Mudr 9,13-18b; Ps 90,3-6.12-14.17; Flm 9b-10.12-17; Lk 14,25-33
U slobodi nasljedovati Isusa Krista
Evanđelist Luka poznat je među evanđelistima po tome što na paralelnim mjestima ublažuje ili izostavlja teške izraze. Tako na primjer kod Petrove ispovijesti Luka izostavlja njegovo odvraćanje Isusa s puta muke, smrti i uskrsnuća i oštri Isusov ukor u kojem se Petru obraća rječju „Sotono!“. Luka ne opisuje detaljno Isusovo prevrtanje stolova pri izgonu trgovaca iz hrama. Nema epizode o Isusovu proklinjanju smokve. Itd.
Uzmemo li u obzir tu Lukinu tendenciju ublažavanja oštrih scena i izraza, pomalo začuđuje današnji odlomak u kojem Isus kaže „Dođe li tko meni, a ne mrzi svog oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik!“
Zašto Luka nije ublažio te Isusove riječi? Štoviše, one su čak oštrije od paralenog mjesta u Evanđelju po Mateju gdje stoji: „Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan…“ (Mt 10,37). Zašto i Luka nije upotrijebio glagol ljubiti. Tako bi bio manje problematičan. Naime, ako ne smijemo ljubiti oca i majku više nego Isusa, to ne dokida ljubav prema roditeljima, nego se ističe kako ljubav prema Isus treba biti još veća. A iz Lukina načina izražavanja ispada da oca i majku i sve ostalo što je nabrojeno treba mrziti, da bi se moglo doći k Isusu.
Prirodni osjećaj čitatelja ne samo da je zbunjen nego se buni protiv takvoga shvaćanja Isusovih riječi. Stoga postoje različiti načini da se one ublaže, kad već to nije učinio sam evanđelist Luka. Tradicionalni način razumijevanja spornih riječi temelji se na mišljenju kako glagol „mrziti“ u ovom slučaju odaje semitski način izražavanja koji ne poznaje komparaciju više-manje kakva postoji u hrvatskom jeziku, nego usporedbu između dvaju elemenata izriče pomoću krajnjih oprečnosti. Ako želim reći da jednu osobu volim više od druge, onda ovu drugu u usporedbi s prvom mrzim. U tom smislu mrziti navedene članove obitelji ne znači da je uvjet nasljedovanja učenika mržnja prema bilo komu, nego to da Isus u životu njegova učenika mora imati apsolutno prvo mjesto. Inače se ne može govoriti o nasljedovanju Isusa. Drugim riječima, Luka kaže isto što i Matej na navedenom paralelnom mjestu. Ukoliko bi otac i majka ili žena i djeca itd. bili prepreka za ostvarivanje zajedništva s Isusom, onda bi mrziti oca, majku, braću, sestre itd. značilo dati bezuvjetno prvenstvo Isusu. To je možda jasnije kad Isus kaže da njegov učenik treba da zamrzi i sam svoj život. Onaj tko želi nasljedovati Isusa sve svoje životnu planove treba podvrgnuti tomu da je Isusov učenik. Možda evanđelist Luka nije htio ublažiti Isusov izraz upravo zato što je htio istaknuti da se u pitanju nasljedovanja Isusa radi o ozbiljnom životnom opredijeljenju koje čovjeka ne zahvaća samo površno nego ga potresa najsnažnijim emocijama i u najvažnijim ljudskim odnosima. Pri tomu se pak nipošto ne radi o narušavanju Božje zapovijedi o poštivanju roditelja i ljubavi prema bližnjemu.
Da to možemo upravo tako shvatiti svjedoči na specifičan način nastavak Isusova govora: „I tko ne nosi svoga križa i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik!“
Izjava da onaj tko želi biti Isusov učenik treba mrziti svog oca i majku, žene i djecu, braću i sestre pa i sam svoj život, a istodobno vršiti Božje zapovijedi u svjetlu tih riječi o nošenju križa postaje jasnija. Naime, kada Isus govori o mržnji prema navedenim članovima obitelji, onda nas time poučava kako svoj odnos s njime ne smijemo graditi ovisno o svom odnosu prema drugima. Moj odnos s Isusom treba da bude slobodan, a onda se na temelju moga odnosa s Isusom grade i uređuju svi moji drugi odnosi. Pa tako i moj odnos prema roditeljima i bližnjima o čemu u Svetome pismu postoje jasne Božje zapovijedi. U biblijskoj tradiciji te zapovijedi uspoređuju se s bremenom, jarmom i teretom, a ovdje ih možemo slobodno vidjeti i u slici križa. Doduše, govor o križu obično nas asocira na muku pa i samu smrt koju je potrebno pretrpjeti da bi se ostvarila punina života. To je naravno u redu. Ali u ovom konkretnom slučaju, govor o svome križu koji bi svatko morao nositi da bi slijedio Isusa pomaže nam da shvatimo kako nas sloboda od roditelja, braće, sestara pa i samoga sebe u odnosu s Isusom ne oslobađa od križa Božjih zapovijedi koje trebamo vršiti prema svojim bližnjima.
Naime, zbog teškoga glagola mrziti čitatelji redovito negoduju kad pročitaju da nasljedovanje Isusa zahtijeva mržnju prema roditeljima. Međutim tu se ne radi samo o krivom razumijevanju teksta, nego i o ignoriranju određene realnosti. Naime, kad čitatelji negoduju nad ovim Isusovim riječima izgleda kao da svi žive u idealnim obiteljskim odnosima, pa su im ove Isusove riječi nepojmljive i neprihvatljive. Ali nije tako rijedak slučaj da su djeci otac i majka zbog raličitih razloga pravi i teški teret. Isto tako teret mogu jedni drugima biti braća i sestre. Ženi muž, mužu žena, roditeljima djeca itd. Stoga je, da bismo bolje razumjeli prvi, potrebno istaknuti i ovaj drugi dio Isusove pouke o učeništvu.
Kad su nam otac i majka, braća i sestre, žena i djeca, pa i mi sami sebi križ, onda se radi o nečemu što baš trebamo prihvatiti, ako želimo biti Isusovi učenici.
Ponovit ćemo još jednom. Mržnja prema ocu, majci i sve ostalomu označava slobodu od svih drugih odnosa koja nam je potrebna da bismo mogli slijediti Isusa kao svoga jedinoga učitelja, ali ta nas sloboda ne oslobađa od obaveze poštivanja roditelja i ljubavi prema bližnjemu. Upravo suprotno. Nasljedovanje Isusa uvjetovano je nošenjem križa vršenja Božjih zapovijedi, a taj križ pogotovo je težak onda kada naši međuljudski, bračni i obiteljski odnosi nisu idealni.
Uz navedene pouke Isus donosi i dvije prispodobe. On govori o čovjeku koji namjerava sagraditi kulu i o kralju koji polazi u rat, te obojica promišljaju o mogućnostima da svoj naum izvedu do kraja. Time Isus izriče još jednu važnu oznaku učeništva. Obojica glavnih likova iz tih prispodoba svjedoče da biti Isusov učenik ne znači slijediti Isusa slijepo i nepromišljeno. Tako i ove Isusove pouke treba uvijek iščitaviti na temelju cjelovite poruke Božje objave u Svetome pismu i primijeniti je na svoju konkretnu životnu situaciju.
Fra Domagoj Runje
Prenijeto s: http://www.mir.hr