedan od drugoga veoma daleko. Bogataš se za gosti i odijeva u skupocjenu odjeću, dok je siromah Lazar odjeven čirevima i želi se nasititi barem mrvicama koje padaju s bogataševa stola. Međutim, bogataš potpuno ignorira siromaha. Ne vidi ga. Ne obraća mu se. Ne pomaže mu.

Na kraju obojica umiru, ali bogatašev stav prema Lazaru ostaje isti. On u paklenim mukama vidi Lazara u Abrahamovu krilu, i sad ga čak naziva imenom moleći Abrahama neka ga pošalje da mu barem vrškom prsta umočenim u vodu rashladi jezik. Međutim, bogataš se ni sada ne obraća izravno Lazaru. Svojom molbom Abrahamu on Lazara tretira kao slugu koji bi njemu bogatašu i velikašu trebao biti na usluzi. Takav stav pokazuje i u nastavku kada zabrinut za svoju petoricu preostale braće moli neka Abraham barem njima pošalje Lazara, pa da se obrate. Opet se ne obraća izravno Lazaru. U tom odnosu krije se glavni razlog zbog kojega je bezimeni bogataš završio u paklu. Nije problem u njegovu bogatstvu i hedonizmu. Problem je u tome što se prema Lazaru ponaša kao prema nekom nižem biću. On se želi poslužiti s Lazarom kao s nekim sredstvom, ali ne želi s njime uspostaviti nikakvu komunikaciju. U prispodobi to je izraženo slikom goleme provalije preko koje nema prijelaza. Na prvi pogled čini se da to označuje nepromjenjivost bogataševe sudbine, što povećava ozbiljnost prispodobe do krajnjih granica. Međutim, činjenica da je komunikacija između Abrahama i bogataša ne samo moguća, nego se i ostvaruje, istodobno odašilje i drugu poruku. Kao što se makar izdaleka bogataš mogao obratiti Abrahamu, tako se može obratiti i siromašnom Lazaru. Ne navodeći bogataševo ime, pripovjedač prospodobe, a to je sam Isus, ne želi s njegovom sudbinom u paklu povezati nijednu konretnu osobu, ali želi svima poručiti da je naš odnos prema bližnjemu, a posebno prema osobama koje zbog bilo kojega razloga smatramo nižima od sebe, ključan kriterij prema kojem će se određivati mjesto našega vječnoga boravišta.

Fra Domagoj Runje

prenijeto s: http://www.mir.hr